„Južni tok“ bez kompromisa

Europa ne može spriječiti izgradnju „Južnog toka“, ali može značajno ograničiti njegovu eksploataciju i njegovo korištenje učiniti nerentabilnim. Izvor: South-stream.info

Europa ne može spriječiti izgradnju „Južnog toka“, ali može značajno ograničiti njegovu eksploataciju i njegovo korištenje učiniti nerentabilnim. Izvor: South-stream.info

Europska unija kao i ranije traži od Rusije da preispita sve međudržavne sporazume koji su sklopljeni sa zemljama kroz koje prolazi „Južni tok“ i njegovi ogranci. Stručnjaci smatraju da Europska unija nema realne zakonske poluge kojima bi mogla spriječiti izgradnju „Južnog toka“, ali da može ograničiti protok plina i time nanijeti ozbiljnu štetu rentabilnosti ovog skupog projekta.

Premijer RF Dmitrij Medvedev je vrlo jasno rekao: „Pravna pozicija Rusije je jaka, Europa će dobiti plin. U to nemojte sumnjati“. A predsjednik upravnog odbora „Gazproma“ Aleksej Miller samouvjereno je obećao da će „projekt biti realiziran u roku i da će funkcionirati“. Pitanje je samo pod kakvim uvjetima će se to dogoditi i hoće li „Gazprom“ od tog poduhvata imati koristi.


Njemački presedan

Činjenicu da Europa ne može spriječiti izgradnju „Južnog toka“ priznaje čak i Europska komisija. Međutim, ono što može učiniti je značajno ograničiti eksploataciju plinovoda i njegovo korištenje učiniti nerentabilnim. 

Europska unija zabranjuje Južni tok
Europska komisija počela je otvorenu borbu s ruskim projektom Južni tok. Okrivili su Gazprom za kršenje zakonodavstva Europske unije. Postoji mogućnost da će zabraniti kompaniji da koristi cjevovod. Stručnjaci govore da su prigovori Europske unije zapravo odjek sukoba s Ukrajinom koja je zaustavila proces približavanja europskoj zajednici.

Upravo to se dogodilo s drugim ruskim plinovodom, „Sjevernim tokom“, točnije, s njegova dva ogranka: OPAL i NEL. Prvi vodi od Greifswalda (krajnja točka „Sjevernog toka“) do granice s Češkom, a drugi iz istog Greifswalda ide do Donje Saske, na taj način povezujući transbaltičku magistralu s mrežama za distribuciju plina u Njemačkoj. Oba ova kraka djelomično pripadaju kompaniji „Wingas“, jednom od najvećih distributera plina u Njemačkoj, koja je pod kontrolom „Gazproma“.

Tvrtke „Wingas“ i „E.ON Ruhrgas“ su se još u fazi projektiranja ovih plinovoda obratile nadležnoj regulativnoj agenciji s molbom da budu izuzete iz antimonopolističkih pravila koja je usvojila EU. Ali ništa nisu postigle. Kao posljedica toga, ogranak OPAL, koji je projektiran za transport 35 milijardi kubičnih metara plina godišnje, koristi samo 50% kapaciteta. Europska komisija tražila je da ostalih 50% bude rezervirano za druge distributere plina. To najviše štete nanosi „Gazpromu“, koji je prisiljen dioničarima „Sjevernog toka“ plaćati za pun tranzitni kapacitet plinovoda, što je oko 500 milijuna dolara godišnje. I još otprilike isto toliko iznose ostali gubici tvrtke, koja, kako je prisiljena koristiti usluge Ukrajine, kroz tu zemlju transportira dodatne količine plina i, u skladu s tim, plaća tranzitne pristojbe.

Nakon što se ministar energetike RF Aleksandar Novak obratio Europskoj komisiji, europski činovnici su prošle zime kada su nastupile velike hladnoće dozvolili da se privremeno poveća tranzit plina, što je rezultiralo time da je „Gazprom“ povremeno koristio i do 80% kapaciteta kraka OPAL.

