Tolstojeva supruga Sofija Andrejevna bila je 13 godina mlađa od svog velikog muža i bez pretjerivanja mu je posvetila čitav svoj život. Bila mu je i pomoćnica i osobna tajnica, vodila cijelo domaćinstvo i rodila trinaestero djece.
Kolale su razne glasine da je Tolstoj bio pravi tiranin u kući i da je suprugu tjerao da rađa djecu i onda kada to liječnici nikako nisu savjetovali. Međutim, bračna vjernost, obitelj i kršćanska vjera za njega su predstavljali ključne životne vrijednosti, a supruga se smjerno držala njegovih "zapovijedi".
Tko su bila djeca velikog pisca?
"Serjoža je pametan, matematički um sa senzibilitetom za umjetnost", pisao je o najstarijem sinu Lav Tolstoj dok je ovaj još bio dijete.
Sergej je bio čovjek širokih interesa. Završio je fizičko-matematički fakultet Moskovskog sveučilišta i bio veliki poštovalac znanosti (za razliku od oca). Uz to je bio i glazbenik i skladatelj (glazbu je komponirao pod pseudonimom S. Borodinski), ali i profesor Moskovskog konzervatorija. Osim toga, kao etnograf je putovao u folklornim ekspedicijama i proučavao europsku i indijsku glazbu.
"Iako s ocem nije dijelio iste stavove, on je uvijek bio suosjećajan. Pratio je u Kanadu duhoborce u čijem je preseljenju njegov otac aktivno sudjelovao, doniravši honorar od romana 'Uskrsnuće'. Sergej je jedini od braće svesrdno podržao oca u vrijeme njegovog odlaska od kuće. A nakon piščeve smrti uradio je sve što je bilo u njegovoj moći kako bi sačuvao Jasnu Poljanu kao muzej", zapisao je o Sergeju Lavoviču proučavatelj Tolstojevog stvaralaštva Pavel Basinski.
Osim toga, Sergej je bio jedino Tolstojevo dijete koje je ostalo živjeti u Rusiji nakon revolucije 1917. godine. Ženio se dvaput. Prva žena napustila ga je odmah nakon svadbenog putovanja. Sin, također Sergej, odrastao je u kući djeda po majci, čitav život proveo je u Rusiji, a bio je profesor engleskog jezika.
"Svi kažu da nalikuje na Sonju i ja u to vjerujem", pisao je Tolstoj o starijoj kćeri. Njeno djetinjstvo palo je u najsretnije vrijeme u obitelji, Tolstoj je radio na "Ratu i miru", a supruga mu pomagala, prepisivala koncepte, unosila ispravke. U to se vrijeme još uvijek nisu svađali.
Tatjana je imala umjetničkog dara, završila je Školu slikarstva, kiparstva i arhitekture. Podržavali su je i savjetovali obiteljski prijatelji i čuveni slikari kao što su Nikolaj Ge i Ilja Rjepin. Međutim, neke veće uspjehe u slikarstvu Tatjana nikada nije postigla.
Ni njen privatni život nije bio pretjerano uspješan. Kao dosljedna sljedbenica očevih ideja bila je istinski predana samo njemu. U mladosti je odbila mnoge ženike. Biografi smatraju da je otac zasjenio sve ostale muškarce u njenom životu. Tatjana se prvi put udala s 35 godina za 49-godišnjeg udovca spahiju Mihaila Suhotina. Nakon petero mrtvorođene djece 1905. godine dobila je jedinu kćer.
Nakon očeve, a zatim i muževljeve smrti, Tatjana je bila kustosica muzeja-imanja Jasna Poljana, a nakon toga i ravnateljica moskovskog Tolstojevog muzeja. S kćeri je emigrirala 1925. godine. Živjela je u Parizu i Rimu.
