Studio "Sojuzdetmuljtfiljm", kasnije poznat kao "Sojuzmuljtfiljm", otvoren je 1936. godine, kako se smatra, osobno Staljinovom odlukom. Prvo sjedište studija u Moskvi nalazilo se u rekonstruiranoj crkvi. (O povijesti studija detaljnije pročitajte ovdje).
U početku su se sovjetski animatori u tehničkom pogledu ugledali na legendarnog Disneyja. Ali ubrzo su razvili svoj umjetnički jezik i veliki broj tehničkih inovacija, stvarajući animirane filmove koje je svijet uvažavao i volio i, što je najvažnije, koje i danas sa zadovoljstvom gledaju i odrasli i djeca.
Umivaonik oživljava i počinje grditi dječaka zato što je uvijek prljav. Prijeti da će pozvati svoje "vojnike" – spužve za kupanje i sapune - kako bi dobro izribale "musavo neokupano prasence".
Sovjetski crtani filmovi imali su zadatak da odgajaju novog sovjetskog čovjeka i usade mu prave vrijednosti, učeći djecu da se druže i da slušaju roditelje, ali i banalnim stvarima, kao što je održavanje osobne higijene, koja je važna za zdravlje.
"Mojdodir" (u doslovnom prijevodu "Peri dok ne napraviš rupu", odnosno "Peri da se sve puši") iz pjesme Korneja Čukovskog, a zatim iz ekranizacije Ivana Ivanova-Vana, postao je pravi bauk za sovjetsku djecu.
Čarobni konj često se sreće u ruskim bajkama. On pomaže Ivanu-budaluški, najmlađem i najsretnijem od trojice braće. Autorska bajka Petra Jeršova ima za osnovu upravo ovaj siže. Ivan-budaluška sreće čarobnog Konjića koji zna letjeti. On pomaže Ivanu u svim njegovim avanturama i čak mu spašava život.
Crtani film Ivana Ivanova-Vana svidio se čak i Disneyju, a 1950. osvojio je specijalnu nagradu žirija u Cannesu. 1975. godine redatelj je napravio novu verziju crtanog filma, uključujući epizode koje se nisu našle u verziji iz 1947. godine.
Polazeći na daleko putovanje preko mora, trgovac pita kćeri što da kojoj donese. I dok starije traže skupe poklone, najmlađa Nastenjka traži samo crveni cvijet. Za vrijeme bure valovi trgovčev brod odnesu na neobičan otok, gdje u dvorcu živi strašno čudovište...
Redatelj Lav Atamanov snimio je rusku varijantu "Ljepotice i zvijeri" (prema motivima bajke "Crveni svijet" Sergeja Aksakova). Ovaj dugometražni film trebao je mladog gledatelja upoznati ne samo sa starom narodnom pričom, nego mu i dočarati Staru Rusiju, prikazujući sajam, tvrđavu od bijelog kamena i ruske narodne nošnje.
Danas djeca širom svijeta obožavaju Disneyjevo "Zaleđeno kraljevstvo". A u SSSR-u bajka Hansa Christiana Andersena ekranizirana je još pedesetih godina.
Dječak Kaj i djevojčica Herda žive u susjedstvu i druže se. Baka im priča priču o zloj Snježnoj kraljici, ali podrugljivi Kaj joj kaže da će je, ako je sretne, staviti na peć kako bi se istopila. Snježna kraljica odlučuje ga naučiti pameti i razbija čarobno ogledalo čije krhotine padaju Kaju u oko i srce, pa on postaje bezosjećajan i zao. Ubrzo Snježna kraljica odnosi Kaja na sanjkama u svoj sjeverni dvorac, a hrabra Gerda polazi na put da ga spasi, pritom savladavajući nevjerojatne prepreke.
Sovjetski dječak dospijeva u Trideveto carstvo – čarobni svijet u kojem sreće junake iz različitih ruskih bajki, čiji se zapleti prepliću. On ništa ne zna uraditi sam i zato traži pomoć od zlatne ribice, od dvojice braće iz kovčega, od stolnjaka koji se sam postavlja. Vasilisa Premudra pritom mu objašnjava zadatke iz sovjetskog udžbenika matematike.
Komedija Borisa Stepana Poklonceva trebaa je djeci pokazati kako je važno učiti i biti samostalan. A također ih pritom upoznaje s ruskim narodnim bajkama.
Švedski dečak sreće neobičnog čovjeka s propelerom koji je vrlo nestašan. Oni postaju prijatelji, ali dječak dobiva grdnju za sve Karlsonove nestašluke. Ipak, prijatelj dječaka ne napušta u nevolji, iako njegovi roditelji ne vjeruju da Karlson postoji.
Izuzetno popularan crtani film doprinio je tome da švedska spisateljica Astrid Lindgren postane omiljena među sovjetskom djecom. Redatelj Boris Stepancev svijetu je darivao simpatičnog Karlsona koji leti na motoru i jede slatko sa svojim prijateljem dječakom.
Usput, Karlsonu glas daje glumac Vasilij Livanov, najpoznatiji po ulozi Sherlocka Holemsa osamdesetih godina, za koju je dobio orden Britanskog Carstv. On je svoj glas pozajmio i krokodilu Geni, kao i mnogim drugim kultnim junacima sovjetskih crtanih filmova.
Svi znaju priču o Winnieju Poohu, dobrodušnom plišanom medvjediću iz čuvene bajke Alana Milena. Na ruskom jeziku priča je objavljena u slobodnoj preradi Borisa Zahodera. I na osnovu nje snimljen je sovjetski crtani film koji je stekao nevjerojatnu popularnost i koji ni po čemu ne zaostaje za čuvenom Disneyjevom ekranizacijom.
U crtanom filmu Fjodora Hitruka nema ni tigra, ni klokana, ni samog Christophera Robina, ali tu je originalni, neponovljivi Vini Pu, kojem je glas dao glumac Jevgenij Leonov. O Vinijevim dogodovštinama i njegovom dirljivom prijateljstvu s praščićem Pjatačkom snimljena su tri serijala: "Vini Pu" (1969.), "Vini Pu ide u gost"“ (1971.) i "Vini Pu i dan pun briga" (1972.). Kao i mnogi drugi sovjetski crtani filmovi, rečenice iz "Vini Pua" postale su popularni citati, dok pjesme iz crtića zna svako dijete.
Krokodil Gena radi u zoološkom vrtu kao... krokodil. A uvečer sjedi sam kod kuće. Zato odlučuje pronaći prijatelje. U kutiji naranči pronalazi nepoznato biće s velikim ušima po imenu Čeburaška. Oni se počinju družiti i zajedno se bore protiv bezobrazluka starice Šapokljak.
Priču o Čeburaški i Geni iz knjige Eduarda Uspenskog "Krokodil Gena i njegovi prijatelji" u animirani je film pretočio Roman Kačanov. Ukupno su snimljena četiri filma: "Krokodil Gena" (1969.), "Čeburaška" (1971.), "Šapokljak" (1974.) i "Čeburaška ide u školu" (1983.).
Ovi junaci stekli su veliku popularnost i zaživjeli u masovnoj kulturi. Nije slučajno što je film "Čeburaška" (2022.), koji koristi omiljeni lik, postao najgledaniji u cijeloj povijesti ruske kinematografije s 850 milijuna gledatelja. Također, uhato stvorenje se svidjelo i gledateljima iz Japana, gdje su čak snimljeni remakeovi: dugometražni film i televizijska serija.
Naizgled se radi o jednostavnoj priči u kojoj ježić ide u goste kod medvjedića, ali se izgubi u magli i dospije u čarobni svijet. Međutim, Jurij Norštejn je književnu osnovu Sergeja Kozlova pretočio u crtani film koji je proglašen najboljim na cijelom svijetu i koji je dobio nagrade na više filmskih festivala.
Junaci govore vrlo malo i njihovi dijalozi su jednostavni, kao za najmlađu djecu, ali filozofski podtekst je tako snažan da se smatra da je ovo crtani za odrasle.
Norštejn koristi vlastiti autorski postupak kako bi postigao umjetničku uvjerljivost: snimanje kroz višeslojna stakla. Pomoću ove tehnike postignut je efekt magle, kao i trodimenzionalni efekt.
Stric Fjodor je dječak koji je izuzetno samostalan i pametan. On upoznaje mačka lutalicu po imenu Matroskin i donosi ga kući, ali roditelji nisu za priključivanje novog člana obitelji. Tada Stric Fjodor i mačak Matroskin ostave roditeljima cedulju i odlaze u selo Prostokvašino. Tu se upoznaju sa psom Šarikom i zajedno useljavaju u praznu kuću, gdje vode domaćinstvo.
Crtani film po motivima romana Eduarda Uspenskog "Stric Fjodor, pas i mačak" dao je mnoge poznate fraze u svakodnevnom govoru, a glas mačka Matroskina u izvođenju čuvenog glumca Olega Tabakova postao je posebno omiljen.
Djelo redatelja Vladimira Popova postalo je toliko popularno da su zatim snimljene još dvije serije "Praznici u Prostokvašinu" (1980.) i "Zima u Prostokvašinu" (1984.). U naše vrijeme planirano je snimanje čitavog serijala o Stricu Fjodoru, ali zbog pravnog konflikta izašla je samo jedna epizoda – "Prostokvašino" (2018.).
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu