Cijena arktičkog pitanja

Prema izjavama stručnjaka, trenutno Rusija „jednostavno nema konkurenata na Arktiku". Izvor: Alamy / Legion Media

Prema izjavama stručnjaka, trenutno Rusija „jednostavno nema konkurenata na Arktiku". Izvor: Alamy / Legion Media

Mnogi se žele priključiti eksploataciji resursa na Arktiku. No, zasada je samo Rusija odlučila uložiti ogromna sredstva potrebna za ovaj pothvat, i svoje namjere otvoreno pokazuje demonstracijom moći svojih arktičkih vojnih jedinica i najveće flote ledolomaca na svijetu. Istovremeno, stručnjaci se pitaju koliko se vađenje nafte na Arktiku zasada isplati.

Prema procjeni Američkog geološkog zavoda (USGS), na otvorenom moru Sjevernog ledenog oceana nalaze se nalazišta s 90 milijardi barela nafte, 1,669 trilijuna kubnih metara plina i 44 milijarde barela plinskog kondenzata. To čini 13 posto neistraženih svjetskih rezervi nafte i 30% plina. Prema podacima Ruskog geografskog društva, zlatne rezerve" posjeduje upravo Rusija. U područjima Arktika kojima Rusija već raspolaže i na koje polaže pravo nalazi se preko 250 milijuna barela nafte i ekvivalentnih naftnih barela plina, što čini 60,1% svih resursa na Arktiku", navodi se u istraživanju ove organizacije. Za sada je vrlo teško procijeniti tržišnu vrijednost resursa, sve dok se njihovo postojanje ne potvrdi i dok oni ne postanu rezerve".

U BROJKAMA

200-300 dolara po barelu stajat će nafta s Arktika

5-6 milijardi dolara stoji izgradnja jedne naftne platforme na Arktiku

13% svjetskih neistraženih rezervi nafte prema procjenama nalazi se pod Arktikom

30% svjetskih neistraženih rezervi plina prema procjenama nalazi se pod Arktikom.

Zlatna" nafta

No, eksploatacija naftnih nalazišta u arktičkim uvjetima toliko je skupa da se stručnjaci s kojima je Ruski vjesnik razgovarao pitaju koliko se (zasada) uopće isplati vađenje nafte na Arktiku.

Prema izračunima koje je Međunarodna agencija za energetiku izvršila 2006. eksploatacija nafte i plina na Arktiku je ekonomski opravdana pod uvjetom da se za dobivanje jednog barela utroši manje od 60 dolara. U praksi su troškovi tri do pet puta veći. Troškovi ekspoatacije arktičke nafte iznose 200-300 dolara po barelu", izjavio je Aleksej Knjižnikov, upravitelj programa za ekologiju u energetici Svjetske zaklade za prirodu (World Wildlife Fund). To se objašnjava time što arktički uvjeti eksploatacije zahtijevaju korištenje posebnih tehnologija i podrazumijevaju dodatne troškove. Vađenje nafte i plina na otvorenom moru na dubini od 200-300 metara i na udaljenosti od 650-750 km od obale nosi sa sobom velik broj poteškoća. Ni radnici za platformu ne mogu se lako naći, a cjevovod se teško može provesti po dnu", objašnjava partner i analitičar agencije RusEnergy" Mihail Krutihin. Izgradnja nafte platforme na Arktiku bi, prema procjeni Križnjikova, stajala 5 do 6 milijardi dolara.

Mega perspektive za arktičku mega regiju
Ruski Arktik je mega-regija koju u mnogim dijelovima tek treba kolonizirati. Iako na Arktiku živi više od 2 milijuna ruskih građana, u ovaj ekonomski zlatni rudnik Rusije potrebno je uložiti ogromna sredstva. Vlada Ruske Federacije još jednom je detaljno razmotrila razvojnu strategiju i najavila da će Rusija do kraja ove godine definitivno utvrditi svoje sjeverne granice.

Rusija zasada bez konkurencije

Zato ne iznenađuje što strane naftne tvrtke ne žure s priključivanjem arktičkoj naftnoj avanturi. Trenutno Rusija jednostavno nema konkurenata na Arktiku", ističe Mihail Krutihin. Tvrtka Shell" već je obustavila bušenja. Na odgađanje planova navelo ju je Ministarstvo unutarnjih poslova SAD-a, koje je otkrilo nedostatke u sustavu za hermetizaciju i kontrolu plinova koji se pri bušenju oslobađaju u atmosferu. Kompanije BP i Rosneft", pošto su poslije pet godina rada saznale da su resursi na nalazištu Sahalin -4" znatno manji nego što se očekivalo, odustale su od ovog projekta. Sreću je 2011. okušala i tvrtka Cairn Energy". Ona je, naime, uložila milijardu dolara u geološka istraživanja pored obala Grenlanda, ali nije pronašla zalihe nafte. Oni koji se ipak upuste u eksploataciju na Arktiku čine to zajedno s ruskim koncernima. Tako kineski CNPC planira sudjelovati u projektu Jamal SPG" ruskog proizvođača plina Novatek", a u konzorcij s Novotekom" ući će francuska tvrtka Total".

Jasno pokazivanje namjera

Mega - perspektive arktičke mega - regije

Ruski Arktik je mega - regija koju umnogome tek treba kolonizirati. Iako na Arktiku živi više od 2 milijuna ruskih građana, u ovaj ekonomski zlatni rudnik Rusija treba uložiti ogromna sredstva. Vlada RF je još jednom detaljno razmotrila strategiju razvoja i najavila da će Rusija do kraja ove godine definitivno utvrditi svoje sjeverne granice.

Rusija je trenutno jedina zemlja koja je spremna ozbiljno se baviti eksploatacijom na Arktiku, i to bez odugovlačenja. Vlada RF je 2012. razmotrila program eksploatacije kontinentalnog šelfa (priobalnog pojasa pod morem) do 2030. U veljači 2013. predsjednik Vladimir Putin je potpisao  Strategiju razvoja arktičke zone Ruske Federacije i nacionalne sigurnosti za razdoblje do 2020". Premijer Dmitrij Medvedev procjenjuje da će Rusija za 17 godina s Arktika dobivati ​​po 66,2 milijuna tona arktičkog plina i 230 milijardi kubičnih metara plina.

Sa ciljem da jasno pokaže ozbiljnost svojih namjera na Arktiku, RF je počela pojačava vojnu prisutnost u ovoj regiji. Osnovane su arktičke brigade motorizirane pješadije, na Novoj Zemlji su postavljene jedinice PVO-a, uspostavljeni su aerodromi za bombardere. Kako Zapadu uvođenje ovih mjera ne bi promaklo, teška nuklearna krstarica Petar Veliki" je u kolovozu 2013. izvela pokazne manevre. Bio je to prvi vojni brod koji je prošao Sjevernim morskim putem sam i bez ledolomaca. Zapad je to primijetio, ali nisu uslijedile nikakve reakcije. Stručnjaci smatraju da, iako Norvežani i Amerikanci ne mogu dočekati da se domognu blaga fosilnih goriva, prvi korak prepuštaju Rusiji. Upravo ona na svom teritoriju i od svojih sredstava treba saznati kolika će biti cijena arktičke nafte i plina.

Tko je sve zainteresiran?

Međunarodna zajednica 1996. godine odlučila je ozbiljno se pozabaviti prirodnim resursima Arktika, osnivanjem Arktičkog savjeta u kojem su sudjelovale teritorijalno zainteresirane zemlje. Pitanje eksploatacije resursa tada je počelo razmatrati osam država: Kanada, Danska, Finska, Island, Norveška, Švedska, SAD i Rusija, uz sudjelovanje Europskog parlamenta. Ipak, otvorena priroda ovog akvatorija organizaciji nije dozvolila da ostane u ovom suženom sastavu, određenom prema geografskom principu. Preko Arktika, naime, prolaze brojni Međunarodna trgovački putevi. Zato su zemlje, čiji teritoriji neposredno graniče s Arktikom, bile prisiljene pristati na to da se Vijeću kao zemlje - promatrači pridruže i druge zainteresirane strane: Kina, Indija, Italija, Japan, Južna Koreja i Singapur.