Ruske nuklearne elektrane osvajaju europsko tržište

Nuklearne tehnologije iz Rusije pobuđuju u Europi sve veći interes. Svojevremeno Sovjetski Savez je izgradio u Bugarskoj, Mađarskoj, Češkoj i Finskoj nuklearne elektrane. Velika većina uspješno radi i danas.

Nakon sovjetskog perioda ruska korporacija Rosatom nije stala sa svojim pokušajima da se proširi u Europskoj uniji. I ti pokušaji naposljetku započinju donositi plodove. Češka je, recimo, potpuno odustala od američkog nuklearnog goriva te je prešla na rusku proizvodnju. Finska kompanija Fennovoima i Rusatom Overseas ovo ljeto su potpisali sporazum o razradi projekta pripreme ugovora za izgradnju nuklearne elektrane Hanhikivi 1 u Finskoj.

Ruska kompanija namjerava ući u temeljni kapital udijelom od 34%. Ako se partneri dogovore po svim parametrima projekta, moguće da će on biti vrlo probitačan.

Grafikon: Nuklearne elektrane u Istočnoj Europi izgrađene uz sudjelovanje Rusije

Treba se prisjetiti da su u Finskoj bila podignuta još po sovjetskom projektu dva energetska bloka nuklearne elektrane Loviiza. Danas je to jedna od najboljih europskih elektrana prema kriterijima ekonomičnosti i sigurnosti. Poznato je da je finska nuklearna kontrola (STUK) jedna od najstrožih u svijetu.

Nuklearna generacija u Finskoj čini oko 25% općeg energetskog balansa, to je čak više nego u Rusiji, gdje nuklearne elektrane izrađuju oko 16% električne energije. Finci su postali prvi u Europi koji su izjavili da Rosatom nudi najbolja u svijetu energetska rješenja na području „mirnog atoma“. Sljedeća država koja će možda odabrati suvremene ruske nuklearne elektrane je Češka.

U Rusiji danas grade šest energetskih blokova, još dva u Bjelorusiji i četiri u Turskoj. „AES-2006“ pripada generaciji „3+“, odgovara „postfukushimskim“ zahtjevima i ima jedinstvenu kombinaciju aktivnih i pasivnih sistema sigurnosti. Taj stroj odgovara kriterijima IAEA (Međunarodne agencija za nuklearnu energiju) i EUR-a.

Iskustvo Černobila u svjetskoj nuklearnoj energetici O tome koliko su ruska znanja o mirnom atomu potrebna u svijetu govori Leonid Boljšov, direktor Instituta za probleme sigurnosnog korištenja atomske energije Ruske akademije znanosti.

Projekt „AES-2006“ predviđa dvostruki zaštitni omotač, računajući na to da na njegov krov može pasti čak zrakoplov, pasivne sustave odvoda topline od aktivne zone i zaštitnog omotača, a također i aktivne sustave (četiri kanala). Bolji sustav sigurnosti ne postoji ni u jednom drugom projektu. Da je postojala umjesto Fukushime slična stanica u ožujku 2011., izdržala bi tako ekstreman utjecaj stihije.

Ruska elektrana je prošla mnogobrojne testove nakon nesreće u Japanu, koji su potvrdili njezinu stabilnost. Suvremeni projekt nuklearne elektrane Rosatoma pretpostavlja da čak ako i svi sustavi električne i vodoopskrbe zakažu, ona će dalje biti u stanju zaustaviti reakciju nuklearnog cijepanja, odvoditi suvišnu toplinu te osiguravati sigurnost.

Velika Britanija je još jedna europska država koja pažljivo promatra nuklearne eletrane Rosatoma. U dogledno vrijeme možda dođe do suradnje između britanskog nuklearnog tržišta i ruske kompanije. Odluka Fennovoima ne samo da može postati pozitivni signal za Češku i Britaniju, nego i za druge europske države, koje još uvijek proživljavaju postfukushimski sindrom straha pred nuklearnim tehnologijama.