Duh vremena je arhitekturi diktirao funkcionalnost i asketizam, uravnoteženost konstrukcije i oblika. Na periferiji grada počela je izgradnja industrijskih objekata i novih stambenih kompleksa za radnike, domova kulture, stadiona, škola, javnih kupališta i tvornica-kuhinja.
Pionirska ulica 53
Autor projekta: Erich Mendelsohn
Lenjingradsko udruženje tekstilnih proizvođača je 1925. godine projekt novog kompleksa tvornice povjerilo njemačkom arhitektu Erichu Mendelsohnu, uglednom stručnjaku za industrijsku građevinu, članu arhitektonske sekcije Društva prijatelja Nove Rusije. Kompleks, za koji je bio rezerviran čitav kvart, obuhvaćao je pogonsku stanicu, zgradu uprave, tri pogona i proizvodne objekte.
Tijekom izgradnje projekt je značajno izmijenjen i pojednostavljen. Nezadovoljni Mendelsohn odbio je izvršiti autorski nadzor nad projektom, a zatim se odrekao i autorstva. Od čitavog projekta samo je zgrada pogonske stanice potpuno odgovarala zamisli njemačkog arhitekta. Ona je brzo stekla status simbola sovjetske industrijalizacije i izvršila značajan utjecaj na lenjingradsku arhitekturu s kraja dvadesetih i početka tridesetih godina.
Pročelje ovog zdanja restaurirano je, ali unutra su ostali goli zidovi. Zgradu je moguće posjetiti samo u okviru organiziranih ekskurzija.
Trg hrabrosti (Ploščad Mužestva)
Autor: arhitekt Aleksandar Nikoljski
Zgrada aktivnog javnog kupališta izgleda kao širok plosnati cilindar. Arhitekt je planirao unutarnje kružno dvorište pokriti visokom staklenom kupolom nalik na mjehur sapunice. Na krovu cilindra želio je napraviti platformu za sunčanje. Ali ovu ideju nije ostvario. Zato u svako doba godine radi bazen na otvorenom.
Baročnaja ulica 4
Autor: inženjer Georgij Marsakov
Prema zamisli Georgija Marsakova, struktura zgrade čini jednu cjelinu s tehnologijom proizvodnje. Inženjer je razvio originalnu tehnologiju industrijske proizvodnje kruha: vertikalno-kružni ciklus proizvodnje.
Proces proizvodnje organiziran je po kružnoj automatiziranoj liniji odozgo naniže, a u centru je postavljena okrugla peć. Krušni kombinat funkcionirao je gotovo 80 godina, sve do 2012. godine. Danas se u ovom zdanju nalaze ured i kulturni centar.
Moskovski prospekt 129
Arhitekti: Igor Fomin, Valentin Daugulj, Boris Serebrovski
Dominantni dio zdanja arhitekti su projektirali u obliku masivnog četverokatnog cilindra. Unutar njega smještene su kružne galerije na svakom nivou umjesto uobičajenih hodnika.
Centralni hodnik predstavlja atrij u stilu art décoa. Danas se u zgradi nalazi podružnica Pošte Rusije.
Krajem dvadesetih godina u SSSR-u je počela industrijalizacija i uveden je petogodišnji plan razvoja narodne privrede. U takvom je okruženju u arhitekturi došlo do naglog zaokreta ka usvajanju klasičnog nasljeđa. Ideologiji je bio potreban monumentalan i reprezentativan stil. Avangarda je protjerana sa scene. Na zgradama su se počeli pojavljivati plitki reljefi i stupovi, pronaosi, dekorativna pročelja od kamena i skulpture.
Moskovski prospekt 212
Arhitekt: Noj Trocki
U generalnom planu Lenjingrada 1935. godine predviđen je novi gradski centar. Na jugu grada projektiran je grandiozni trg za održavanje mitinga i parada, kao i zgrada za gradske i oblasne organe sovjetske i partijske vlasti – Dom Sovjeta. Doduše, ideja da se centar grada prebaci na jug ubrzo je odbačena, trg je smanjen, a grandiozna zgrada predana na korištenje zatvorenim organizacijama.
