5 razloga da film „Bajka“ Aleksandra Sokurova pogledate na internetu

1. Koliko samo vrijedi taj zaplet – svemoćni gospodari svijeta sastaju se u zagrobnom životu

Među junacima su Hitler, Mussolini, Staljin, Churchill i Napoleon. Pojavljuje se čak i Isus Krist. Veliki lideri su svi zajedno na onom svijetu i vode beskrajne razgovore čekajući rješenje Svevišnjeg – hoće li se otvoriti pred njima vrata Raja, ili neće.

Aleksandar Sokurov, 2022.

U mislima su još uvijek na Zemlji, nikome nije do odmora, nitko ne razmišlja o vječnom miru (pokoju), već o tome kako da povijest preokrene po svom nahođenju.

Ovo je peti dio Sokurovljevog najvećeg i najpoznatijeg ciklusa posvećenog prirodi moći. U početku je to bila trilogija: „Moloh” (1999.) o Hitleru, „Bik” (eng. „Taurus“; rus. „Telec“, 2001.) o Lenjinu, „Sunce” (2005.) o japanskom caru Hirohitu. Trilogiji je 2015. dodan i „Faust“ zasnovan na motivima Geteove tragedije, koji je na festivalu u Veneciji dobio „Zlatnog lava“. I posljednji u ciklusu je film „Bajka“, koji sumira redateljeva razmišljanja o tome kako neograničena vlast mijenja čoveka.

2. Ovo je jedinstveni eksperiment: „Bajka“ je napravljena kao spoj igranog, dokumentarnog i animiranog filma.

U osnovi filma je dokumentarna kronika.

Aleksandar Sokurov, 2022.

Prema riječima Sokurova, dok je spremao film on je pogledao sve dostupne snimke u svjetskim filmskim arhivima i to kako su u zvaničnim filmskim kronikama svih arhiva prikazani njegovi junaci. Oni stoje na tribinama, drže govore ili hodaju polako tokom određenih ceremonija. Reklo bi se da od takvog materijala teško može sastaviti nešto povezano, ili, što je još bitnije, nešto zanimljivo. Ali Sokurov je došao na zanimljivu ideju. On je uz pomoć suvremene računalne tehnologije prenio svjetske lidere u zagrobni svijet i postavio ih zajedno u istom kadru. Tako su njihove lagane „šetnje“ dobile dramatičan efekt. Oni ne hodaju tek tako, oni jednostavno ubijaju vrijeme čekajući razriješenje svoje dalje sudbine.

„Bajka“ nije prvi tehnološki eksperiment u Sokurovljevoj karijeri. „Ruska barka“ („Russkij kovčeg“) je jedinstven primjer kompleksnog filma sa mnogo likova i mnoštvom statista, koji je snimljen u jednom neprekidnom kadru unutar Zimskog dvorca. Danas se u ovoj nekadašnjoj rezidenciji ruskih careva nalazi muzej Ermitaž.

3. Ovo je jezivo i nadrealistično, ali ujedno i izuzetno lijepo ostvarenje

Aleksandar Sokurov, 2022.

Posebno vrijedi istaknuti umjetničko rješenje zagrobnog svijeta u filmu. Crno-bijeli pejzaž je u skladu s bojom junaka uzetih iz kadrova dokumentarnih kronika. Kao očigledni vizualni izvori nadahnuća poslužile su ilustracije Gustava Dorea za Danteovu „Božanstvenu komediju“, rimske gravire arhitekte Giovannija Batiste Piranezija i film Arnolda Beklina „Otok mrtvih“.

4. I pokraj svega toga – ovo je vrlo smiješan film

Aleksandar Sokurov, 2022.

Od takvog zapleta vi neminovno očekujete i ozbiljnu, sumornu intonaciju. Međutim, ovdje to nije tako. U filmu ima mnogo humora. Dijalozi i monolozi junaka, pri čemu svatko govori na svom jeziku (Churchill na engleskom, Napoleon na francuskom, Staljin na gruzijskom, itd) prepuni su citata ili referenci na njihove stvarne govore. Zbog mjesta radnje mnogo od izgovorenog zvuči prilično ironično.

Na primjer, Churchill nervozno napominje Staljinu da je obećao, a nije ispunio obećanje da će sagraditi u Britaniji tvornici konjaka, što je aluzija na čuvenu anegdotu kako je na konferenciji u Jalti sovjetski lider ugostio britanskog premijera armenskim konjakom, a ovaj se, navodno, oduševio pićem. Postoje i šale o modernim šalama, na primjer kad junaci jednom spominju samog Sokurova. Očigledno nisu bili oduševljeni njegovim ranijim filmovima o vladarima.

U jednoj sceni Hitler kaže: „Prestani se više okretati!“ i baca granatu na vjetrenjaču. A netko od junaka odmah predlaže da pozovu Cervantesa da vidi kako se treba boriti protiv vjetrenjača.

5. „Bajka“ je možda jedno od posljednjih Sokurovljevih ostvarenja

Aleksandar Sokurov, 2022.

Nažalost, Aleksandar Sokurov snima sve rijeđe. Njegov prethodni film „Frankofonija” (koji je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Veneciji) izašao je 2015., a „Faust“ 2011. godine. Predstavljajući „Bajku” na festivalu u Locarnu, Sokurov je podsjetio da je upravo ovdje, na ovom festivalu, 1987. prikazan njegov debitantski film „Usamljeni glas čovjeka” („Odinokij golos čelovjeka“), koji je tada dobio „Brončanog leoparda”. Redatelj smatra simboličnim to što je u Locarnu održana i premijera „Bajke“, koja će možda biti njegov posljednji film.