Satiričari Iljf i Petrov spadaju među najduhovitije ruske pisce. Mnoge njihove krilatice, poput čuvenog aforizma "Spas utopljenika djelo je ruku samih utopljenika", odavno su ušli u jezik. Ipak, istinsku slavu donijelo im je nešto drugo. Naime, oni su uspjeli uvjeriti cenzuru da je šarmantni prevarant Ostap Bender, junak njihovih romana "12 stolica" i "Zlatno tele", bezuvjetno negativni junak. Ništa više od fragmenta tog starog malograđanskog svijeta koji je Oktobarska revolucija 1917. godine razbila u komadiće. Čitatelji su, međutim, sve ispravno shvatili i iskreno zavoljeli Bendera, zbog britke pameti, snalažljivosti i unutarnje plemenitosti.
Roman "12 stolica" pretočen je u pokretne slike u SSSR-u, Americi, Njemačkoj, Australiji i mnogim drugim zemljama. Bendera su igrali Andrej Mironov, Tobias Moretti (zvijezda serije "Inspektor Rex"), Frank Langella pa čak i jedna glumica - Sharon Tate.
Aleksej Tolstoj, "sovjetski grof", dalji rođak Lava Tolstoja, napisao je kanonska djela koja pripadaju različitim žanrovima sovjetske književnosti, pa je bio predmet stalnog zanimanja sovjetskih sineasta. Tolstoj je, prije svega, pisao epske povijesne romane, kao što su "Petar Prvi" i "Hod po mukama" (o Građanskom ratu).
Osim toga, on je bio jedan od prvih popularnih autora znanstvene fantastike, po njegovim romanima snimljen je prvi sovjetski znanstvenofantastični film "Aelita", a roman "Hiperboloid inženjera Garina" dva je puta ekraniziran. Konačno, Tolstoj je bio dječji pisac. A njegova bajka "Zlatni ključić", obrada Pinokija, imala je najveći broj ekranizacija, kako u igranoj, tako u animiranoj formi.
Za žanr znanstvene fantastike bio je zainteresiran i Mihail Bulgakov. Ekranizacija priče "Pseće srce" (1988.) o znanstveniku koji je uspio pretvoriti uličnu džukelu u čovjeka vječiti je izvor internetskih šala u Rusiji.
"Kronoopera" Leonida Gajdaja "Ivan Vasiljevič mijenja zanimanje" (po Bulgakovljevoj drami) jedna je od najpopularnijih ruskih komedija u povijesti. Često je ekranizirana i povijesna proza Bulgakova o Građanskom ratu, roman "Bijela garda" i drama "Dani Turbina".
Ipak, najveće zanimanje filmskih umjetnika izaziva njegov misteriozni roman "Majstor i Margarita" o dolasku Đavola u Moskvu. Za to što se nije pojavila nijedna ekranizacija koja bi važila za uspješnu filmaši krive "prokleti" tekst, ali mu se stalno vraćaju. Ove zime očekuje se premijera petog pokušaja.
Mihalkov, autor teksta sovjetske i ruske himne, bio je izuzetno aktivan književnik. Pisao je prvenstveno za djecu i napravio brojne adaptacije ozbiljnijih sadržaja za dječji uzrast.
Recimo, prema njegovoj drami snimljen je avanturistički antizapadni pamflet "Dragi dječače" (1974.) o kidnapiranju na Zapadu, čija je žrtva bio sin sovjetskog diplomata. Ipak, na listu deset najčešće ekraniziranih pisaca dospio je zahvaljujući animaciji. Po njegovim basnama i stihovima snimljeni su deseci crtanih filmova. Najpopularniji među njima je o stričeku Stjopi, uzornom sovjetskom milicionaru.
Upravo je s Turgenjevim praktički počelo priznavanje ruske književnosti na Zapadu. Turgenjev je dugo živio u Europi, bio blizak s Gustavom Flaubertom i George Sand, bio i sam prilično popularan kao pisac, ali i mnogo uradio za promociju svoje književne subraće.
Iako su ga na kraju Tolstoj i Dostojevski bacili u sjenu, Turgenjev je i dalje jedan od najpopularnijih ruskih pisaca u Rusiji i svijetu. Njegovi romani i priče redovno se transponiraju u pokretne slike. Od priča to je, recimo, "Mumu" (4 ekranizacije) o prijateljstvu psa i gluhonijemog sluge Gerasima. A od romana "Očevi i djeca" (13 ekranizacija) o vječnom sukobu generacija.
Puškin, najveći ruski pjesnik, govorio je da, kada mu ponestane inspiracije, piše prozu. Gotovo sva njegova prozna i dramska djela ekranizirana su barem jedanput, od povijesne drame "Boris Godunov", pisane pod očiglednim utjecajem Shakespeareovih povijesnih kronika, do priče "Kapetanova kći" i zbirke "Belkinove priče". Sineastima se jako svidjela "Pikova dama", koja se od vremena nijemog filma snima u žanru horora.
