Kako su izvanzemaljski roboti i fantastična vozila naselili sibirski deponij (FOTO)

Pavel Kuzmičov
Što se može napraviti od rashodovanog automobila, hladnjaka ili čak tenka? Majstor iz Irkutska od starog je željeza stvorio nevjerojatan muzej na otvorenom.

Muzej Aleksandra Rastorgujeva jedno je od najneobičnijih mjesta u Irkutsku. Nalazi se u blizini gradskog deponija i svi su eksponati načinjeni od otpada. I mi smo odlučili pogledati ova čudesa od starog željeza.

Posetitelji iz svemira u Sibiru

Na ulazu su vrata koja podsjećaju na staru sibirsku utvrdu od drveta. Pred njima su dva broda s naoružanim vitezovima u oklopima. Pored nas prolazi natovareni kamion. On odlazi na deponij za kruti otpad iz domaćinstva, a mi idemo u muzej.

Prvi je dojam da smo se našli u ogromnom parku! Posjetitelje dočekuju znanstvenofantastična vozila na gusjenicama nalik na junake sage o "Transformersima". Glavni je robot visok oko 7 metara i napravljen je na bazi gusjeničnog buldožera.

A ovo je odred terminatora. Lubanje su otisnute na 3D printeru, sve ostalo je zavareno ručno. Ovakvim likovima čovjek bez problema daje i odjeću, i naočale, i motocikl.

Prolazimo dalje i stižemo na polje bitke izvanzemaljskih čudovišta. "Alieni" se sukobljavaju s "predatorima", a vi ste samo slučajni promatrači.

Napadaju jedni druge iz zasjede, pucaju iz svemirskog oružja, opkoljavaju jedni druge, hvataju se u koštac.

Poseban efekt izazivaju zvuci od kojih čovjek zadrhti. Strahota! Ali vrlo je zabavno razgledavati ova stvorenja.

Hangar s poviješću

Muzej "na deponiju" otvoren je u Irkutsku 2015. godine zahvaljujući entuzijastu Aleksandru Rastorgujevu.

"Došao sam raditi na deponiju 2005. godine. To je deponij krutog otpada iz domaćinstva. Bio sam običan majstor, a zatim rukovoditelj", kaže Aleksandar. "Na deponiju je bilo mnogo materijala i ja to nisam htio uništiti, nego nešto napraviti."

Iznajmio je zemljište pored deponija i odlučio tu otvoriti muzej povijesti. Aleksandar je 16 godina bio na čelu deponija za kruti otpad iz domaćinstva, a sada se bavi samo razvojem muzeja.

Sve je počelo od hangara koji Aleksandar naziva "Dvorana povijesti". U njemu se nalaze na stotine najraznovrsnijih predmeta s deponija. Sve što su bacili stanovnici Irkutska: sovjetski usisivači, staromodni telefoni, balalajke i harmonike, preslice od prabaka, kotlići od lijevanog željeza za ruske peći, prijenosni magnetofoni, radiostanice, bicikli, lutke za udaranje. I, naravno, stari čajnici, igračke i fotoalbumi.

Sigurno su i mnogi među vama bacili slične stvari, a da niste ni pomislili da bi tako nešto moglo završiti u muzeju.

Zatim su počele nastajati i figure koje je Aleksandar pravio od starog željeza.

Najprije su to bili vitezovi koji stoje pored ograde. Aleksandar za njih kaže da su "mali", a oni su visine čovjeka. S vremenom je majstor napravio toliko vitezova da ih je bilo dovoljno za čitavu vojsku. Konjica vitezova protiv konjice "orka".

"A filmovi o predatorima, alienima i transformerima jednostavno mi se osobno sviđaju, u tome pronalazim svoj specifičan smisao", objašnjava on.

Sve što ovdje vidimo napravljeno je od odbačenog materijala. Dok metal Aleksandar kupuje na drugom deponiju sekundarne crne metalurgije. "Najprije odlučim što ću napraviti, a onda idem na deponij i biram što mi je potrebno."

Aleksandar ima i pomoćnike, koji se bave osvjetljenjem, elektrikom i drugim tehničkim zadacima, i peku ukusne palačinke u kafiću muzejskog kompleksa.

Od deponija do muzeja

U parku možete vidjeti i druge stvari osim borbi izvanzemaljaca. Na centralnom prostoru Aleksandar je napravio rekonstrukciju bitaka iz Drugog svjetskog rata. Tu su pravi tenkovi, avioni, artiljerija.

"Vojna tehnika sakupljena je iz čitave zemlje, od Kalinjingrada do Dalekog istoka", kaže Aleksandar. "Sve se prodaje kao staro željezo. Naravno, sve stiže u polomljenom stanju, a mi na licu mjesta sklapamo vozila." I to rade tako dobro da na ovoj tehnici povremeno provozaju posjetitelje.

Filmska industrija odavno je upoznata s ovim muzejem. Na ovom polju snimano je nekoliko filmova (najpoznatiji među njima je posvećen Staljingradskoj bici – "321. sibirska"), mnoge stvari koriste se kao rekviziti na snimanjima, a i glumci svraćaju radi inspiracije.

"Trenutno radimo na panorami-diorami Prohorovske bitke iz 1943. godine s mnogo detalja, pokušavamo prenijeti promatračima sav užas te bitke. Sa zvucima i podrhtavanjem tla." Bitka kod stanice Prohorovka (dio Kurske bitke) bila je najveći tenkovski okršaj u Drugom svjetskom ratu.

  • Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
  • Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
  • Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
  • Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće