Jutarnje novogodišnje proslave u vrtićima i školama bile su najomiljeniji praznik sovjetske djece. Mališani su se dugo pripremali za taj dan, učili su stihove napamet, pjesme i plesove, a ponekad su postavljane i čitave predstave. Bilo je uobičajeno da djeca na "jelku" (tako se zvala takva predstava) dolaze obučena kao za maskenbal.
Djeca u kostimima klaunova, 1950-ih
Uljanovski regionalni zavičajni muzej "I. A. Gončarov"Obično su roditelji igrali ulogu kostimografa. Malo je bilo roditelja koji su mogli kupiti kostim u prodavaonici "Detski mir", većinom su se morali sami snalaziti, tako da je sve ovisilo o njihovoj mašti i kreativnosti.
Djeca u kostimima pored jelke, 1946.
Državni povijesno-zavičajni muzej u OmskuNajpopularnija je varijanta bila djevojčica-pahuljica u paru s dječakom-zečićem. Nije jasno kako je nastao taj običaj. Može se pretpostaviti da je uzrok u jednostavnosti kroja, budući da su roditelji s bakama i djedovima sve to pravili noću uoči praznika od onoga što su imali pri ruci.
Proslava Nove godine, vrtić u Malahovki, 1973.
Dmitrij Kozlov/MAMM/MDF/Russia in photo"Kostim pahuljice bilo je jednostavno napraviti. Uzme se bijela podsuknja i na nju se ukrug našiju široke trake s naborima. One su se pravile u više slojeva dok se ne dobije nešto poput španjolske suknje. Zatim, da bi suknja bila pahuljasta i da bi lijepo stajala, rastapali su škrob u vodi, umakali u njega suknju i sušili je okrenutu naopako. A zatim su odozgo dodavali sjaj i šljokice da bi kostim bio sjajniji. Gornji je dio bio još jednostavniji. Uzme se obična bijela majica i na nju se prišivaju čipka i šljokice", priča Olga, koja je i sama nosila takav kostim na proslavama tijekom 1970-ih.
Proslava Nove godine, vrtić u Malahovki, 1973.
Dmitrij Kozlov/MAMM/MDF/Russia in photoOni koji su imali mogućnost kupovali su acetat (acetatnu svilu) i šili kvalitetniju haljinu. Ali takvih nije bilo mnogo. Problem nije bio čak ni u tkanini, nego u tome što je za ozbiljnije šivanje bio potreban šivaći stroj koji nije svatko imao. I naravno, bilo je potrebno vrijeme, a svi su članovi obitelji bili zaposleni.
Nova godina 1965.
Arhiv Galine Gabnis/Russia in photoSa zečićima je sve bilo još jednostavnije. Dječaka bi obukli u bijelu košuljicu i tamne kratke hlače, a onda bi mu dodali leptir-mašnu i na hlačice zalijepili repić od vate. Glavni su dio kostima bile uši, a one su se pravile od kartona na koji je nalijepljena vata i zatim se pričvršćivale na rajf za kosu.
Crvenkapica u vrtiću, 1970-ih
MAMM/MDF/Russia in photoDa ne bi sve djevojčice bile pahuljice, pojedini su roditelji svojim kćerima šili kostime drugih junaka. Olga je jednom bila Crvenkapica: "Kvalitetna se tkanina zbog nestašice često kupovala unaprijed, prije nego što zatreba. Uoči jedne Nove godine meni su sašili kostim upravo od crvenog satena koji je bio kupljen znatno ranije. Mama mi je sašila suknju i bluzu, a tata je napravio nešto poput korzeta od čvrstog kartona i presvukao ga crnom tkaninom. Ispalo je nešto poput pojasa MMA prvaka, koji je povezivao suknju i bluzu."
Malvina je također bila junakinja dječjih jutarnjih proslava. Ona je morala imati svijetlu kosu, ali nitko nije htio riskirati i obojati kosu svom djetetu, a nigdje nije bilo ni perika takve boje. Zbog toga se Malvina obilježavala samo bojom kostima. Imala je lijepu plavu haljinu i na glavi ogromnu mašnu.
Moskovski učenici u Palači kongresa u Kremlju, 1976.
TASSNakon Gagarinovog leta u svemir (1961.) kostim kozmonauta ušao je u modu. Doduše, pravio se samo za dječake.
Roditelji su ga pravili tako što bi na bilo koji kombinezon nalijepili ili prišili foliju. Kacigu su pravili od kartona, no prestižno je bilo pronaći staru kacigu za motocikl i oblijepiti je folijom. Tako je kostim zaista nalikovao na skafander, a na kacigi je crvenim slovima pisalo "SSSR", kao na pravom.
Gorodec, dječji vrtić br. 29.
Arhiv Marine Voronjine/Russia in photoU prodaji su bile lijepe maske životinja. To je bio najjednostavniji način da se od djeteta napravi medvjed, lisica, zec ili vjeverica.
Djeca u kostimima pored jelke 1955.
Udruženje muzeja, ČerepovecAli ljudi su ipak i šili ove kostime, često od starih iznošenih bundi koje više nisu bile za nošenje, a još su se uvijek čuvale u ormaru. Tako su ponekad zečevi izgledali kao pravi.
Ana Karavajeva, mlada Moskovljanka na jutarnjoj novogodišnjoj proslavi 1966.
Jevgenij Tihanov/SputnikSSSR su činile republike u kojima su živjeli različiti narodi, tako da je nacionalna nošnja također bila popularna. Na primjer, kostim Ukrajinke sastojao se od suknje s pregačom, ručnika, bluze sa širokim rukavima i raznobojnog vijenca na glavi s mnoštvom satenskih traka upletenih u kike. Dječaci su nosili šalvare i košulju sa širokim pojasom.
Dječji vrtić na Pamiru, 1957.
Nikolaj Kozlovski/MAMM/MDF/Russia in photoDjevojčice su ponekad oblačene i kao Ciganke, s dugom crnom suknjom, mnoštvom perli, šarenom maramom nabačenom preko ramena i uvijenom kosom preko koje je povezana marama. Postojao je i uzbekistanski kostim: ogrtač jarkih boja, izvezena "tjubetejka" (plitka kapica) i mnoštvo pletenica.
Nova godina 1965.
Arhiv Galine Gabnis/Russia in photoVeć kasnije, tijekom 1990-ih, nakon raspada Sovjetskog Saveza, u prodavaonicama se moglo naći sve što čovjek poželi. Djeca su odlazila na jutarnje proslave u kostimima Batmana i Spidermana. Pa ipak, pojedine su obitelji nastavile same šiti kostime jer im se novi nisu sviđali: "Sjećam se kako sam već početkom 2000-ih sama sašila sinu kostim. Uzela sam stari grimizni ogrtač i napravila od njega lijepu piratsku uniformu s epoletama i zlatnim resama. Nisu mi se sviđali ni kostimi zečića i mačića, ni novi junaci iz stripova. A ni kvaliteta nije bila zadovoljavajuća", priča Olga.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
