Adresa: Kutuzovski prospekt 2/1
Godine izgradnje: 1953.–1957.
Što se nalazi u zgradi: Hotel Radisson Royal Hotel Moscow, dva stambena bloka
S obzirom na to da je "Ukrajina" sagrađena posljednja u seriji nebodera, inženjeri i arhitekti uzeli su u obzir sve ranije greške pri projektiranju. Međutim, ipak su bili prisiljeni pribjegavati različitim lukavstvima kako bi izbjegli katastrofalne posljedice.
Radi se o tome da je mjesto izgradnje nekada bilo predgrađe u kojem su se nalazile samo barake, a teren za izgradnju bio je močvara u kojoj bi se iskopane jame za temelje odmah punile vodom. Međutim, Staljin se nije opterećivao takvim detaljima, htio je da se projekt što prije realizira. Pored toga, smatrao je da izgradnja novog rajona treba početi upravo od takvog veličanstvenog zdanja kao što je neboder.
Za osnovu je uzet projekt Arkadija Mordvinova, Vjačeslava Oltarževskog i Pavla Krasiljnikova. Prva su dvojica već imali veliko iskustvo i autoritet. Mordovinov je već gradio zgrade u Tverskoj ulici (glavna ulica Moskve), na Lenjinovom i Komsomoljskom prospektu, a Oltažrevski je radio na prvom projektu VDNH-a (istina, od njega se odustalo, a arhitekt je protjeran na sjever zemlje).
Zgrada u stilu Staljinovog ampira visoka je 206 metara, od čega 73 metra čini šiljak na vrhu. Jedan od autora projekta Oltarževski govorio je da je ona "spomenik veličanstvenosti Staljinove epohe". To se ogledalo doslovno u svemu: od arhitektonskog stila s njegovom masivnošću i velikim brojem dekorativnih elemenata do korištenja najskupljih materijala: granita, mramora i keramičkih pločica.
Naziv hotela potekao je od Hruščova nakon početka izgradnje. Prvi tajnik CK KPSS je povodom obilježavanja ujedinjenja Rusije i Ukrajine odlučio susjedima pokloniti Krimski poluotok, a kao šlag na torti najprestižnijem je hotelu u prijestolnici dao ime Ukrajina.
Nije čitav neboder bio rezerviran za hotel. Bočni blokovi bili su opremljeni kao stanovi (255 njih). Premda je upravo hotel proslavio zgradu širom svijeta.
Prilikom otvaranja 1957. godine hotel je bio najveći u Europi s 1026 soba. Prvotno je bio namijenjen prije svega strancima. U zgradi se nalazilo sve što može zatrebati turistima: telegraf, sefovi i trgovine. Na prvom katu bio je zimski vrt s fontanom, a na najvišim katovima kavana za goste s panoramskim pogledom na grad. U "Ukrajini" su stanovali samo najugledniji gosti zemlje, dok se obični građani nisu imali šanse tu smjestiti.
Jedan od najpoznatijih događaja u povijesti "Ukrajine" bio je boravak sudionika Moskovskog međunarodnog festivala mira 1989. godine. Među njegovim stanarima tada su se našli rock glazbenici Bon Jovi, Cinderella, Mötley Crüe, Ozzy Osbourne. Ali njihovi utisci nisu bili tako pozitivni kao što bi se moglo učiniti na prvi pogled. Ono što je za sovjetske ljude bilo "raskoš" zapadne goste uopće nije oduševilo.
Jon Bon Jovi čak je svoj doživljaj opisao u dnevniku, navodeći da bi prema američkim standardima "Ukrajina", koja je imala četiri zvjezdice, bila samo motel bez zvjezdica.
"Imao sam više sreće nego ostali: moja je soba imala toplu vodu, zavjesu za tuš i najviše dva-tri prijateljski nastrojena žohara. Ali u New Yorku moj udubljeni madrac više ne bi bio pogodan za korištenje."
Prema prvobitnom Staljinovom planu u Moskvi je trebalo biti podignuto osam, a ne sedam nebodera. U narodu se pričalo da sam grad nije dozvolio da osma zgrada bude sagrađena, jer je Moskva prema predaji poznata kao grad na sedam brda (što zapravo nije točno, kako smo objasnili u našem tekstu). Ispada da za osmi neboder jednostavno nije bilo mjesta.
Međutim, istina je znatno prozaičnija. Ambiciozni projekt od osam nebodera kao simbola Staljinove epohe nije bio potreban nikome osim samom Staljinu. A s obzirom na to da je intenzivna izgradnje "Ukrajine" počela u godini njegove smrti (1953.), osmi neboder više se nije spominjao. Nikita Hruščov, prvi tajnik CK KPSS i Staljinov nasljednik, nije bio oduševljen arhitektonskim ambicijama svog prethodnika, proglasivši rat "Staljinovom stilu" i zamijenivši monumentalizam funkcionalizmom. U arhitekturi, kao i u drugim sferama, funkcionalnost je uzela primat, dok je sve suvišno i luksuzno prolašeno kičem.
Prvi pokušaj da se privatni investitori privuku u hotel uslijedio je 1997. godine. Moskovska vlast sklopila je ugovor sa švicarskom kompanijom First Hotel Service Management, ali ova je suradnja dovela samo do manjih kozmetičih popravaka i čišćenja pročelja.
Do radikalnijih promjena došlo je kada je cjelokupan hotel otkupio privatnik za 7 milijardi rubalja. Ubrzo nakon toga počelo je renoviranje. Broj soba je prepolovljen (na 505), ali je zadržan povijesni izgled mnogih zajedničkih prostorija i hodnika, uključujući 1200 slika sovjetskih umjetnika.
Hotel je službeno postao dio lanca Radisson, no vlasnici su formalno zadržali stari naziv. Danas je minimalna cijena noćenja u hotelu 13 500 rubalja (oko 132 eura). Svi zainteresirani mogu posjetiti zgradu pod uvjetom da u hotelu uzmu sobu ili posjete jedan od njegovih restorana.
Također se u zgradi prodaju stanovi. Prosječna cijena stana u ovom povijesnom zdanju iznosi oko 152 milijuna rubalja (oko milijun i pol eura).
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu