Transsibirska željeznica želi postati alternativa Sueskom kanalu

Izvor: Elena Senao, Ferran Mateo

Izvor: Elena Senao, Ferran Mateo

17 mlrd. dolara bit će uloženo u rekonstrukciju zastarjelih željeznica Bajkalo-amurske magistrale (BAM) i Transsibirske željeznice. Oko čitavog skupog projekta nastale su ozbiljne svađe. Na sličan način u Velikoj Britaniji raspravljaju o potrebi izgradnje visokobrzinske pruge HS2 koja bi trebala spojiti London, Birmigham, Manchester i Leeds.

Osim povećanja puteva za prijevoz tereta, Transsibirska željeznica i Bajkalo-amurska magistrala mogle bi bitno smanjiti put tereta iz Azije u Europu. Zbog toga može doći do izgradnje BAM-a 2 i proširenja željeznice do otoka Sahalina na Dalekom istoku.  

Pristaše ideje govore o 500 tisuća novih radnih mjesta, mogućnosti da se podigne na novu razinu industrija čitave regije te o današnjem manjku propusnog kapaciteta željeznica. Pesimisti se prisjećaju vremena polustoljetne sovjetske izgradnje BAM-a te ogromnog napora milijuna ljudi.

Prema računicama biznismena, danas kroz Rusiju u Europu prolazi manje od jednog postotka azijske robe. Kako smatraju u Summi, postoji mogućnosti da se pet puta poveća količina robe. Svaki postotak donijet će ruskoj ekonomiji jednu milijardu dolara.

Izvršni direktor za kapitalne projekte i infrastrukturu malezijske kompanije PricewaterhouseCoopers Andrew Chan Yik Hong smatra da bi ruske željeznice mogle biti unosan put prije svega između država Azijsko-tihooceanske ekonomske suradnje i Europe. „No najprije treba prevladati zaostalost u infrastrukturi i napraviti dugotrajne i skupe uloge u željeznice“, smatra stručnjak. Prema njegovim riječima, taj će put omogućiti da se izbjegne opasnost od pirata, nestabilni režimi koji se nalaze na tradicionalnom morskom putu. 

Ideju podržava i dio ruskih biznismena. Vlasnik holdinga Summa (upravlja lukama na Dalekom istoku, Baltičkom i Crnom moru te prijevoznom grupom FESCO) Zijavudin Magomedov aktivno promiče taj projekt. Prema njegovom mišljenju, danas ruskom putu u Europu smeta spori posao carina i luka. Recimo, kontenjer u Vladivostoku stoji na carini 13 dana nakon čega se još 4-5 dana zadržava na obradi u luci. Sam put kroz najveću državu na svijetu traje manje: oko dva tjedna. U Singapuru, u jednoj od najvažnijih svjetskih luka, carina prosječno zadržava kontenjer samo dva dana. Zbog toga su Rusija i najbliži konkurenti (kineski Šangaj i južnokorejski Busan) na gubitku.

Prema računicama biznismena, danas kroz Rusiju u Europu prolazi manje od jednog postotka azijske robe. Kako smatraju u Summi, postoji mogućnosti da se pet puta poveća količina robe. Svaki postotak donijet će ruskoj ekonomiji jednu milijardu dolara.

Danas se više od 90% robe prevozi upravo morskim putem. „U drugim ekonomskim uvjetima Transsibirska željeznica bila bi isplativa: krajem 80-ih na njoj su se prevozile velike količine robe i to je bilo isplativo. No danas je sve drugačije i bilo bi vrlo optimistično govoriti da taj put može konkurirati morskom“, uvjeren je generalni direktor Infolinea Mihail Burmistrov. Neusporedivo veći obim tereta može se prevoziti morskim putem, a pritom je to jeftinije od željeznice, stručnjak argumentira svoj stav.

Transsibirska željeznica, divovska arterija Rusije
Prije 121 godinu u Vladivostoku je započela izgradnja Transsibirske željeznice, najduže željezničke pruge na svijetu. Ova magistrala povezuje 2 dijela svijeta, 12 oblasti i 87 gradova, a duga je 9288,2 km.

Daniil Ribalko, direktor za prijevoz FM Logistica, govori da prijevoz iz južnokorejske luke Busan u luku Vostočni, odakle teret brzo dođe do EU-a, traje oko 36 sati i otprilike košta između 500 i 550 dolara za kontenjer, plus cijena isporuke tog tereta po željeznici. Prijevoz po moru iz Busana u luku Hamburg, prema njegovim podacima, stoji samo od 600 do 800 dolara.

Nije čudno da ta ideja da se konkurira morskom putu još uvijek nije nigdje zaživjela. U tim projektima ima često suviše mnogo politike i malo ekonomije. Kad su sličan projekt objavili u Kolumbiji, promatrači su istaknuli da je na taj način država pokušala privući što više američkih ulaganja, plašeći kineskom ekspanzijom (projekt je trebala financirati Kina).

U korist politiziranosti projekta rekonstrukcije Transsibirske željeznice i izgradnje BAM-a 2 govori i ta činjenica da to nije prvi put kako Ruske željeznice pokušavaju uzeti dio biznisa od Sueskog kanala. Još 2008. kompanija je objavila o izgradnji željeznice od ruskog Dalekog istoka u sjevernokorejsku luku Radžin. Gradnja se prikazivala kao dio projekta za stvaranje puta iz Azije u Europu preko Sibira. Prema planu put se trebao nakon nekog vremena spojiti s Južnom Korejom i postati glavni put isporuke tereta u Europu za obje države i azijske susjede. A također i doprinijeti uspostavljanju mira te uzajamnom razumijevanju dvaju starih neprijatelja.