"Zgromivši svijet grmljavinom glasa,
idem – ljepotan
star dvadeset dvije"
Tako je 1914. godine u poemi "Oblak u hlačama" samoga sebe opisao Vladimir Majakovski (1893.-1930.), jedan od najneobičnijih, najsamobitnijih i najpoznatijih ruskih pjesnika.
Bio je visok i širok u ramenima, tako da se izdvajao u gomili. "Koračao je među ljudima kao Guliver", napisao je za njega Kornej Čukovski. Gromoglasno je čitao svoje stihove s njihovim iskidanim i oštrim ritmom. Djelovao je grubo, ali je bio sentimentalan i ranjiv.
Majakovski u svečanom prsluku od pliša, 1914.
GBUK g. Moskva "Državni muzej 'V. V. Majakovski'"/Russia in photoSmatra se da je Majakovski bio glavni proleterski pesnik. Revoluciju je dočekao sa oduševljenjem. Još 1908. godine se pridružio boljševicima i zadojio idejama komunizma.
"Ja sam smetlar
i vodonoša,
revolucija je
mobilizirala mene..." ("Iz svega glasa", 1930.)
U tisku je debitirao 1912. godine. Stihovi su mu objavljeni u sklopu futurističkog zbornika sa zvučnim nazivom "Šamar društvenom ukusu". U manifestu uz zbornik mladi pjesnici novatori predlagali su da se Puškin, Dostojevski, Tolstoj i drugi klasici bace u vodu "s parobroda suvremenosti".
Majakovski predlaže da se zaborave i "stari" jezik i njegova umjetnička sredstva, a svoje stihove suprotstavlja lakiranoj salonskoj poeziji. Ne birajući izraze, on se podsmjehuje drugim pjesnicima. I stvarno, neće valjda donjecki rudari čitati o Puškinovim "razočaranim monoklima" i na demonstracijama vikati: "Moj stric načela uzvišenih..." [početak "Evgenija Onjegina"]?
Umjesto "napjeva" stare poezije on nudi "povik", umjesto "uspavanke" "tutnjavu bubnjeva". On urla i viče na čitatelja. Svoje riječi uspoređuje s oružjem. One su mu služile kao sredstvo za agitaciju, kao "stranice vojske", kao "pokidanih rima zaoštreni vrhovi".
Majakovski s prijateljima u radionici Nikolaja Kulibina, 1915.
GBUK g. Moskva "Državni muzej 'V. V. Majakovski'"/Russia in photoMajakovski čita svoje stihove pred publikom, ali ne u komornim salonima visokog društva, nego pred velikim auditorijem koji su često činili studenti i obični radnici.
"Govor Majakovskog je glasan, usmeni, javni govor. Njegovo prirodno poprište su tribina, estrada, trg... Ali u isto je vrijeme njegov govor i familijaran, i upravo taj spoj familijarnosti i javnog obraćanja daje jeziku Majakovskog originalnost i samobitnost", napisao je jedan od prvih ozbiljnih istraživača Majakovskog, Grigorij Vinokur, u svojoj knjizi "Majakovski kao novator u jeziku".
Jedna od najpoznatijih pjesama "A vi biste mogli?" (1913.) je izazov. Njen se lirski junak drsko predstavlja i izaziva auditorij, postavljajući namjerno hiperbolizirano pitanje:
"A vi
nokturno
izveli bi
na flauti oluka ovih?"
"Revolucija je iznijela na ulicu rogobatan govor milijuna, i žargon iz predgrađa potekao je centralnim avenijama", piše Majakovski u članku "Kako se pišu stihovi?" (1926.). S tim je milijunima trebalo razgovarati na njihovom jeziku: "Poezija je nezgodna gadura" ("Jubilarna", 1924.). Pored žargona, on uvodi i potpuno nove riječi, koje "bez pardona" sam izmišlja.
Majakovski, 1924.
GBUK g. Moskva "Državni muzej 'V. V. Majakovski'"/Russia in photoNova poezija nije se mogla "smjestiti" u stari leksik, ali ni u raniji metar stiha. Od najranijih stihova Majakovski je volio kratke retke, koji kao da su pokidani, i to je vremenom postao jedan od oblika njegove izražajnosti i njegov "zaštitni znak".
Pogazivši sve kanone poezije, on je gotovo nepristojno formirao retke u pjesmama. Tijekom 1920-ih pojavljuju se njegovi grafički "stepenasti" stihovi.
"Kada se sastavlja stih namijenjen za tisak, treba imati u vidu kako će se on doživljavati upravo kao tiskano djelo", objasnio je pjesnik. Svaki redak kao da sugerira čitatelju autorsku intonaciju, tj. gdje da napravi pauzu i što da izdvoji.
Majakovski "nadilazi" i sintaksu. "Naša obična punktuacija s točkama, zarezima, upitnicima i uskličnicima suviše je siromašna i neizražajna", izjavljuje on.
Ponekad se ispostavlja da uobičajena gramatička veza između raskomadanih isječaka njegovih stihova jednostavno ne postoji, i da su oni vezani samo po smislu, po semantici, piše Vinokur.
Majakovski je studirao umjetnost, tako da je vizualni segment umjetničkog doživljaja za njega uvijek imao značaja. Veliki utjecaj na njega je izvršio David Burljuk, pjesnik i slikar, jedan od osnivača ruskog futurizma i kubofuturizma u slikarstvu.
Slijeva nadesno: Boris Pasternak, Sergej Ejzenštejn, O. Tretjakova, Ljilja Brik, Vladimir Majakovski (Moskva, svibanj 1924.)
Jurij Levjant/SputnikTeme njegovih stihova bile su revolucija, građanski rat i komunizam. Prvi se put poezija u tolikoj mjeri stavila u službu agitacije. Majakovski sastavlja satirične parole za agitacijske plakate "Prozori RASTA", a povodom godišnjice revolucije piše jedan od prvih agitacijskih kazališnih komada "Misterij Buffo", koji na pozornicu postavlja redatelj Vsevolod Mejerholjd, a scenografiju za predstavu osmišljava Kazimir Maljevič.
Novog čovjeka također je trebalo obrazovati, tako da se Majakovski nije gnušao "niskih" tema, koje su ranije bile gotovo nezamislive u poeziji. Jedna od takvih je, na primjer, održavanje higijene.
"Drugovi,
sapunom i vodom
perite ruke
prije jela."
Majakovski je pisao i stihove za djecu. Jedna od najpoznatijih dječjih pjesama je "Što je to dobro, a što loše?". U pitanju je svojevrsni manifest ponašanja djece komunizma.
Majakovski, 1924.
Nikolaj Petrov/Sputnik"Građanska lirika" i patriotski stihovi o ljubavi prema domovini podižu se na novi smisaoni i estetski nivo. U "Stihovima o sovjetskoj putovnici" (1929.), jednom od najpoznatijih djela, Majakovski piše:
"Vadim
iz širokih hlača
duplikat neprocenjivog blaga.
Čitajte
i zavidite,
jer ja sam
građanin
Sovjetskog Saveza"
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
