Euroazijska ekonomska unija: povratak imperija ili pitanje odgovornosti?
Predsjednici ekonomski najuspješnijih članica bivšeg SSSR-a, Rusije, Bjelorusije i Kazahstana, donijeli su 2007. odluku o formiranju Carinske unije. Izvor: Rossijskaja gazeta
Raspad SSSR-a doveo je do rasipanja jedinstvenog političkog i socijalno-ekonomskog sustava i pojave 15 novih nezavisnih država. Sve nove države nakon stjecanja nezavisnosti zapale su u ozbiljnu socijalno-ekonomsku krizu.
Jedan od razloga recesije bio je i raspad jedinstvenog proizvodnog sustava izgrađenog u sovjetskom razdoblju. Svaka sovjetska republika tada je imala svoje mjesto u ekonomskom sustavu i mnogobrojne proizvodne veze sa susjedima, koje su uglavnom prekinute nakon ostvarivanja nezavisnosti. Upravo zbog toga je početkom 1990-ih svesrdno podržana ideja o formiranju Zajednice nezavisnih država kao organizacije koja će ublažiti negativne posljedice raspada SSSR-a. Međutim, egoizam političkih elita novih zemalja i mnogobrojni unutarnji problemi onemogućili su realizaciju potencijala Zajednice nezavisnih država i dali mnoštvo povoda za kritiku.Ideja o ekonomskoj integraciji na postsovjetskom prostoru ponovno se pojavila na prijelomu dva stoljeća, što je u velikoj mjeri povezano s dolaskom Vladimira Putina na vlast.U prvoj fazi pokušao se aktivirati rad Euroazijske ekonomske zajednice, ali ozbiljniji rezultati su izostali uslijed složene strukture zajednice i zamršenog sustava donošenja odluka, pa su 2007. predsjednici ekonomski najuspješnijih zemalja, Rusije, Bjelorusije i Kazahstana, donijeli odluku o osnivanju Carinske unije. To je bila nova faza integracije, koja pretpostavlja stvaranje jedinstvenog prostora za slobodno kretanje robe, ljudi, usluga i novca. Napredak u tom pravcu omogućio je članicama Carinske unije da počnu razmatrati i ambicioznije ciljeve.
Jedan od razloga recesije svih zemalja nastalih nakon raspada SSSR-a bio je i raspad jedinstvenog proizvodnog sustava izgrađenog u sovjetskom razdoblju. Svaka sovjetska republika tada je imala svoje mjesto u gospodarskom sustavu.
Tako se pojavila ideja o osnivanju Euroazijske ekonomske unije (EEU), koja osim jedinstvenog carinskog prostora pretpostavlja i zajedničko reguliranje makroekonomije, konkurencije, energetike i prometa. Budući da je Rusija već članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO), a Kazahstan u najskorije vrijeme treba postati njezin punopravni član, Carinska unija je maksimalno približila standarde carinske regulative normama WTO-a. Donošenje odluka unutar Carinske unije i buduće Euroazijske ekonomske unije gradi se na principima ravnopravnosti i poštivanja interesa i pozicija svih članova. Glavni izvršni organ je Euroazijska ekonomska komisija koju čini 9 ministara, po tri ministra iz svake zemlje.Statistika svjedoči u korist ekonomske integracije bivših republika SSSR-a. Trgovina unutar Carinske unije 2012. se povećala za 8,7% u odnosu na 2011. i iznosila je 67,8 milijardi dolara. U istom razdoblju ukupan rast vanjske trgovine članica Carinske unije iznosio je svega 3,2%. Prema podacima koje je iznio Sergej Glazjev, savjetnik predsjednika RF za pitanja regionalne ekonomske integracije, nakon osnivanja Carinske unije osobiti porast trgovine zabilježen je u pograničnim zonama njezinih članica.
Europska unija doživljava bivše postsovjetske republike, posebno one zapadno od Rusije, kao prostor za svoju ekspanziju.
Efekt pokrenutog integracijskog procesa najviše se primjećuje na rusko-kazahstanskoj granici, s obzirom da je to jedna od najdužih granica na svijetu. Stručnjaci također bilježe porast broja zajedničkih rusko-kazahstanskih poduzeća koja se registriraju na području Kazahstana. Ova republika privlači ruske poduzetnike zbog svog povoljnog administrativnog i poreznog režima. Nakon osnutka Carinske unije naglo je aktivirana suradnja Rusije i Kazahstana u strojogradnji zahvaljujući otvaranju zajedničkih projekata i razmještanju proizvodnih kapaciteta na kazahstanskom teritoriju.Što se tiče Kirgizije, ona značajan dio vanjske trgovine ostvaruje s Rusijom i Kazahstanom, i stručnjaci smatraju da će njezino stupanje u Carinsku uniju dati ozbiljan impuls razvoju lake industrije i poljoprivrede.Međutim, u posljednje vrijeme su se oko pitanja integracije na postsovjetskom prostoru počele pojavljivati različite interpretacije. Jedna od najpopularnijih je ona koja kaže da Rusija putem ekonomske integracije pokušava obnoviti SSSR. Na primjer, američka državna tajnica Hillary Clinton izjavila je pred svoj odlazak s funkcije kako SAD doživljava integraciju na postsovjetskom prostoru kao pokušaj „resovjetizacije“.
Čini se da iza takvih tvrdnji stoji geopolitičko rivalstvo. Rusija ima konkurenciju koja želi ostvarivati svoje interese u regiji, i ta konkurencija je nezadovoljna pojačanom aktivnošću Moskve na postsovjetskom prostoru.Europska unija, primjerice, doživljava bivše postsovjetske republike, posebno one iz zapadnog dijela bivšeg SSSR-a, kao prostor za svoju ekspanziju. Upravo zbog toga se toliko prašine krajem studenog podiglo oko događaja vezanih za summit „Istočnog partnerstva“ u Vilniusu.Konkurencija postoji i na istoku. Republike Centralne Azije su za Kinu strateški važni dostavljači energenata i tržište za plasman kineskih proizvoda. Zbog toga svi pokušaji stvaranja nadnacionalnih zajednica koje reguliraju ekonomsku sferu u najmanju ruku izazivaju zabrinutost Pekinga.Svim bivšim republikama SSSR-a Rusija predlaže da uz pomoć integracije sprovedu modernizaciju svojih ekonomija, povećaju konkurentnost i zajedničkim snagama zauzmu svoje mjesto u svjetskoj ekonomiji. Samo same republike mogu prihvatiti ili odbiti ovaj prijedlog.