Povećanje proizvodnje sunčevog metala

Prošlog je ljeta svjetsku kolekciju neobičnih prirodnih skulptura od zlata obogatio pronalazak iz Sibira. Zlatni grumen mase 1,1 kg u obliku srca pronađen je u Leno-Vitimskoj zlatonosnoj provinciji, koja predstavlja zlatni Eldorado Irkutske oblasti — ogromne sibirske regije, inače pete po proizvodnji ovog plemenitog metala u Rusiji (koji se u ruskom naziva još i „sunčev metal“ zbog svoje boje, a i sam ruski, tj. slavenski naziv „zoloto“ potječe od indoeuropskog „sol“ — Sunce). Najveći proizvođač zlata u Rusiji je sibirski Krasnojarski kraj. U prvih pet također spadaju i Amurska oblast, Čukotski autonomni okrug i Republika Saha (Jakutija) — regije ruskog Dalekog Istoka.

Da nema tako poseban oblik, ovaj zlatni grumen vjerojatno ne bi postao toliko poznat — budući da to ni izbliza nije najkrupniji pronalazak, a njegova masa se naprosto utapa u moru zlata koje se godišnje proizvede u Rusiji (po procjenama negdje oko 231 tona na osnovi rezultata iz 2012). Ipak, ovakvi pronalasci svakako raduju ruske vlasti, koje u dosta složenoj situaciji na svjetskim financijskim tržištima i u uvjetima valutne nestabilnosti konstantno povećavaju količinu zlata u međunarodnim rezervama Rusije. Početkom 2007. te rezerve bile su samo 402 tone, dok je ukupna količina do 1. listopada 2012. narasla na 933 tone.

Može se s velikom sigurnošću pretpostaviti da će se s povećanjem zaliha zlata u ruskim trezorskim rezervama (ZVR) nastaviti i u ovoj godini. Uostalom, ova godina će po svoj prilici biti trinaesta po redu u kojoj će se produžiti trend neprekidnog godišnjeg rasta svjetskih cijena zlata, koji se javio odmah s ulaskom u novo tisućljeće. Bankarska grupacija „Goldman Sachs“, na primjer, predviđa rast jedne unce zlata u drugom kvartalu 2013. na 1825 dolara sa sadašnjih 1690.

Prošle godine su cijene zlata porasle za 7%. Osnova za ponovni rast cijena u 2013. je, međutim, prilično nestabilna. Jedan od glavnih faktora rasta je prelazak na isplatu zlatom prilikom isporuke energenata iz Irana u Tursku, kao i povećana tražnja Indije za ovim plemenitim metalom. Indijski proizvođači nakita bore se da uvezu zlato prije povećanja poreza na uvoz koje se planira ove godine, priopćava švicarska banka „UBS“. Ostali razlozi rasta su špekulativne prirode. Skoro sve razvijene zemlje prošle godine smanjile su potrošnju ovog plemenitog metala, istaknula je Valentina Bogomolova, viši analitičar za metale i rude financijske kompanije „URALSIB Kepital“.

Za imućnije nakit je način sigurnog ulaganja novca u periodu nestabilnosti dolara i eura. Izvor: Shutterstock/Legion Media.

Jedna od rijetkih zemalja gdje potrošnja zlata nije smanjena, već je nasuprot tome porasla, je Rusija. Konačnih podataka za cijelu prošlu godinu još uvijek nema, ali za prvih 9 mjeseci porast je bio u rasponu 6–7%, procjenjuje Bogomolova. Paradoks ovakve situacije u Rusiji je u tome što čisto zlato nije postalo sredstvo akumulacije kapitala — za fizičke osobe ulaganje novca u kupovinu zlatnih poluga nije pogodno. Porezi su previsoki, a ma-
li rast cijena ne može nadomjestiti obavezne fiskalne naknade državi. Međutim, kupovina nakita predstavlja nešto sasvim drugo. Za one imućnije nakit je prije svega dobar način sigurnog ulaganja novca u periodu nestabilnosti dolara i eura.

Što se tiče proizvodnje, na osnovi svojih godišnjih rezultata Rusija sigurno spada u one sretne zemlje koje ispunjavaju planove povećanja iskopavanja i proizvodnje zlata. Za 11 mjeseci 2012. ruske kompanije uspjele su povećati opći rezultat za 4,9%, odnosno na 203,28 tona, kaže se u izvještaju Saveza zlatarskih industrijalaca RF. Službena statistika „Rosstata“ navodi još višu vrijednost — 8,3%. Može se zaključiti da je Rusija dostigla četvrto mjesto u svijetu, prestigavši Južnoafričku Republiku i sasvim se približila nivou proizvodnje zlata koji je u 2011. bio ostvaren u SAD (prema ruskim procjenama — oko 233 tone).

Ogroman dio ruske proizvodnje zlata predstavlja eksploatacija rudnih rezervi — 182,72 tone (uvećanje od 6,3%), zatim zlato u svojstvu sporednog proizvoda — 14,5 tona (rast od 11,6%). Skoro za trećinu (31%) smanjena je sekundarna proizvodnja zlata — od lomljenog zlata i otpada (na 6 tona), što potvrđuje činjenicu da se u Rusiji kapital često čuva u vidu predmeta od zlata.

Rastu proizvodnje ovog plemenitog metala doprinijeli su skoro sve najveće „zlatne“ regije Rusije — Krasnojarski kraj, zatim Irkutska, Čeljabinska i Magadanska oblast. Povećanje proizvodnje zlata u Rusiji će se najvjerojatnije nastaviti i u 2013., u tom slučaju se može dogoditi da Rusija prestigne SAD. „Dio projekata već je realiziran, a drugi dio još je uvijek u fazi razvoja. U 2012. proizvodnja zlata u Rusiji porasla je za 8,3%, ali je taj rast bio pretežno uvjetovan povećanjem proizvodnih kapaciteta postojećih nalazišta“, istaknuo je analitičar financijske agencije „Investkafe“ Andrej Šenk.

U 2014. bi najveće ikad otkriveno ležište zlata u Rusiji „Natalka“ (dalekoistočna Magadanska oblast) trebalo ući u proces eksploatacije. Ovo nalazište otkriveno je u vrijeme Drugog svjetskog rata, ali se zbog njegove udaljenosti od infrastrukture dugo nije radilo na njegovom razvoju. Separacijski kombinat „Natalkinski“ (GOK) godišnje će prerađivati 10 milijuna tona rude i proizvoditi 15–20 tona zlata. Zajedno s njim gradi se i rudarsko postrojenje n susjednom zlatnom nalazištu „Pavlik“ koje ima sličnu geološku strukturu. Očekuje se da će ono davati još 6–7 tona zlata godišnje.

Međutim, nestabilna situacija na financijskim tržištima, kao i velika promjenjivost samog tržišta zlata spriječila je da se ostvari niz planiranih velikih projekata u Rusiji. Nije došlo do spajanja grupacija „Poljus“ i „Polimetal“, i nije provedena nijedna inicijalna javna ponuda (IPO) dionica rudarskih i metalurških poduzeća. Vlada još uvijek nije objavila licitaciju za Suhoj Log — jedno od najvećih ležišta zlata u Rusiji, a milijarder Mihail Prohorov nije prodao svoj udio (od 37,8%) u Grupaciji „Poljus“.