Najplodnije tlo za razvoj poduzetništva u Rusiji
Predsjednik „Rockwool International“, Elko van Hill, tadašnja ruska ministrica ekonomskog razvoja Eljvira Nabiulina, ministar trgovine i investicija Danske Pia Olsen Dyhr i predsjednik Tatarstana Rustam Minihanov. Izvor: RIA „Novosti“.
Ruske vlasti sve više nastoje svoju zemlju učiniti što privlačnijom za investitore i uvećati njezin poslovni ugled u svijetu. Ruski fond izravnih investicija na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu najavio je pokretanje promotivne kampanje „Investirajte u Rusiji“. Unaprjeđenje poslovnog ugleda zemlje također će biti potpomognuto od strane utjecajnih svjetskih investicijskih banaka. Kao što je poznato, u svojstvu prvog savjetnika izabrana je bankarska grupacija „Goldman Sachs“, koja će se tijekom naredne tri godine truditi privrednicima u svijetu približiti poslovne perspektive u Rusiji. Jedan od prioriteta savjetnika treba biti ubrzano ostvarivanje pomalo klonule, ali dokazano učinkovite vladine inicijative, a to je razvoj Specijalnih ekonomskih zona (SEZ).
Svoj današnji oblik SEZ su poprimile tek 2005. Od tada je status rezidenata u ovim zonama dobilo 57 stranih tvrtki iz 21 zemlje svijeta. U 2012. pridružilo im se još 6 američkih tvrtki. Tvrtka „General Motors“ investirala je 80 milijuna dolara, tvrtka „3M“ (proizvodi za industriju i domaćinstvo) – 30 milijuna dolara, korporacija „Armstrong World Industries“ (industrija građevinskih materijala) – 75,4 milijuna dolara. U 2005. u SEZ se slila gotovo 1 milijarda dolara američkih investicija (točnije 966,4 milijuna).
„Naša tvrtka je prije svega morala donijeti nimalo jednostavnu odluku: kamo smjestiti svoje proizvodne pogone – u Rusiju ili u neku drugu istočnoeuropsku zemlju. Konačno smo krajem prosinca 2012. dobili status rezidenta u SEZ ‘Alabuga’ u ruskoj Republici Tatarstan“, govori za „Ruski vjesnik“ direktor za pravna pitanja tvrtke „3M“ u Rusiji Aleksej Zavaljev i dodaje: „Tijekom našeg izbora značajnu ulogu odigrale su ne samo ponuđene pogodnosti nego i utisci koje smo dobili u razgovoru s rukovodstvom SEZ-a, koje prije svega ima suvremena shvaćanja, odlično govori engleski i dobro zna voditi posao.“
Svakako su i porezne olakšice same po sebi dovoljne za donošenje odluka: od trenutka kada ostvari prve prihode, tvrtka „3M“ treba platiti državi samo 2% u prvih pet godina, umjesto zakonom predviđenih 20%. I to nije jedina pogodnost koja postoji u SEZ „Alabuga“: već uz minimalna ulaganja od 3 milijuna eura neophodna za rad u ekonomskoj zoni, poduzeća su oslobođena PDV-a i drugih doprinosa pri uvozu potrebne opreme, na čemu je, na primjer, danska tvrtka „Rockwool“ već uštedjela 12,6 milijuna dolara. Dodatna ušteda poduzeća može biti i besplatan priključak na električnu mrežu, koji bi u Moskvi koštao 1 milijun dolara za svaki megawat kapaciteta.
Osim „Alabuge“, Dioničko društvo otvorenog tipa „Specijalne ekonomske zone“ (ОАО ОЭЗ), s državom kao jedinim vlasnikom na čelu, upravlja s još 16 zona, iako ne napreduju sve podjednako uspješno. Brzina njihovog razvoja uvelike ovisi o vrsti poslovne djelatnosti i o odnosu lokalnog rukovodstva. Za 7 godina SEZ su uspjele privući strane investicije u razmjerima od 3,6 milijardi dolara (110 milijardi rubalja).
Ekonomske zone podijeljene su u četiri kategorije: industrijsko-proizvodne, turističko-rekreativne, lučke i tehničko-inovativne. Prema podacima Računovodstvene komore Ruske Federacije, rezidenti tehničko-inovativnih zona posjeduju 350 patenata na pronalaske, a među njihovim klijentima su tvrtke„Boeing“ i „Apple“.
Najprije je bilo predviđeno da u SEZ ne može uključiti svako poduzeće – poslovni projekt investitora trebao bi „unaprijediti rusku ekonomiju novim tehnologijama i kod zaposlenih razvijati konkurentnu profesionalnu kompetenciju“, a prednost bi imali projekti od izuzetnog nacionalnog značenja s gledišta Vlade Ruske Federacije. Drugim riječima, vlasti su željele omogućiti razne pogodnosti samo tvrtkama u sferi visoke tehnologije, međutim jedna od najusjpešnijih, SEZ „Alabuga“, svojim primjerom pokazuje da u ovoj zoni ima mjesta i za tvornicu stakla te za proizvodnju i preradu salate i povrća, od kojeg zatim značajan dio odlazi u „McDonald's“.
Bez obzira na vrstu djelatnosti, postupak dobivanja statusa rezidenta je za sve isti. „Najprije se sva potrebna dokumentacija, pripremljena uz pomoć našeg osoblja, razmatra od strane Nadzornog vijeća SEZ-a. Poslovni projekt se zatim ili odobrava ili vraća na doradu. Sljedeći korak je Stručno vijeće SEZ-a u okviru Ministarstva za ekonomski razvoj Ruske Federacije. Tu se donosi konačna odluka o primanju investitora s njegovim projektom u SEZ. Nakon toga, investitor potpisuje ujedno sporazum s Ministarstvom za ekonomski razvoj Ruske Federacije i s a. d. SEZ-om o obavljanju svoje djelatnosti u okviru SEZ-a“, objasnio je bivši generalni direktor a. d. SEZ Oleg Kostin, kojega je početkom ožujka na tom položaju zamijenio Mihail Truško, načelnik ogranka SEZ-a u Kalinjingradskoj oblasti. S vremenom će postupak biti sve jednostavniji, što se sasvim uklapa u koncept ubrzanog razvoja investicijske klime u Rusiji.
U skladu sa svibanjskom uredbom predsjednika Ruske Federacije, do 2020. bi Rusija trebala zauzeti 20. mjesto na rang ljestvici najperspektivnijih zemalja za ulaganje prema izvještaju Svjetske banke („Doing Business Report“) i napredovati sa sadašnjeg 112. mjesta. Uzimajući u obzir dinamiku razvoja u posljednje dvije godine (i očiti pomak sa 124. mjesta), ostvarenje ovoga je sasvim moguće.