"Krupnih kostiju, bijel, rumen, sav blista. Slabo uči. Uvijek razmišlja o onome o čemu mu nitko nije rekao da misli. Plah, sada se tuče, ali je istovremeno i nježan i vrlo osjetljiv", pisao je o malom Ilji Tolstoj. Život drugog Tolstojevog sina bio je prilično buran. On nije završio čak ni gimnaziju, više su ga zanimali lov i žene. Ilja se prvi od piščevih sinova oženio i nastanio na imanju koje je pripadalo majci, planirajući da postane spahija. Međutim, imanje nije donosilo novac, a Ilja je u međuvremenu dobio sedmero djece, pa je bio prisiljen tražiti novac od majke (ona ga je odbijala).
Ilja je 1916. godine otišao u Ameriku držati predavanja o ocu, i više se nije vratio, ostavivši u Rusiji obitelj. Do kraja života igrao je na kartu čuvenog prezimena, komentirao je rusku revoluciju, držao predavanja o očevom životu i stvaralaštvu, pisao članke. Kasnije je radio u Hollywoodu i bio ekspert za ekranizaciju romana "Ana Karenjina" i "Uskrsnuće". U jednom od filmova čak je i glumio Lava Tolstoja.
Čitavog svog života Lav mlađi nastojao je izaći iz sjene čuvenog oca. Pokušavao je postati kipar (učio je u Parizu kod Augusta Rodina), javni djelatnik, pisac. Da se Lav Tolstoj mlađi rodio s drugim imenom i prezimenom najvjerojatnije bi imao sjajnu karijeru, a ovako je zapravo ostao samo drugi. U svojim književnim ogledima on je pokušavao polemizirati s ocem, između ostalog, izdao je "Chopinov preludij" kao odgovor na očevu "Kreutzerovu sonatu". Kritičari su pokopali ovo djelo i uvredljivo prozvali Lava Lavoviča Tigrom Tigrovičem. U knjizi "Lav u sjeni Lava" Pavel Basinski piše kako "dva Lava Tolstoja ni jedna kultura ne bi bila u stanju podnijeti".
Pokušavajući shvatiti svu dramatiku sinovljeve sudbine, Sofija Andrejevna pisala je kako je Lav imao jednu crtu kao i njegov otac. A to je bilo vječno traženje i vječno nezadovoljstvo.
U prvom braku Lav mlađi dobio je devetero djece, od kojih je jednom dao ime Lav, ali je dječak umro sa samo dvije godine života. Trudnu ženu napustio je 1909. godine. Nakon revolucije ona je s djecom emigrirala u Europu, gdje se kasnije doselio i sam Lav. Ponovo se oženio i dobio sina, ali brak se uskoro raspao. Ostatak života Lav je proveo kod svojih odraslih sinova i sestre Tatjane.
"Vrlo je pametna i nije lijepa. To će biti jedna od zagonetki. Patit će, tražit će i ništa neće naći", proročki je pisao Tolstoj o svojoj drugoj kćeri.
Dok je još dojila Lava, Sofija Andrejevna ponovo je osjetila da je trudna. S Mašom se vrlo teško porodila i jedva ostala živa. Liječnici su joj savjetovali da više ne rađa, ali domaćin i kršćanin Tolstoj bio je izričito protiv toga. To je dovelo do ozbiljnog sukoba među supružnicima koji su bili blizu razvoda.
Maša je bila jedino dijete prema kojem je Tolstoj dozvoljavao sebi da bude nježan i kada je bila odrasla osoba. Ona je bila predusretljiva, "služeći" ocu i njegovom djelu, a pomagala je i seljacima u Jasnoj Poljani. Kao i otac, kosila je i učila seosku djecu čitati i pisati. Bila je jako pametna i govorila nekoliko jezika.
Međutim, u privatnom životu, kao i njena starija sestra Tatjana, nije imala sreće. Tolstoj je osobno odbio trojicu prosaca u koje je Maša bila zaljubljena, smatrajućih ih nedostojnima. Ipak, kao 26-godišnja djevojka udala se za daljeg rođaka, izuzetno siromašnog, ali kneza, Nikolaja Obolenskog. Maša, kao i Tatjana, igrom sudbine rodila je nekoliko mrtve djece.
Kada je umrla od iznenadne upale pluća 1906. imala je 35 godina. Izdahnula je praktički na očevim rukama... Za Tolstoja je ovaj gubitak predstavljao veliki udarac.
Sljedeće troje djece umrlo je vrlo mlado. Petar je imao šest mjeseci i nije preživio difteriju, Nikolaj nije dočekao ni godinu dana, a Varvarin život ugasio se samo dva sata nakon rođenja.
Bez obzira na troje djece koja su preminula jedno za drugim, Sofija Andrejevna nastavila je rađati. Andrej i sva djeca rođena nakon njega smatrala su se u obitelji "mlađom".
Pišući o Andreju, Tolstoj je pokušavao odgonetnuti i odgovoriti na pitanje zašto ga je toliko volio, kada to "sigurno nije bilo zato što je bio iskren", jer je, kako je pisac zabilježio, on prije "često bio neiskren", ali se otac s njim lijepo osjećao. Andrej je bio kockar i tratio je svoj život. Moguće da je Lav u njemu pronalazio sebe iz mladosti i zato ga toliko volio. Tolstoju se sviđalo to što je Andrej autentičan i ne želi se izdavati za nekog drugog. U prvom braku dobio je dvoje djece (sin Ilja emigrirao je nakon revolucije i bio časnik u američkoj vojsci).
Ratovao je u Rusko-japanskom ratu, a kasnije službovao u uredu tulskog gubernatora kojem je oteo ženu s kojom je imao kćer Mariju. Andrej je umro u Petrogradu 1916. godine od trovanja krvi.
Mihail je bio vrlo muzikalan. Svirao je na klaviru, violini i balalajci. Namjeravao je postati skladatelj, ali se na kraju odlučio za vojničku karijeru. U Prvom svjetskom ratu sudjelovao je kao pripadnik konjice i čudom preživio. Zatim je u Građanskom ratu bio na strani monarhista. Bio je oženjen i imao osmero djece.
S juga Rusije parobrodom stigao je u Tursku 1920. godine. Živeći nakon toga u Europi, pokazao je glazbeni talent i rukovodio ruskim glazbenim sastavom u francuskom mondenskom ljetovalištu Biarritzu. Posljednje godine života proveo je u Maroku, oprobavši se čak i na književnom planu, ostavivši iza sebe, kao i mnoga druga Tolstojeva djeca, memoare i autobiografske priče. Tamo je i preminuo, ali su potomci 2007. godine ispunili njegov zavještaj i urnu s prahom sahranili u Jasnoj Poljani.
Umro je s četiri godine.
U trenutku još jedne trudnoće odnosi Tolstoja sa suprugom postajali su sve gori. Skandali i svađe u obitelji široko su raspredani, a mnogi piščevi poštovaoci optuživali su Sofiju za histerično ponašanje. Tolstoj je započeo duhovni preokret i još dublje otišao u religiju. Osim toga, želio se odreći cjelokupne imovine, autorskih prava, raspustiti seljake. Sofiju su iritirale te "nastranosti" genijalnog muža.
Kada se ispostavilo da je trudna već dvanaesti put, Sofija Andrejevna bila je užasnuta (a po nekim podacima pokušavala je izazvati pobačaj). Može se reći da kćer nije bila baš najomiljenije dijete, a pored toga, Aleksandra je uvijek bila na strani oca u njegovim sukobima s majkom.
Ime je dobila po jednoj od Tolstojevih tetki, Aleksandri Andrejevnoj, koja je bila caričina dvorska dama i u bliskom kontaktu s Aleksandrom Trećim. S Lavom je godinama vodila otvorenu prepisku.
Kao i starije kćeri, Aleksandra je postala Tolstojeva pomoćnica i tajnica, vrlo bliska prijateljica i osoba od povjerenja. Ona je jedina znala za očev plan da napusti Jasnu Poljanu na kraju života.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata Aleksandra je radila kao sestra milosrdnica na frontu. Bila je protiv revolucije, a 1920. godine uhićena je zbog antiboljševičkih izjava. Tolstojeva kći tri je godine provela u logorima, a oslobođena je prije isteka kazne na molbu seljaka iz Jasne Poljane.
Nakon toga je postala kustosica muzeja u Jasnoj Poljani, bavila se očuvanjem očeve ostavštine i obrazovnim radom. Kada je 1929. godine otišla u Japan zbog predavanja, odlučila je napustiti Sovjetski Savez. Kasnije se nastanila u Americi i odrekla sovjetskog državljanstva. Držala je predavanja o Tolstoju i osnovala Tolstojev fond koji je pomagao ruskim izbjeglicama.
U Sovjetskom Savezu njeno je ime bilo zabranjeno, ne samo zato što je istupala protiv sovjetske vlasti, nego i u zaštitu generala Vlasova, nazivajući ga herojem, i to u vrijeme kada je za sovjetsku vlast on bio nacistički kolaboracionist i najveći izdajnik. U Jasnoj Poljani uklonjena je sa svih fotografija, a njeno ime uopće se nije spominjalo. Aleksandra je napisala veliki broj memoara i zapisa o ocu. Nije imala sreće u osobnom životu, nikada se nije udavala i nije imala djece.
Posljednje dijete Sofija Andrejevna rodila je u 44. godini. Mali je Vanja na neki čudesan način donio u obitelj vrlo mnogo ljubavi, bio je predivno dijete.
Jednom je pitao majku o pokojnom bratu Alekseju i želio znati je li istina da djeca koja su umrla ne napunivši sedam godina postaju anđeli. Sofija Andrejevna mu je odgovorila da tako kažu. A Vanja je prokomentirao: "I meni je, mama, bolje da umrem prije sedme godine. Bliži se moj rođendan, i ja bih bio anđeo." Sedmi rođendan nije dočekao, umro je od šarlaha.
Kći Marija pisala je da je gubitak Vanje kod Sofije Andrejevne izazvao ogromnu tugu, a strašno je patio i sam Tolstoj.
"Vrlo pametan čovjek, govori tečno, s dosjetkama, nalikuje na Tolstojeve sinove. U selu je kratko živio i bio kočijaš kod Tolstojevih sinova", svjedočili su seljaci u Jasnoj Poljani.
Timofej Bazikin (ili Anikanov) slovio je za izvanbračnog Tolstojevog sina iz veze s Aksinjom Bazikinom. Rodio se dvije godine prije nego što se pisac vjenčao sa Sofijom Andrejevnom. Kasnije je u Jasnoj Poljani bio kočijaš.
"Nezakoniti sin Lava Nikolajeviča nevjerojatno nalikuje na njega, samo što je viši rastom i ljepši. Timofej je odličan kočijaš, živio je naizmjenično kod trojice svoje zakonite braće, ali nigdje se nije uspio prilagoditi zbog sklonosti prema votki", pisao je Tolstojev zet Mihail Suhotin, Tatjanin muž, primjećujući kako se Tolstoj nije stidio, pretpostavljajući da je tast bio ravnodušan prema svojoj prošlosti.
Sofija Andrejevna također se pravila da ne primjećuje, ali je, po svemu sudeći, znala za Timofeja. U svom dnevniku svojevremeno je zapisala kako je sanjala da joj prilazi Aksinja s djetetom, a ona ga raskomadava... Prije vjenčanja Tolstoj je svojoj izabranici dao da pročita njegov dnevnik i priznao sve svoje momačke avanture.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
