Kratka povijest ruskog rublja

Tijekom svoje povijesti duge sedam stoljeća rubalj nikada službeno nije bila u optjecaju izvan Rusije. Izvor: ITAR-TASS

Tijekom svoje povijesti duge sedam stoljeća rubalj nikada službeno nije bila u optjecaju izvan Rusije. Izvor: ITAR-TASS

Centralna banka Ruske Federacije odobrila je novi simbol rublja koji će rusku valutu predstavljati na međunarodnoj razini. „Ruski vjesnik" donosi kratak pregled najzanimljivijih trenutaka u povijesti ruske valute, od njezinog rođenja prije sedam stoljeća pa sve do danas.

Novi simbol rublja nije uveden odlukom s vrha", nego je izabran online glasanjem koje je provela Središnja banka RF. Glasanje je trajalo mjesec dana i u njemu je sudjelovalo 280.000 ruskih korisnika Interneta koji su mogli birati između pet predloženih simbola. Za pobjedničko grafičko rješenje glasala je većina, točnije 61 % sudionika. Ovaj simbol predstavlja ruski rubalj u mjenjačnicama i na oznakama za cijenu proizvoda u Rusiji i inozemstvu.

Novi znak rublja, usvojen 11. prosinca 2013., mogao bi se uskoro pojaviti na novim računalnim tipkovnicama u Rusiji.

Tijekom svoje povijesti duge sedam stoljeća rubalj nikada službeno nije bio u optjecaju izvan Rusije. Tako je bilo sve donedavno, kada se počeo koristiti bez ograničenja u kineskom gradu Suifenhe blizu rusko-kineske granice. U skladu s odlukom kineskih vlasti od sada se u ovom gradu novac može čuvati i deponirati i u juanima i u rubljima i obje valute se ravnopravno primaju u trgovinama te koriste u bezgotovinskim transakcijama. Spomenuta odluka samo je službeno potvrdila dosadašnju praksu u ovoj regiji koja je započela još 1990-ih. Naime, Suifenhe je glavno čvorište za ruske i kineske trgovce, kao i za turiste s ruskog Dalekog istoka koji tamo donose velike količine rubalja, pa su postali opće prihvaćeno sredstvo plaćanja. I neke druge zemlje koje masovno posjećuju ruski turisti, poput Portugala, Bugarske i Crne Gore, razmatraju opciju da u bližoj budućnosti dozvole plaćanja i u rubljima. Budući da će ruska valuta vjerojatno biti sve prisutnija u inozemstvu, ovdje predstavljamo nekoliko važnih trenutaka njezine povijesti.

U ranom Srednjem vijeku u Rusiji nije postojalo rudarstvo i za kovanje novca korišteno je uvozno srebro. Strani novčići jednim dijelom su upotrebljavani za manje transakcije, dok su veće količine pretapane u poluge koje su krajem 13. stoljeća dobile naziv rublji". Riječ rubalj" nastala je zato što su ove poluge nakon lijevanja na sebi imale rub", odnosno šav. Prvi rublji imali su vrlo veliku vrijednost - za jedan se moglo kupiti stado krava - i posjedovao ih je vrlo mali broj ljudi. Kako je već spomenuto, svakodnevna plaćanja najčešće su se odvijala stranim novcem. Tek 1704., za vrijeme vladavine Petra Velikog, iskovana je prva serija domaćih rubalja. Slavni ruski car prvi je uveo decimalni sustav za određivanje vrijednosti i obilježavanje kovanica, a ovu praksu kasnije su prihvatile gotovo sve zemlje u svijetu. No, istovremeno s pravim kovanicama pojavili su se i falsifikati, pa su u 18. stoljeću učinjeni razni pokušaji da se ovo spriječi. Jedan od njih bio je kovanje bakrenog rublja velikih dimenzija: promjera 7,5 cm, debljine 3,5 cm i mase 1 kg. Ova rijetka kovanica nikada nije imala široku primjenu, a jedan njezin primjerak prodan je na aukciji 2003. godine za 80.000 dolara.

Prvi rublji imali su vrlo veliku vrijednost - za jedan se moglo kupiti stado krava - i posjedovao ih je vrlo mali broj ljudi.

Kako je u državi rasla količina financijskih transakcija u uporabu su uvedene i papirnate novčanice. U početku su imale dovoljnu podlogu u srebru, ali je njihovo rasprostranjivanje napredovalo brzo i dovelo do pada vrijednosti. Zato su u 19. stoljeću postojale dvije mogućnosti plaćanja: jedna te ista stvar mogla se plati srebrnim rubljima ili papirnatim novčanicama, ali je u drugom slučaju cijena bila 3 do 4 puta viša. Ova neobična pojava zabilježena je i u ruskoj literaturi. U djelu poznatog dramaturga Aleksandra Nikolajeviča Ostrovskog Vrelo srce" jedan trgovac obećava da će platiti kaznu od 100 srebrnih rubalja zbog tuče koju je izazvao, ali na kraju ipak plaća 300 rubalja u novčanicama. Sve bitne isplate među plemstvom obavljale su se u srebrnim rubljima, uključujući i vraćanje kockarskih dugova, koji su se morali podmiriti radi očuvanja časti. Ironijom sudbine, kada je na Uralu otkrivena platina, u Rusiji su 1828. pušteni u promet rublji iskovani upravo od ovog metala, ali u to vrijeme njegova vrijedna svojstva nisu bila poznata, pa je platina bila daleko jeftinija od srebra ili zlata.

Sberbank se popeo i postao drugi u Europi
Sberbank je skup. Najveća ruska banka prema rezultatima prošle godine izbila je na drugo mjesto u Europi i 13. u svijetu u rejtingu 500 najskupljih bankarskih brendova. Istraživanje je proveo časopis „The Banker“ i consulting tvrtka „Brand finance“. Za godinu dana brand Sberbanka poskupio je skoro za 3,5 milijarde dolara, što mu je i omogućilo da se popne odmah za 7 pozicija.

Nakon monetarne reforme 1897. sve do 1914. korišten je zlatni rubalj i tada je prvi put u povijesti Rusije ova valuta postala konkurentna u međunarodnim okvirima. No, u prvo vrijeme nakon Revolucije došlo je do monetarnog kaosa. Nove vlasti u početku su vjerovale da novac mogu u potpunosti ukinuti, što je u praktičnom životu bilo nemoguće. Tijekom Ruskog građanskog rata u različitim dijelovima zemlje korištene su razne lokalne monete. U okolici Arhangelska tiskane su novčanice s likom morža. Rublje je na ruskom Dalekom istoku tiskao japanski trgovac Gentaro Simadi, dok je kan Hive novčanice izrađivao od svile. U Jakutiji, koja je oskudijevala u papiru, novčanice su tiskane na etiketama za vino dobivenim iz privatne zbirke jednog mjesnog službenika. Sve ove monete naglo su gubile na vrijednosti i nakon svega nekoliko godina ljudi su ih mogli koristiti jedino kao zidne tapete ili papir za umatanje. Rubalj je ponovo uveden kao valuta na razini cijele zemlje tek 1923. godine. Za vrijeme sovjetske vlasti izvršene su tri monetarne reforme kako bi se sačuvala nominalna vrijednost rublja. Na kraju epohe SSSR-a, jedna sovjetska rublja vrijedila je otprilike koliko i pola američkog dolara.

U periodu 1992./93. izdan je novi rubalj, ali je u tadašnjem monetarnom sustavu mnogo manje vrijedio nego u doba SSSR-a. Tako su 1996. i najsiromašniji Rusi posjedovali tisuće i milijune rubalja – tramvajska karta stajala je 1.000, a novine 800 rubalja. Jedan američki dolar vrijedio je između 5 i 6 tisuća rubalja. Tijekom 1990-ih Rusi rublje počinju zvati derevjani" (što znači drveni") zato što su tada vrijedili koliko i komad drveta", za razliku od zlatnog rublja iz prerevolucionarnog doba i sovjetskog rublja iz 1960-ih (koji je formalno bio jednak 0.99 grama zlata).

Za vrijeme ekonomske krize 1997. i 1998. izvršena je denominacija rublja u odnosu 1:100 i u optjecaj su puštene nove novčanice koje su u upotrebi sve do danas. Iako za ruskom valutom još uvijek ne postoji velika potražnja na svjetskom tržištu, rubalj bi mogao postati atraktivna konvertibilna valuta u čemu će joj zasigurno pomoći novi simbol.