„Hladni rat“ zonā slobodne trgovine
Izvor: AP
Washington i Bruxelles razmatraju put stvaranja zone slobodne trgovine. Promatrači ističu da na taj način SAD, isto kao i Zapadna Europa, ne pokušava samo sklopiti trgovinski nego zapravo i politički savez kako bi se zaštitila od ekspanzije Kine.
U veljači ove godine američki predsjednik Barack Obama istaknuo je u svojoj poruci „O stanju države“ dva velika međunarodna trgovinska projekta – Transtihooceanski i Transatlantski.
Kao jedan najambicioznijih projekata svakako može biti Transatlantsko partnerstvo. Treba napomenuti da je prvu takvu ideju predložila njemačka kancelarka Angela Merkel. Još je u proljeće 2007. Berlin predstavio paket prijedloga za usklađivanje zakonodavstva EU-a i SAD-a u ekonomskom i trgovačkom sektoru. Ipak tijekom vladavine Georgea Busha SAD nije tražio saveznike. Washingtonu je trebalo 6 godina da bi „sazrio“ za ideju koju je predložila Angela Merkel.
Promatrači ističu da ako pregovori s 27 država koje ulaze u EU završe uspjehom, onda se SAD i Zapadna Europa mogu zaštititi od ekspanzije Kine u svjetskoj trgovini. Doduše, pregovori neće biti jednostavni te će biti jako teško odmah doći do sporazuma s Europskom unijom.
Glavni urednik časopisa Rusija u globalnoj politici, predsjednik Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku Fjodor Lukjanov objasnio je da je SAD pokrenuo stvaranje Transatlantskog trgovinsko investicijskog partnerstva, zbog toga što slabi njihov utjecaj u svijetu.
„Stvaranje partnerstva je prije svega pokušaj Zapada i SAD- a da vrate izgubljene pozicije“, smatra Lukjanov. „Kao protivnici pojavljuju se zemlje u razvoju Jugoistočne Azije, posebno Kina.“
Međutim, neki stručnjaci sumnjaju u to da će suradnja EU-a i SAD-a donijeti ekonomsku prednost. „Na mnogim područjima (kao što su elektroenergetika, strojogradnja, laka industrija i djelomično seosko gospodarstvo, SAD i EU se ne natječu samo s Kinom nego u značajnoj mjeri i između sebe“, ističe politolog i vicepredsjednik Centra za stratešku komunikaciju Dmitrij Abzalov.
Mehanizmi slobodne trgovine rade slabo, tvrdi politolog. U uvjetima krize sve države uvode nekakve barijere za konkurenciju. Ni Washington ni Bruxelles neće žrtvovati svoja radna mjesta radi nekakve integracije.
Postoji puno problema na putu suradnje, govori Lukjanov. „Ima dosta nesuglasica između SAD-a i EU-a. Uzmimo, recimo, odnos prema genetski modificiranoj hrani. To je u Americi norma, a u Europi je takva hrana zabranjena. Bit će zanimljivo vidjeti kako će rješavati to pitanje?“
Većina stručnjaka je uvjerena da, ako i dođe do slobodne trgovine, ravnopravnost će postojati samo na papiru. „Europa će se morati podčiniti. Proizvodnja će se koncentrirati u Americi“, smatra Lukjanov. „Europi neće ništa ostati doli da se prekvalificira u servisnu ekonomiju“.
Voditelj odjela orijentalistike na Višoj školi ekonomije Aleksej Maslov ne sumnja u to da je inicijativa Washingtona i Bruxellesa zapravo zrcalna reakcija na istu takvu inicijativu Kine da se udruži sa svojim azijskim susjedima.
„Države Jugoistočneazije su jedan od najvećih trgovačkih partnera Kine. Ako se skinu sve carinske barijere i stvore uvjeti za trgovinu, to će biti jedna od najvećih trgovačkih regija“, rekao je Maslov časopisu Vzgljad.
Najopasnije za SAD bilo bi ostvarenje drugog prijedloga Pekinga – stvaranje trgovačke osi Kina-Koreja-Japan. Također je Peking više puta predlagao da se skinu carinske barijere republikama Središnje Azije.
Stručnjak je objasno da u takvoj situaciji Washington mora aktivno djelovati. Ako se samo jedan od projekata ostvari, stvorit će se velika trgovinska zona što će jako oslabiti utjecaj SAD-a u tim regijama.
Ruski tekst na sajtu Vz.ru