Naftna alkemija u energetskom ratu

Zbog povećane proizvodnje nafte iz bituminoznih (uljnih) škriljaca očekuju se velike promjene na svjetskom tržištu energenata. Na primjer, cijene nafte mogle bi naglo pasti, smatraju analitičari kompanije „PricewaterhouseCoopers“ (PwC), u tom slučaju bruto domaći proizvod (BDP) u Rusiji pao bi za 1,2–1,8%. Ruski proizvođači nafte imaju najviše pet godina kako bi stabilizirali situaciju i uhvatili korak s Amerikom.

Za 7 godina SAD je napravio proboj u području proizvodnje nafte. Amerikanci su u 2004. dobivali 111 tisuća barela dnevno, a u 2011, zahvaljujući preradi uljnih škriljaca, 553 tisuće barela dnevno. Kao rezultat toga, uvoz sirovina u SAD pao je na najnižu razinu u posljednjih 25 godina.

Po prognozama kompanije PwC, razina godišnje proizvodnje nafte iz uljnih škriljaca mogla bi do 2035. dostići 14 milijuna barela dnevno (12% od ukupne svjetske proizvodnje nafte). A po proračunima Američkog ministarstva energetike (DOE), udio američkih kompanija mogao bi biti od 1,2 milijuna do 4 milijuna barela dnevno. Kompanija „Beyond Petroleum“ (BP) ranije je u svom godišnjem izvještaju „Energy outlook 2030“ objavila da bi zbog naglog porasta proizvodnje nafte iz uljnih škriljaca SAD već ove godine mogao nadmašiti Rusiju i Saudijsku Arabiju u proizvodnji nafte.

Ovakav će skok imati siguran utjecaj na cijene nafte. Analitičari PwC-a vjeruju da će u 2035. cijene biti za 25–40% niže (83–100 dolara za barel) u odnosu na 133 dolara po barelu, koliko predviđa analitička služba (EIA) Ministarstva za energetiku SAD-a.

Proizvodnja nafte iz uljnih škriljaca mogla bi povećati svjetski BDP do 2035. za 2,3–3,7% (1,7–2,7 bilijuna dolara sudeći po osnovi trenutnog BDP-a). To bi se pozitivno odrazilo i na ekonomiju u pojedinim zemljama. Konkretno, u zemljama koje uvoze naftu, kao što su Indija i Japan, BDP bi mogao porasti za 4–7%, dok se BDP u SAD-u, Kini, Njemačkoj i Velikoj Britaniji može uvećati za oko 2–5%. „Veliki izvoznici nafte, kao što su Rusija i zemlje Bliskog istoka bi, naprotiv, u dugoročnoj perspektivi mogle pretrpjeti značajne gubitke ukoliko ne pokrenu osebujnu eksploataciju vlastitih ležišta bituminoznih škriljaca“, istaknuo je glavni ekonomist PwC-a i jedan od autora izvještaja, John Hawksworth.

U ruskoj industriji nafte i plina koristi se dosta širok pojam – „teško dostupne naftne rezerve“. On ne obuhvaća samo proizvodnju nafte od uljnih škriljaca, već i od bituminoznih pijesaka, treseta i ostalih potencijalnih naftnih izvora. Taj cjelokupni potencijal u Rusiji procjenjuje se na 25–50 milijardi tona nafte.

Gotovo sve ruske kompanije imaju projekte za proizvodnju „teško dostupne“ nafte, ali oni se nalaze u početnoj fazi razvoja. Najveća ležišta uljnih škriljaca koncentrirana su u baženovskim naslagama u zapadnom Sibiru. Upravo u toj regiji trebaju poslovati ruski naftaši. U svrhu raspodjele financijskog rizika, oni se odlučuju za partnersku suradnju sa stranim kompanijama, koje uz to posjeduju i odgovarajuće tehnologije.

U naftnoj kompaniji TNK-BP objasnili su da oni surađuju s vodećim servisnim naftnim kompanijama koje pružaju usluge u sferi visoke tehnologije i jedinstvena inženjerska rješenja, s obzirom da u proizvodnji „teško dostupne“ nafte nove tehnologije igraju ključnu ulogu. Na primjer, TNK-BP blisko surađuje sa servisnom kompanijom „Schlumberger“. U svojstvu probne eksploatacije pokrenuto je 7 pilot-projekata. Neki od njih već su u fazi realizacije: na Kamenom, Jem-Jegovskom, Sjevero-Hohrjakovskom i Samotlorskom nalazištu. Ove godine TNK-BP treba uložiti 100 milijuna dolara u probnu eksploataciju rezervi za složenu preradu. Ukoliko bude uspješna, ova dodatna proizvodnja trebala bi od 2013. do 2016. donijeti oko 4 milijuna tona nafte (proizvodnja u 2012. je 73 milijuna tona). Prema procjenama kompanije udio „teško dostupne“ nafte TNK-BP-a u odnosu na sve rezerve u Rusiji čini oko 2–4%.

Kompanija „Rosnjeft“ posjeduje 27 nalazišta „teško dostupne“ nafte u zapadnom Sibiru (ačimovske, baženovske i tjumenske naslage), to su rezerve i resursi koji se procjenjuju na 1,8 milijardi tona. Ova kompanija s američkom korporacijom „ExxonMobil“ otpočinje eksploataciju na 23 lokacije. Drugi je partner norveški „Statoil“.

„Salim petroleum development N. V.“ (firma u vlasništvu kompanija „Gazprom njeft“ i „Shell“) treba krenuti u eksploataciju Verhnje-Salimskog naftnog nalazišta. „Gazprom njeft“ vodi i vlastite projekte na teritoriju Krasnolenjinskog nalazišta. U siječnju je tamo započeto bušenje prve istražne bušotine.

BP prognozira da bi do 2030. udio nafte iz uljnih škriljaca u ukupnoj ruskoj proizvodnji mogao prijeći 10%. Prema analitičaru financijske grupe „IFD-Kapital“ Vitaliju Krjukovu, sam početak proizvodnje „teško dostupne“ nafte ovisi o više faktora. Najprije kompanije trebaju proučiti geologiju u okviru takvih projekata. Ona se razlikuje u različitim zemljama: u SAD-u je jednostavnija, dok je u Kini i Rusiji složenija. Zatim je potrebno omogućiti porezne olakšice za takve projekte, rekao je on. Vlada Ruske Federacije trenutno uređuje zakonske odredbe koje propisuju olakšice kod poreza na eksploataciju rudnog bogatstva.

„Ruske kompanije u određenoj su mjeri angažirane u proizvodnji nafte iz uljnih škriljaca. Ne može se reći da previše zaostajemo“, rekao je analitičar „Gazprombanke“ Aleksandar Nazarov, i dodao: „Opseg proizvodnje konvencionalne nafte kod nas je još uvijek prilično velik.“ Prema njegovim riječima, na rusko tržište dolaze strane kompanije koje imaju iskustvo u proizvodnji „teško dostupne“ nafte, a i tehnologije je također moguće otkupiti. „Potrebno je nekih pet godina da se dostignu rezultati SAD-a i zadrži tržište“, smatra stručnjak. Ruskim proizvođačima nafte smetnje može stvarati jedino to što je logistička dostupnost nalazišta u prosjeku nepovoljnija nego u SAD-u i Europi.