Austrija dala svoj potpis za Južni tok

Stručnjaci smatraju da je sporazum između ruske i austrijske strane prije politički, nego poslovni. Na fotografiji: predsjednici Austrije i Rusije, Heinz Fischer i Vladimir Putin u Beču. Izvor: Rossijska gazeta.

Stručnjaci smatraju da je sporazum između ruske i austrijske strane prije politički, nego poslovni. Na fotografiji: predsjednici Austrije i Rusije, Heinz Fischer i Vladimir Putin u Beču. Izvor: Rossijska gazeta.

Ruski plinski gigant Gazprom je potpisao sporazum s austrijskom kompanijom OMV, koja će graditi plinovod Južni tok u Austriji. Međutim, prema riječima stručnjaka s kojima je razgovarao Ruski vjesnik, ovaj sporazum je prije politički, nego poslovni, i neće utjecati na složenu situaciju oko projekta.

Nejasna podrška

Predsjednik Upravnog odbora Gazproma Aleksej Miller i generalni direktor austrijske naftne kompanije OMV Gerhard Roiss potpisali su sporazum o osnivanju tvrtke South Stream Austria na ravnopravnoj osnovi. Prema ovom dokumentu, austrijska dionica plinovoda ići će od granice s Mađarskom do krajnjeg punkta u austrijskom naselju Baumgarten i imat će kapacitet od 30 do 32 milijarde kubičnih metara plina godišnje. Ukupna cijena dionice bit će 200 milijuna eura, a obje strane će podjednako investirati u izgradnju. „Ovakva zajednička poduzeća osnovana su i s nacionalnim naftnim tvrtkama u drugim zemljama, preko kojih će, kako se planira, proći kopneni dio plinovoda, a to su: Bugarska, Mađarska, Grčka, Srbija, Hrvatska i Slovenija“, objasnio je jedan od direktora analitičkog odjela agencije Investkafe Grigorij Birg.

Prve isporuke plina u planu su za kraj 2015. godinu, a puni kapacitet od 63 milijarde kubičnih metara godišnje plinovod će dostići 2018. godine. Plinovod će proći po dnu Crnog mora do Bugarske, a zatim kroz Srbiju, Mađarsku i Sloveniju do sjeveroistoka Italije. Ukupan proračun projekta procijenjen je na 16 milijardi eura, od kojih 10 milijardi odlazi na morsku dionicu. Pritom Gazpromu pripada samo 50 posto morske dionice projekta Južni tok, dok 20 posto pripada talijanskoj kompaniji Eni, a po 15 posto njemačkoj kompaniji Wintershal Holding i francuskoj EDF. Projekt je značajan za Gazprom, jer omogućuje izvoz ruskog plina u Europu zaobilazeći teritorij Ukrajine. Ukrajinska tvrtka Naftogaz je, naime, početkom 2014. godine obustavila plaćanje plina.

Pri potpisivanju sporazuma s Gazpromom direktor austrijske tvrtke je također podržao izgradnju Južnog toka, izjavivši da ne treba sprečavati njegovu realizaciju, nego upravo ubrzati pregovore o projektu. Pod pritiskom SAD-a i Europske unije od suradnje na projektu su odustali predstavnici Bugarske, a zatim su izjave u tom smislu dali i predstavnici Srbije.

Ranije su predstavnici Europske komisije izjavili da Južni tok ne zadovoljava norme Trećeg paketa energetskih propisa, koji zahtijeva da se razdvoji vlasništvo nad plinskim transportnim sustavom i isporukama plina u Europu. „Jedna tvrtka ne može istovremeno i isporučivati plin u europske zemlje i biti vlasnik plinovoda koji je sama izgradila i kojima plin transportira potrošačima“, objašnjava Grigorij Birg. To znači da Gazprom, ako želi ispoštovati norme Trećeg paketa energetskih propisa, mora dopustiti da plinovod koriste i drugi proizvođači plina, pri čemu je to potpuno realna prijetnja. Sasvim nedavno ruska tvrtka se morala povući iz vlasništva u tvrtkama Lietuvos Dujos i Amber Grid, koje se bave isporukom i distribucijom plina na domaćem tržištu Litve, upravo zato što u uvjetima u kojima je glavni dobavljač plina za ovu zemlju Gazprom, to od njega zahtjevaju norme Trećeg paketa energetskih propisa i litvansko zakonodavstvo.

 

Politički kontekst

Prema riječima generalnog direktora tvrtke za konzalting East European Gas Analysis Mihaila Korčemkina, podrška Austrije ne rješava problem Južnog toka. „Projekt mora biti realiziran u skladu sa zakonima Europske unije, koje ruska strana trenutno pokušava osporiti pred Svjetskom trgovinskom organizacijom. Pojava austrijskog partnera pritom ništa ne mijenja“, objasnio je ovaj stručnjak za Ruski vjesnik. Osim toga, prema njegovim riječima, tvrtka OMV je zainteresirana da azerbejdžanski plin dobije pristup Južnom toku, jer konkurencija među proizvođačima uvijek odgovara interesima potrošača, a to je u ovom slučaju Europska unija.

Bugarska i Srbija mogle bi obustaviti izgradnju Južnog toka
Predstavnici vlade Bugarske i Srbije gotovo su istovremeno izjavili o obustavljanju radova na izgradnji plinovoda Južni tok iz Rusije. Prema podacima Ruskog vjesnika, napetost oko projekta usmjerena je na to da se kompaniju Gazprom prisili da u cijev pusti tuđi plin.

Stručnjaci smatraju da je sporazum između ruske i austrijske strane prije politički, nego poslovni. „Priključivanje Austrije Južnom toku znači samo jedno: unatoč značajnom pritisku, europske zemlje smatraju da je Južni tok važan i neophodan projekt i spremne su u njemu sudjelovati, jer ovaj projekt zaista znači diverzifikaciju isporuka plina u Europu i jamči europskim zemljama da će za svoju privredu dobiti potrebnu opskrbu najvažnijom sirovinom i energentom“, kaže vodeći stručnjak tvrtke Finam Menedžment Dmitrij Baranov. Po njegovim riječima, ako Europa zaista želi postići diverzifikaciju isporuka plina, bilo bi logično i opravdano da sačuva Rusiju kao opskrbljivača, kako ne bi postala ovisna o drugim državama i kako bi uvijek imala mogućnost manevrirati ovisno o tome kako se bude mijenjala politička ili ekonomska situacija u svijetu.

Kako je na susretu sa svojim austrijskim kolegom izjavio Vladimir Putin, Europi bi alternativnu opskrbu plinom mogao osigurati SAD, koji je zahvaljujući eksploataciji plina iz uljnog škriljca već postao najveći proizvođač plina na svijetu. Američki predsjednik Barack Obama je, između ostalog, priznao da su američke tvrtke spremne Europu snabdijevati plinom, ali njegova bi cijena zbog prekooceanskog transporta zasigurno bila znatno viša od cijene koju nudi Gazprom.