Hoće li 21. stoljeće postati stoljećem supersila?

Budućnost nije na alijansama, već na određenim državama, uvjeren je direktor Instituta za globalizaciju i socijalne pokrete Boris Kagarlicki. Kolaž: "Glas Rusije".

Budućnost nije na alijansama, već na određenim državama, uvjeren je direktor Instituta za globalizaciju i socijalne pokrete Boris Kagarlicki. Kolaž: "Glas Rusije".

Svijet budućnosti je svijet velikih ekonomskih subjekata, kažu politolozi. Male zemlje nisu u stanju suprotstaviti se gigantima kao što su SAD ili Kina. Ako ne želite da u budućnosti vaš trgovinski partner razgovara s vama s pozicija sile, morat ćete stupati u alijanse. S ove točke gledišta EU nema alternative, uvjeren je politolog, stručnjak Instituta za nacionalnu strategiju Pavel Svjatenkov.

Čak i SAD i Kina zauzete su formiranjem svojih blokova. Preteča „američkog saveza“ može biti Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA). Daleki Istok želi se osigurati od posljedica krize putem udruživanja zemalja ASEAN i Kine. Među njima već postoji trgovinski sporazum. Detaljnije o ciljevima alijanse zamjenik direktora Instituta za Daleki Istok Andrej Ostrovski.

Osigurati se od krizne situacije u svijetu je iznad svega. Imam u vidu EU i SAD, čiji je državni dug praktički jednak unutrašnjem bruto proizvodu. I u zoni eura sitaucija se također pogoršava i tempo priraštaja unutrašnjeg bruto proizvoda kako u EU, tako i u Americi je ispod 2%. Dok se Istok razvija bržim tempom. U toj situaciji je prirodan pokušaj da se udalji od partnera koji se kreću manjom brzinom.

U takvoj situaciji Rusija praktički nema alternative, osim da formira svoj blok. Na primjer, Euroazijski savez, tako smatra politolog Pavel Svjatenkov, ističući da je glavni kriterij uspjeha čitavog projekta pridruživanje Ukrajine.

 

U takvoj situaciji Rusija praktički nema alternative, osim da formira svoj blok. 

 

Ukrajina je velika zemlja s 45 milijuna ljudi. Mnogo zavisi ne samo od veličine ekonomije, već i od broja stanovnika. Što je veća brojnost stanovništva, to je veće potencijalno tržište. Rusija u savezu samo sa Kazahstanom i Bjelorusijom ima negdje 150 milijuna ljudi, a u savezu s Ukrajinom to je negdje 200 milijuna. Jasno je da će ovaj savez biti mnogo relevantniji faktor. Bez obzira na naše manevre oko zemalja Srednje Azije, glavna nagrada nisu one, već Ukrajina.

Ali prije nego što se objedinimo, trebamo se razgraničiti. Aktualne naddržavne strukture same preživljavaju krizu, zato nisu sposobne razriješiti ni ekonomske ni političke probleme, koji stoje pred određenim zemljama. Budućnost nije na alijansama, već na određenim državama, uvjeren je direktor Instituta za globalizaciju i socijalne pokrete Boris Kagarlicki.

Prije nego što se pojave nove formacije, dogodit će se ozbiljni potresi unutar ključnih država. Već polazeći od tih potresa zavisit će kako će se sklapati nova međudržavna objedinjenja. I da li će se uopće sklapati. Mislim da sada nastupa era nacionalnih država. Druga je stvar što se sama konfiguracija nacionalnih država i njihovi odnosi snažno mijenjaju.

Da li će to biti moguće u našem globalnom svijetu? Stručnjak uvjerava da se u novijoj povijesti nešto slično događalo više puta. U 17. stoljeću globalni sustav stvoren trgovinsko-financijskim kapitalom raspao se na nacionalne industrijske ekonomije. Danas preživljavamo upravo krizu svjetskog financijskog sustava, tako da povijest ima šansu ponoviti se.