Može li Rusija dobiti tužbu protiv SAD-a i EU u okviru WTO-a?

Tijek procesa

Kako je za Ruski vjesnik objasnio direktor odjela za trgovinske pregovore ruskog Ministarstva ekonomskog razvoja Maksim Madvedkov, u ovom trenutku Generalna skupština WTO-a razmatra ruski zahtjev, dok Rusija planira konkretne korake u pravcu podnošenja tužbe protiv SAD-a, a zatim eventualno i protiv drugih zemalja koje su uvele ograničenja ruskim tvrtkama. Između ostalog, sankcije protiv Rusije uvele su SAD, Kanada i Europska unija. Pritom se na popisu tvrtki koje sankcioniraju Amerikanci našlo oko 20 tvrtki, uglavnom onih koje su vlasništvo biznismena koji, po mišljenju američkih vlasti, pripadaju najbližem krugu oko Vladimira Putina. Među njima su najveći operater željezničkog prometa Transoil, banka Rossija, proizvođač mineralne vode Akvanika i dr.

Procedura za podnošenje tužbe u okviru WTO-a određena je striktnim pravilima. „Ukoliko Rusija želi podnijeti tužbu, treba o tome obavijestiti Tajništvo i inicirati konzultacije u okviru WTO-a sa zemljama koje su uvele sankcije. Ako pregovori ne budu uspješni, organizirat će posebno Vijeće. Stručnjaci, sudionici ovog Vijeća, trebaju biti članovi WTO-a i njihov zadatak će biti utvrditi da li su sankcijama prekršene norme WTO-a“, rekao je Luzius Wasescha, izaslanik Švicarske za posebna pitanja, nekadašnji predsjednik i član niza komisija WTO-a za rješavanje sporova. Prema njegovim riječima, nakon zasjedanja Vijeća stručnjaci će pripremiti referat koji mora biti usvojen konsenzusom, nakon čega strana koja je izgubila može podnijeti žalbu. Međutim, neizvjesno je koliko cijeli proces može trajati.

WTO kao teren za borbu protiv sankcija Sankcije SAD-a prema ruskim kompanijama prisilile su Rusiju na uzvratne mjere. Odlučeno je da se kao međunarodni arbitar iskoristi Svjetska trgovinska organizacija (WTO), u koju je Rusija stupila tek u kolovozu 2012. nakon 18 godina pregovora. Prema mišljenju ruskih vlasti, sankcijama se krše pravila WTO.

Prema riječima Maksima Medvedkova, temelj za podnošenje ovakve tužbe mogu činiti gubici koje su pretrpjela određena ruska poduzeća koja se nalaze na popisu tvrtki koje su pod sankcijama SAD-a, Europske unije, Kanade ili Japana. Stoga Rusija, kako je rekao ovaj stručnjak, ne može, na primjer,  tužiti SAD zato što se na popisu našao Igor Sečin, direktor naftne tvrtke Rosneft koja aktivno surađuje s američkom kompanijom ExxonMobil, jer u tom slučaju sankcije nisu uvedene protiv pravne, nego protiv fizičke osobe. Zato je za podnošenje tužbe u okviru WTO-a prije svega potrebno konkretno izdvojiti tvrtku koja je pretrpjela gubitke uslijed uvođenja sankcija protiv nje. Kako je za Ruski vjesnik izjavio Luzius Wasescha, u povijesti WTO-a bilo je slučajeva kada su zemlje pokušale osporiti sankcije, kao što je tužba Nikaragve protiv SAD-a. No, ovi sporovi nisu ništa postigli. „Najvažnije što tužitelj treba dokazati jest da zabrane koje su uvedene u pogledu trgovine nisu zaista povezane sa sigurnošću zemlje, kao i navesti konkretne sudionike na tržištu koji su pretrpjeli gubitke“, objašnjava ovaj stručnjak. Prema njegovim riječima, iako su članice WTO-a u određenoj fazi procesa priznale da je Nikaragva u pravu, zbog birokratskih odlaganja unutar organizacije slučaj nije doveden do svog logičnog završetka.

Prijetnja sigurnosti

„Članice WTO-a imaju pravo uvesti sankcije u nekim slučajevima, na primjer, u slučaju rata ili ozbiljnog zaoštravanja međunarodnih odnosa. Tada se uvođenje ograničenja obrazlaže interesima nacionalne sigurnosti“, objasnio je Maksim Medvedkov. No, kako objašnjava, kada su SAD, Europska unija i Kanada u proljeće 2014. uvele sankcije protiv ruskih kompanija, one nisu bile niti u ratu s Rusijom, a ni odnosi nisu bili pogoršani u toj mjeri da se mogu usporediti s ratnim djelovanjima. Pritom u praksi različite zemlje na različit način tumače zahtjeve nacionalne sigurnosti. Tako je, prema riječima savjetnika Tajništva za pravna pitanja WTO-a Jorgea Castra, jedna europska zemlja zbog nacionalne sigurnosti uvela ograničenja na uvoz obuće, a druga na uvoz konja.

BRICS osniva svoj monetarni fond MMF već u dogledno vrijeme neće biti jedina organizacija na svijetu koja može pružati međunarodnu financijsku pomoć. Zemlje BRICS-a će osnovati alternativne institucije: vlastiti monetarni fond, razvojnu banku i zajedničke devizne rezerve. Sve to bi trebalo pomoći zemljama BRICS-a da postupno uspostave suradnju bez posredovanja dolara.

Kako je izjavio Jorge Castro, u ovom trenutku u WTO ulazi 160 zemalja, i 98% cijele svjetske trgovine regulirano je pravilima WTO-a. „Kada se priključuju WTO-u, države članice na sebe preuzimaju obvezu da se suzdrže od međusobnog uvođenja trgovinskih ograničenja. Glavni cilj organizacije je pronaći pozitivna rješenja trgovinskih sporova. Tu nema mjesta za postavljanje teoretskih pitanja, to je praktični sustav koji treba osigurati ravnotežu na tržištu“, izjavio je Castro. Prema riječima ovog stručnjaka, većina sporova u okviru WTO-a rješava se prije isteka krajnjeg roka. Tako je od 481 spora koji su pokrenuti u okviru WTO 268 njih završilo panel diskusijom, a tijekom čitave povijesti samo u 18 slučajeva donesene su konačne presude.

U ovom trenutku najčešći tužitelj i tuženik pri rješavanju trgovinskih sporova je SAD, zatim slijedi Europska unija, dok je Rusija tužitelj u dva slučaja, a tužena strana u tri. „Ukoliko sankcije nemaju samo politički efekt, već utječu i na principe slobodne trgovine, onda se one neposredno odnose na pravila WTO-a i u tom slučaju Rusija može stvoriti pravni presedan i na tome graditi svoj slučaj“, izjavio je Luzius Wasescha. Po riječima ovog stručnjaka, WTO ima veliko iskustvo u rješavanju trgovinskih sporova, ali vrlo malo iskustva u rješavanju sporova u vezi sankcija. U svakom slučaju, ističe Wasescha, „ako slučaj bude samo politički, sustav WTO neće moći pomoći“.