Prvi sovjetski crtani film koji je osvojio međunarodno priznanje bila je "Pjesma radosti". Na festivalu u Veneciji animirana bajka Mstislava Paščenka dobila je 1947. godine specijalnu pohvalu žirija. Otada su sovjetski i ruski animatori dobili na stotine nagrada najprestižnijih filmskih smotri, znatno više nego njihovi kolege iz sfere igranog filma. A dva su crtića su na temelju mišljenja stručnjaka proglašena najboljima u povijesti. Zanimljivo je da su oba djelo istog sovjetskog redatelja.
Prvi veliki međunarodni uspjeh sovjetska animacija doživjela je zahvaljujući ekranizaciji bajke Hansa Christiana Andersena "Snježna kraljica". To je bio deveti dugometražni film u povijesti moskovskog studija "Sojuzmuljtfiljm". Snimio ga je Lav Atamanov.
"Snježna kraljica" ne samo što je pokupila gomilu priznanja (nagrade u Veneciji i Cannesu), nego je doživjela i veliki uspjeh u svjetskim kinima od Amerike do Japana. Prema anketi u okviru filmske industrije provedene na festivalu animiranog filma "Laputa" u Tokiju, ovaj filma zauzima 17. mjesto na popisu najboljih crtanih filmova svih vremena, pri čemu kotira bolje od "Predbožićne noćne more" Tima Burtona (26. mjesto) i "Avantura male Chihiro" Hayaoa Mijazakija (29. mjesto).
Kako kaže Mijazaki, upravo ga je ovaj Atamanovljev film potaknuo da se bavi animacijom.
Prije nego što je postao redatelj, Fjodor Hitruk mnogo je godina radio kao crtač za animirane filmove, što znači da je udahnuo život mnogim likovima u filmovima drugih redatelja. Jedna od njegovih najboljih kreacija bio je lik pripovjedača bajki Ole Lukojea iz Atamanovljeve "Snježne kraljice". Počevši od svog debitantskog ostvarenja "Povijest jednog zločina" (1962.), Hitruk se izdvojio kao jedan od najoriginalnijih autora u SSSR-u i brzo je stekao međunarodno priznanje.
A "Otok", antikapitalistička priča o suvremenom Robinsonu, donio mu je, između ostalog, i "Zlatnu palmu" u Cannesu u konkurenciji kratkometražnih filmova.
Prvo mjesto na rang-listi spomenute tokijske ankete zauzeo je "Ježić u magli" Jurija Norštejna – snovita odiseja malog ježa kroz šumu u magli do svog prijatelja medvjeda. U izradu desetominutnog filma uložen je kolosalan trud. "Ježić" je sniman na postolju za izradu animacije na više nivoa tehnikom isječaka. To znači da se svaki lik i neki elementi pozadine sastoje iz više dijelova, koji se ručno pomiču malo po malo kako bi se stvorila iluzija kretanja.
Ovaj crtani film osvojio je na desetke festivalskih priznanja: od Teherana i Gijóna do Melbournea i Chicaga.
Prije tokijske ankete, 1984. godine, u Los Angelesu je obavljeno još jedno ispitivanje mišljenja profesionalaca. Na toj rang-listi prvo je mjesto zauzeo jedan drugi Norštejnov film. "Bajka nad bajkama" putovanje je po labirintu sjećanja samog redatelja, snimljeno u istoj tehnici isječaka. Međutim, za pobjedu na američkoj rang-listi ljudi u Rusiji masovno su saznali tek krajem osamdesetih, za vrijeme perestrojke. Uzrok je bio u tome što je anketa obavljena u okrivu kulturnog programa Olimpijskih igara u Los Angelesu, koje je SSSR bojkotirao kao odgovor na američki bojkot moskovske Olimpijade 1980. godine.
Kao i svi Norštejnovi filmovi, "Bajka nad bajkama" ima veliki broj nagrada, na primjer, iz Ottawe, Lillea, Oberhausena itd.
Garri Bardin karijeru je počeo kao glumac u animiranim filmovima, zatim je postao scenarist za animaciju i najzad redatelj. Snimio je nekoliko animiranih filmova, uključujući u SSSR-u izuzetno popularan "Leteći brod" (1979.). Međutim, pravi uspjeh Bardin je postigao kada se posvetio animaciji predmeta i počeo oživljavati sasvim neočekivane materijale: konopac, šibice...
U filmu "Zavijuci", satiričnoj priči o ludilu samoizolacije, akteri su junaci od žice. Za ovaj film Bardin je osvojio "Zlatnu palmu" u Cannesu.
Još jedan mjuzikl u Bardinovom karijeri – ovoga puta od plastelina. Čuvena bajka ispričana je u duhu perestrojke, kada je pala "željezna zavjesa". Crvenkapica iz SSSR-a odlazi kod bake u Pariz, a na putu sreće ne samo sivog vuka, nego i tri praščića i sedam patuljaka iz Disneyjevih filmova.
Ovo djelo donijelo je redatelju niz međunarodnih priznanja, uključujući glavnu nagradu na festivalu animiranog filma u Annecyju (koji je u sijvetu animacije pandan festivalu u Cannesu).
Jedan od manifesta nove postsovjetske animacije – film bez očiglednog zapleta koji se ne može jednoznačno tumačiti. Tijekom pet minuta gledatelj promatra kako čudno čudovište putuje po srednjovjekovnom zamku uz zvuke Ravelovog "Bolera". Diplomski rad mladog animatora Ivana Maksimova osvojio je "Zlatnog medvjeda" u Berlinu u konkurenciji kratkometražnih filmova.
Ovo je onaj slučaj kada dobro odabran naslov pretvori odličan crtani film u izuzetan. Naziv koji filmu daje filozofsku dimenziju smislio je Eduard Nazarov, redatelj kultne postsovjetske animirane komedije "Nekada davno živio pas". Prema scenariju, gusjenica zavidi leptirima i pticama. Jednom joj se pruži mogućnost da osjeti što znači letjeti – kada se nađe unutar loptice za badminton.
Haritidijev "Gagarin" bio je jedan od glavnih festivalskih hitova sezone. Osvojio je "Zlatnu palmu" u Cannesu i nominiran je za nagradu "Oscar".
Aleksandar Petrov bio je prvi i posljednji sovjetski redatelj na polju animacije koji je nominiran za Oscara. 1990. godine za nagradu Američke filmske akademije nominirana je njegova "Krava" (a naredne godine SSSR je prestao postojati). Petrov će ukupno biti nominiran još tri puta i najzad će dobiti statuu – 2000. godine za ekranizaciju Hemingwayevog romana "Starac i more", urađenu u tehnici "slikanja po staklu".
Bio je ovo prvi animirani film u povijesti u formatu IMAX.
Bronzit je jedini ruski redatelj koji je triput osvojio Grand Prix prestižnog festivala u Annecyju. Jednu od nagrada donio mu je crtani film "Ne možemo živjeti bez svemira" – potresna priča o prijateljstvu i usamljenosti. Film je, osim u Annecyju, osvojio još niz nagrada širom svijeta, od Melbournea do Tokija. Pa čak i nominaciju za Oscara (redateljeva druga, 2009. među pet nominiranih našla se njegova "Toaletna priča – ljubavna priča"). Godinama kasnije Bronzin će se vratiti svemirskoj temi i snimiti film sličnog naziva, ali s drugim zapletom – "On ne može živjeti bez svemira" (2020.). Ovaj će film dospjeti u uži izbor za nominaciju za Oscara.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