Uskoro se od Europske komisije očekuje konačna odluka. „Što se tiče ogranka OPAL, radi se o dogovoru o korištenju 100% kapaciteta u zamjenu za izdvajanje određene količine plina za prodaju na otvorenom tržištu“, izjavio je veleposlanik Rusije u EU Vladimir Čižov. Pitanje je samo u količini plina koja će se izdvajati. Radi se o minimum 10%, a maksimum 50% plina.


Alternativa ne postoji

Nakon kraha projekta „Nabucco“, koji je bio konkurent „Južnom toku“ i kojim se plin iz Turkmenistana i Azerbajdžana trebao isporučivati Austriji i Njemačkoj, u Europi jednostavno nema ozbiljna alternative novom ruskom plinovodu.

Grafikon:
Plinovod „Južni tok

„Južni tok“ treba proći po dnu Crnog mora u Bugarsku, a zatim u Srbiju, Mađarsku, Sloveniju i Italiju. Vrijednost projekta se procjenjuje na 16,5 milijardi eura, od kojih će na crnomorsku dionicu otići 10 milijardi. Njegovo puštanje u rad predviđeno je za prosinac 2015. (uz distribuciju plina od 15,75 milijardi kubičnih metara godišnje), a dostizanje punih kapaciteta (63 milijarde kubičnih metara) za 2018.

U Aziji se pet zemalja želi probiti na europsko tržište plina. To su Azerbajdžan, Izrael, Irak, Iran i Turkmenistan. Međutim, problem Europe je u tome što nitko osim „Gazproma“ nije u stanju (prije svega financijski) do Zapada izgraditi plinovod s dovoljno velikim kapacitetom. Azerbajdžan ima dva projekta plinovoda za isporuku plina u Europu preko Turske. Ali jasno je da, kao prvo, Azerbajdžan ne može istovremeno izgraditi dva plinovoda, a, kao drugo, njihov kapacitet je relativno mali i iznosi samo 10 do 12 milijardi kubičnih metara plina godišnje. Očito je da će u takvoj situaciji Europska komisija na kraju dopustiti „Gazpromu“ da izgradi „Južni tok“, poslije čega će pokušati prisiliti ga da 50% kapaciteta prepusti otvorenom tržištu. Jasno je i da vodstvo „Gazproma“ to zna i da zato ne pristaje na kompromise.

Zanimljivo je da se ni Ministarstvo energetike RF ni „Gazprom“ do sada nisu obraćali Europskoj komisija s molbom o izuzeću. Osim toga, ruski predsjednik Vladimir Putin otvoreno je apelirao na izvoznike plina da „ne prave ustupke Europi i da se zajedno suprotstave zahtjevima Trećeg paketa energetskih propisa“. Tri članice EU (Bugarska, Mađarska i Slovenija) službeno su potvrdile da i dalje pružaju političku podršku „Južnom toku“. Ako to učine i druge zemlje članice EU, tada zahtjev da se omogući pristup plinovodu trećim osobama otpada sam po sebi. A čak i ako do toga ne dođe, „Gazprom“ ima još jednu mogućnost - 50% plina koji se transportira „Južnim tokom“ na ulazu u Varnu prodati nekoj partnerskoj kompaniji. U tom slučaju Europska komisija neće moći postaviti nikakve formalne prigovore.

Uostalom, bez obzira na to u kojem pravcu će se situacija razvijati, „Južni tok“ će početi s radom već krajem 2015., a do početka 2018. proradit će punim kapacitetom, što će, zajedno s učinkovitom eksploatacijom „Sjevernog toka“, omogućiti „Gazpromu“ da u potpunosti napusti tranzit kroz Ukrajinu, koji danas iznosi nešto više od 86 milijardi kubnih metara godišnje.

Ruski tekst na sajtu Expert.ru