Jedna od najboljih adaptacija, snimljena 1949. godine, pripisuje se Britancu Thoroldu Dickinsonu. Puškina su među izuzetno često ekranizirane pisce svrstale prije svega bajke u stihovima, "Bajka o ribaru i ribici", "Bajka o caru Saltanu", poema "Ruslan i Ljudmila".
Gogoljev "Revizor", u kojem se radnja vrti oko pristiglog "suhonjavog, priglupog, štono vele udarenog" tipa za kojeg svi u varoši umišljaju da je prijestolnički revizor, istinski je hit u kazalištu i na filmu. Adaptiran je za prikazivanje više od 17 puta (računajući televiziju). Posljednji put 2014. godine. Pritom se radnja filma "Dan luđaka" događa u naše vrijeme. I druge drame ovog pisca, "Igrači" i "Ženidba", bile su predmet zanimanja sineasta, ali nešto manje.
Od Gogoljevih proznih djela izuzetno su popularne, iz razumljivih razloga, njegove horor priče na čelu s "Vijem" (deset adaptacija). Upravo se ekranizacija iz 1967. godine smatra jedinim uspješnim primjerom domaćeg horora. Osim toga, po motivima "Vija" (istina, vrlo dalekim) talijanski klasik žanra Mario Bava snimio je jedan od svojih najboljih filmova "Maska demona" (1960.). Po riječima Tima Burtona, upravo je ovaj film jako utjecao na vizualno rješenje "Sanjive doline".
Tolstojev je autoritet nesporan. Međutim, ekranizacija njegovih glavnih romana nema tako mnogo. Za to postoji jednostavno objašnjenje. Tolstoj je pisao epske priče koje je teško neokrnjene prenijeti ne samo u formi filma, nego čak u obliku filmske serije ili televizijskih serija.
Ali odvažni se uvijek, naravno, nađu. Recimo, "Rat i mir" ima devet ekranizacija, od kojih je najpoznatija američka s Audrey Hepburn iz 1956. godine, kao i sovjetska iz 1965. godine, ovjenčana Oscarom. "Ana Karenjina" pretočena je u pokretne slike 22 puta. Posljednja je u ovom trenutku meksička serija "Volver a caer" ("Ponovo pad"), premijerno prikazana ove godine.
"Ana Karenjina" je najčešće ekranizirana u Rusiji, kao i u Velikoj Britaniji i SAD-u, međutim, tragična priča o ljubavi i izdaji bila je inspiracija redateljima u Australiji, Egiptu, Indiji i drugim zemljama.
Dostojevski je na rang-listi ozbiljno pretekao Tolstoja iz nekoliko razloga. Prije svega, zato što su njegovi romani vrlo često kraći. Pored toga, ima više romana (osam prema tri klasična romana Tolstoja), ne računajući priče.
Konačno, radnja kod Dostojevskog nije toliko vezana za vrijeme u kojem se događa i lakše ju je transponirati u naše vrijeme i druge zemlje. Najbolji primjer je "Dvojnik" (2013.), po istoimenoj priči, s Jessejem Eisenbergom i Mijom Wasikowskom. Ili romantična drama "Ljubavnici" (2008.) po motivima "Bijelih noći" s Joaquinom Phoenixom i Gwyneth Paltrow u glavnim ulogama.
"Bijele noći" s najmanje 25 adaptacija spadaju među najčešće ekranizirana djela Dostojevskog. Ipak, roman "Zločin i kazna" bez premca je. Po motivima ovog remek-djela snimljeno je 60 igranih filmova, serija, ali i animiranih filmova.
Najuspješnijom filmskom verzijom romana smatra se ostvarenje Roberta Bressona "Džepar" iz 1959. godine (radnja smještena u Francuskoj). Po riječima Christophera Nolana, dok je radio na "Dunkirku" proučavao je kako je Bresson gradio tenziju u "Džeparu".
Zanimljivo je da filmski autori više vole adaptirati klasične drame nego bilo koje druge tekstove. Zato ne čudi činjenica da se Čehov nalazi među piscima čija su djela najviše ekranizirana u svijetu.
Njegove velike drame "Galeb", "Ujak Vanja", "Višnjik" i druge imaju na desetke, pa i stotine filmskih adaptacija. Za Čehovljevim djelima "posezali" su Ingmar Bergman (njegovo remek-djelo "Krici i šaputanja" inspirirano je "Trima sestrama"), Louis Malle ("Vanja iz 42. ulice" po motivima "Ujaka Vanje"), Sidney Lumet ("Galeb") i mnogi drugi redatelji.
Istina, ruski je pisac još uvijek daleko od svjetskog rekorda. Shakespeare je i dalje van konkurencije s filmografijom od više od 1600 jedinica.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
