Legendarni neboderi Moskve: Hotel "Lenjingrad", najkritiziraniji Staljinov neboder

Lokacija: Kalančevska ulica, 21/40

Godina izgradnje: 1949.-1953.

Što se nalazi u zgradi: Hotel "Lenjingrad"

Kako je sagrađen?

Gradnja hotela "Lenjingrad"

Arhivska fotografija

Temelj za hotel "Lenjingrad" postavljen je 1947. godine na 800. godišnjicu osnivanja Moskve. Istog su dana postavljeni temelji i za ostale Staljinove nebodere. Aktivna faza izgradnje otpočela je dvije godine kasnije. 

Komsomoljski trg (Trg tri željezničke stanice) u Moskvi i hotel "Lenjingrad"

Valentin Šijanovski/Sputnik

Arhitekti i autori projekta Leonid Poljakov i Aleksandar Borecki dugo su se trudili riješiti problem izgradnje na nestabilnom moskovskom zemljištu jer su dvije podzemne rijeke, Ribinka i Čečora, tekle baš ispod novog hotela. Jedino je rješenje bilo da se neboderi postave na čelične šipove dužine 10 metara. Ali ipak je postojala mogućnost da hotel "potone" u takvom zemljištu, pa su se stoga potrudili da objekt bude što lakši. Zato je ovaj neboder najniži od svih – zajedno s tornjem visok je samo 139 metara.

Moskva noću

Albert Puškarjov

Hotel je dobio ime po Lenjingradskoj željezničkoj stanici koja je bila u blizini, a posjetitelje je počeo primati 1953. godine.

Po čemu je poseban?

Staljin je jako volio gotičku i klasičnu arhitekturu, pa je želio da sovjetski arhitekti i dizajneri interijera spoje sovjetski monumentalizam s elegancijom gotičkih zgrada i luksuzom baroka. Ova arhitektonska mješavina kasnije je nazvana "Staljinov ampir", i u tom su stilu projektirani svi Staljinovi neboderi.

Arhitekti: Leonid Mihajlovič Poljakov//Aleksandar Borisovič Borecki

Javna domena

Hotel "Lenjingrad" se, međutim, malo razlikovao od ostalih nebodera. U njegovom interijeru prisutan je jak utjecaj srednjovjekovne ruske arhitekture. Na primjer, prostorija ispred ulaska u dizalo napravljena je u obliku oltarske niše, glavni ulaz nebodera osmišljen je u stilu trijema, a bijelo-crveno-zlatna boja zidova tipična je za drevnu rusku arhitekturu.

Pročelje hotela s pet zvjezdica "Hilton Moscow Leningradskaya" u Moskvi

Kiril Kalininkov/Sputnik

Posebna je pažnja posvećena lusterima. Oni su nalikovali na polijelej, veliki svijećnjak iz centralnog dijela crkve, s mnoštvom svijeća i kandila, koji je ukrašavao pravoslavne crkve još prije vladavine Petra Prvog. Inače, jedan od brončanih lustera na desnom dijelu glavnog stubišta visok je 15,5 metara i zauzima čitav prostor između prvog i šestog kata hotela. On je u vrijeme postavljanja bio najduži luster na svijetu, pa je upisan i u Guinnessovu knjigu rekorda.

Luster, koji je zbog svojih razmjera upisan u Guinnessovu knjigu rekorda

Kiril Kalinikov/Sputnik

U početku je hotel "Lenjingrad" imao 349 soba, a nakon rekonstrukcije 2008. godine njihov je broj smanjen na 273. Zgrada je imala centraliziranu klimatizaciju (što je bila rijetkost za građevine tog razdoblja), kao i sklonište za slučaj bombardiranja, koje, kao i sva ostala skloništa, nikada nije zatrebalo.

Restoran hotela

Kiril Kalinikov/Sputnik

Ono je kasnije pretvoreno u kozmetički salon i spa-centar s velikim bazenom.

Bazen u hotelu

Igor Kubedinov

Hotel je trenutno u vlasništvu lanca hotela Hilton. Nakon što su od gradskih vlasti kupili dionice hotela, novi su vlasnici 2008. godine uradili kompletnu restauraciju cijele zgrade, od vanjskog pročelja do unutarnjih prostorija i instalacija.

Zašto se ovaj neboder nije svidio sovjetskoj vlasti?

Hilton Moscow Leningradskaya Hotel

Sergej Fomin/Global Look Press

Nikita Hruščov, koji je zamijenio Staljina na mjestu šefa države, nije volio nijedan Staljinov neboder. Smatrao je da su oni oličenje pompoznosti i bacanje novca. On je bio pristalica niskogradnje, smatrajući da u Rusiji ima puno zemlje pa nema smisla da se ona štedi, i na njoj se može graditi jednostavno i jeftino. Zato su skučene panelne zgrade, čuvene "hruščovke", postale oličenje funkcionalizma 1960-ih.

Predvorje sale za svečanosti

Kiril Kalinikov/Sputnik

To je bio Hruščovljev generalni stav, a što se tiče hotela "Lenjingrad", sve je bilo još mnogo gore. Ispostavilo se da je cijena njegove izgradnje vrlo visoka, a kako se nitko nije usudio za to okriviti Staljina i njegovu želju da se po svaku cijenu gradi neboder, makar i na močvarnom zemljištu i tamo gdje su podzemne rijeke, krivica je pala direktno na arhitekte.

Prvo predvorje i prilaz recepciji hotela

Kiril Kalinikov/Sputnik

Da zgrada ne bi "potonula", što se moglo dogoditi zbog podzemnih rijeka, morala je biti posebno učvršćena. Zbog toga je potrošnja čelika po 1 kubnom metru zgrade dostigla 39 kilograma, što je za trećinu više nego u drugim Staljinovim neboderima. Za ovakvu "prekomjernu potrošnju" tada oskudnog metala Hruščov je i jednom i drugom arhitektu oduzeo Staljinove nagrade, a arhitekt Leonid Poljakov je otpušten iz "Mosproekta", nakon čega je dugo bio teško bolestan.

Hotel je kritiziran još dugo, sve do 1960-ih. I tek nakon mnogo godina, 1978., neboder je proglašen objektom kulturnog nasljeđa.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji