Najplodnije tlo za razvoj poduzetništva u Rusiji

Predsjednik „Rockwool International“, Elko van Hill, tadašnja ruska ministrica ekonomskog razvoja Eljvira Nabiulina, ministar trgovine i investicija Danske Pia Olsen Dyhr i predsjednik Tatarstana Rustam Minihanov. Izvor: RIA „Novosti“.

Predsjednik „Rockwool International“, Elko van Hill, tadašnja ruska ministrica ekonomskog razvoja Eljvira Nabiulina, ministar trgovine i investicija Danske Pia Olsen Dyhr i predsjednik Tatarstana Rustam Minihanov. Izvor: RIA „Novosti“.

Specijalne ekonomske zone (SEZ) omogućavaju rezidentima uštedu od desetaka milijuna dolara na porezima i polju infrastrukture. Njihov razvoj dio je plana predsjednika Putina prema kojem do 2020. Rusija treba zauzeti 20. mjesto na rang ljestvici najperspektivnijih zemalja za ulaganje prema izvještaju Svjetske banke.

Ruske vlasti sve više nastoje svoju zemlju učiniti što privlačnijom za investitore i uvećati njezin poslovni ugled u svijetu. Ruski fond izravnih investicija na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu najavio je pokretanje promotivne kampanje „Investirajte u Rusiji“. Unaprjeđenje poslovnog ugleda zemlje također će biti potpomognuto od strane utjecajnih svjetskih investicijskih banaka. Kao što je poznato, u svojstvu prvog savjetnika izabrana je bankarska grupacija „Goldman Sachs“, koja će se tijekom naredne tri godine truditi privrednicima u svijetu približiti poslovne perspektive u Rusiji. Jedan od prioriteta savjetnika treba biti ubrzano ostvarivanje pomalo klonule, ali dokazano učinkovite vladine inicijative, a to je razvoj Specijalnih ekonomskih zona (SEZ).

Svoj današnji oblik SEZ su poprimile tek 2005. Od tada je status rezidenata u ovim zonama dobilo 57 stranih tvrtki iz 21 zemlje svijeta. U 2012. pridružilo im se još 6 američkih tvrtki. Tvrtka „General Motors“ investirala je 80 milijuna dolara, tvrtka „3M“ (proizvodi za industriju i domaćinstvo) – 30 milijuna dolara, korporacija „Armstrong World Industries“ (industrija građevinskih materijala) – 75,4 milijuna dolara. U 2005. u SEZ se slila gotovo 1 milijarda dolara američkih investicija (točnije 966,4 milijuna).

„Naša tvrtka je prije svega morala donijeti nimalo jednostavnu odluku: kamo smjestiti svoje proizvodne pogone – u Rusiju ili u neku drugu istočnoeuropsku zemlju. Konačno smo krajem prosinca 2012. dobili status rezidenta u SEZ ‘Alabuga’ u ruskoj Republici Tatarstan“, govori za „Ruski vjesnik“ direktor za pravna pitanja tvrtke „3M“ u Rusiji Aleksej Zavaljev i dodaje: „Tijekom našeg izbora značajnu ulogu odigrale su ne samo ponuđene pogodnosti nego i utisci koje smo dobili u razgovoru s rukovodstvom SEZ-a, koje prije svega ima suvremena shvaćanja, odlično govori engleski i dobro zna voditi posao.“

Svakako su i porezne olakšice same po sebi dovoljne za donošenje odluka: od trenutka kada ostvari prve prihode, tvrtka „3M“ treba platiti državi samo 2% u prvih pet godina, umjesto zakonom predviđenih 20%. I to nije jedina pogodnost koja postoji u SEZ „Alabuga“: već uz minimalna ulaganja od 3 milijuna eura neophodna za rad u ekonomskoj zoni, poduzeća su oslobođena PDV-a i drugih doprinosa pri uvozu potrebne opreme, na čemu je, na primjer, danska tvrtka „Rockwool“ već uštedjela 12,6 milijuna dolara. Dodatna ušteda poduzeća može biti i besplatan priključak na električnu mrežu, koji bi u Moskvi koštao 1 milijun dolara za svaki megawat kapaciteta.

Osim „Alabuge“, Dioničko društvo otvorenog tipa „Specijalne ekonomske zone“ (ОАО ОЭЗ), s državom kao jedinim vlasnikom na čelu, upravlja s još 16 zona, iako ne napreduju sve podjednako uspješno. Brzina njihovog razvoja uvelike ovisi o vrsti poslovne djelatnosti i o odnosu lokalnog rukovodstva. Za 7 godina SEZ su uspjele privući strane investicije u razmjerima od 3,6 milijardi dolara (110 milijardi rubalja).

Ekonomske zone podijeljene su u četiri kategorije: industrijsko-proizvodne, turističko-rekreativne, lučke i tehničko-inovativne. Prema podacima Računovodstvene komore Ruske Federacije, rezidenti tehničko-inovativnih zona posjeduju 350 patenata na pronalaske, a među njihovim klijentima su tvrtke„Boeing“ i „Apple“.

Najprije je bilo predviđeno da u SEZ ne može uključiti svako poduzeće – poslovni projekt investitora trebao bi „unaprijediti rusku ekonomiju novim tehnologijama i kod zaposlenih razvijati konkurentnu profesionalnu kompetenciju“, a prednost bi imali projekti od izuzetnog nacionalnog značenja s gledišta Vlade Ruske Federacije. Drugim riječima, vlasti su željele omogućiti razne pogodnosti samo tvrtkama u sferi visoke tehnologije, međutim jedna od najusjpešnijih, SEZ „Alabuga“, svojim primjerom pokazuje da u ovoj zoni ima mjesta i za tvornicu stakla te za proizvodnju i preradu salate i povrća, od kojeg zatim značajan dio odlazi u „McDonald's“.

Bez obzira na vrstu djelatnosti, postupak dobivanja statusa rezidenta je za sve isti. „Najprije se sva potrebna dokumentacija, pripremljena uz pomoć našeg osoblja, razmatra od strane Nadzornog vijeća SEZ-a. Poslovni projekt se zatim ili odobrava ili vraća na doradu. Sljedeći korak je Stručno vijeće SEZ-a u okviru Ministarstva za ekonomski razvoj Ruske Federacije. Tu se donosi konačna odluka o primanju investitora s njegovim projektom u SEZ. Nakon toga, investitor potpisuje ujedno sporazum s Ministarstvom za ekonomski razvoj Ruske Federacije i s a. d. SEZ-om o obavljanju svoje djelatnosti u okviru SEZ-a“, objasnio je bivši generalni direktor a. d. SEZ Oleg Kostin, kojega je početkom ožujka na tom položaju zamijenio Mihail Truško, načelnik ogranka SEZ-a u Kalinjingradskoj oblasti. S vremenom će postupak biti sve jednostavniji, što se sasvim uklapa u koncept ubrzanog razvoja investicijske klime u Rusiji.

U skladu sa svibanjskom uredbom predsjednika Ruske Federacije, do 2020. bi Rusija trebala zauzeti 20. mjesto na rang ljestvici najperspektivnijih zemalja za ulaganje prema izvještaju Svjetske banke („Doing Business Report“) i napredovati sa sadašnjeg 112. mjesta. Uzimajući u obzir dinamiku razvoja u posljednje dvije godine (i očiti pomak sa 124. mjesta), ostvarenje ovoga je sasvim moguće.