Petrovski kej 8
Arhitekti: Jevgenij Levinson i Igor Fomin
Prvobitno je postojao plan da se na ovom mjestu sagradi hotel "Inturist" u duhu konstruktivizma. Ali zatim je projekt prerađen. Umjesto hotela sagrađena je stambena zgrada u kojoj je djelomično zadržan raspored s hodnicima.
Pročelje zgrade okrenuto prema Nevi ukrašeno je pilonima, stiliziranim reljefima s morskom simbolikom i skulpturnom grupom – figurama pripadnika mornarice i graditelja brodova.
Izgradnju metroa u Lenjingradu prekinuo je Drugi svjetski rat i prva je linija završena tek 1955. godine. Jedina je pruga vodila iz centra, s Nevskog prospekta, ka jugu i povezivala stanice:
Arhitektura stanica projektirana je u svečano-monumentalnim, klasicističkim formama. Paviljon stanice "Trg Vostanija", otvoren na mjestu srušene Znamenske crkve, izdvaja se po širokoj rotondi sa stupovima i šiljkom na vrhu.
Paviljon "Kirovskog zavoda" okružen je s 44 stupa. Povjesničari arhitekture uspoređuju ga s Lincolnovim memorijalom u Washingtonu.
Sale s peronima – podzemni "dvorci" – obložene su mramorom i granitom, ukrašene mozaicima, stupovima, medaljonima, lusterima. Najimpresivnija je sala stanice "Avtovo". Ona je prepoznatljiva po nizovima stupova obloženih reljefnim staklom.
Treća etapa u povijesti sovjetske arhitekture počela je odustajenjem od svega "suvišnog" u arhitekturi 1955. godine. Na simboličkom planu bio je to dio strategije destaljinizacije koji je označio raskid s prethodnom epohom. U SSSR je de facto stigao poslijeratni modernizam. Stručnjake su slali na putovanja po inozemstvu, uključujući kapitalističke zemlje, radi proučavanja iskustava drugih zemalja. U biblioteke su počeli pristizati strani časopisi posvećeni arhitekturi. U zemlji su se objavljivali tekstovi uglednih zapadnih arhitekata.
Pulkovski put 41a
Arhitekti: Aleksandar Žuk, Žan Veržbicki, Genrih Vlanin
Zgrada lenjingradskog aerodroma ne nalikuje na moskovske aerodrome iz šezdesetih godina, a ne može joj se pronaći pandan ni na Zapadu. Kritičari su u njoj vidjeli aluziju na siluetu grada: niska, ujednačena, s visinskim akcentima. Iznad krova se uzdiže pet lanterni koji je narod nazivao "pet čaša". Funkcionalno uređenje zgrade bilo je vrlo progresivno: prvi je put u SSSR-u razdvojeno kretanje putnika koji polijeću i slijeću. Zgrada aerodroma posjeduje pokretne trake za putnike, što je bila velika rijetkost za to doba. Danas zgrada obavlja funkciju čekaonice za putnike u domaćem prometu.
Tihorecki prospekt 21
Arhitekti: Stanislav Savin, Boris Artjušin
Kula instituta visoka 77 metara je najpopularnija građevina sovjetskog modernizma u gradu. U tisku nisu objavljivani tekstovi o njoj, jer je bila objekt od strateškog značaja. U zgradi se, naime, nalazio konstruktorski biro koji je projektirao sustave za meko slijetanje svemirskih brodova.
Trg morske Slave
Arhitekti: Vitalij Sohin, Leonid Kaljagin
Zgrada Morskog pristaništa građena je tako da postane dominanta morskog pročelja Lenjingrada. Njen ukras i glavna ideja projekta su aluminijski paneli koji podsjećaju na jedra. Malu kulu krasi šiljak s kuglom i brodom – aluzija na čuveni brod na šiljku Admiraliteta.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
