Redatelj Klim Šipenko (on je ujedno bio snimatelj i rasvjetljivač) i glumica Julija Peresiljd (ona je ujedno bila i šminkerica) specijalno za film "Izazov" letjeli su u svemir i zaista su proveli nepuna dva tjedna na Međunarodnoj svemirskoj stanici snimajući ključne scene. Prema scenariju, obična žena, po profesiji kirurginja, ali bez naročitog iskustva, prisiljena je otići na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS) kako bi spasila život jednom kozmonautu.
Je li imalo smisla letjeti tako daleko? I ranije su se snimali filmovi o svemiru, ali na Zemlji. I uopće nisu bili loši.
Svaki će redatelj potvrditi da je u uvjetima gdje djeluje gravitacija krajnje teško prikazati bestežinsko stanje. Ali nije nemoguće. Dovoljno je spomenuti klasičan film sovjetske fantastike "Preko trnja do zvijezda" (1980.), koji je svojevremeno bio pravi hit. Tamo je jedna svemirska scena snimljena u bazenu punom vode, a kozmonaute su igrali ronioci u futurističkim kostimima. Glavni nedostatak ovakve metode neizbježni su mjehurići zraka iz opreme za ronjenje. Ali i tu je pronađeno rješenje – glumci su snimani "naopačke", tako da su se mjehurići spuštali, što nije toliko padalo u oči.
Filmaši se, naravno, daleko češće obraćaju pravim astronautima, a ne roniocima. Za probe u bestežinskom stanju koristi se specijalni avion. Avion se najprije naglo penje u visinu, a zatim se naglo spušta, te tako unutra nastaje nulta gravitacija. Ali ona traje svega 25-30 sekundi, ne više. Zbog toga su tvorci filma "Apollo 13" (1995.) morali izvesti 612 letova kako bi snimili četiri sata materijala.
Jeftinija je (ali nije jednostavnija) varijanta da glumci vise pomoću složenog sustava sajli i sprava za kačenje koje se zatim brišu u postprodukciji. Tako je, između ostalog, snimljena i čuvena "Gravitacija" (2013.).
Na taj je način krajnje teško postići efekt potpune autentičnosti. Potrebno je mnogo treniranja dok glumac nauči praviti dobar balans i spontane pokrete. Ali što god da se poduzme, on se nikada ne može potpuno slobodno kretati u kadru. Astronauti na filmu obično naprave par skokova, a zatim pronađu oslonac i više se ne pomiču.
Uslijed zakona fizike kut snimanja krajnje je ograničen. Snimatelj nema mnogo varijanti kada snima glumca okačenog na sajle. Frontalno može, ali odozgo ili sa strane već je problem. U takvim je scenama posebno komplicirana montaža unutar jednog kadra, tj. kontinuirano pomicanje kuta snimanja bez montažnih rezova. Prije "Izazova" tako jr nešto postigao samo Cuarón u "Gravitaciji".
Sva ta ograničenja nisu važila za autore "Izazova". Na ISS-u je odrađeno 12 punih smjena, snimljeno je 78 sati i 21 minuta materijala. U film je na kraju ušlo nešto više od jednog sata i za to vrijeme vidimo Juliju Peresiljd iz nezamislivih kutova, čak i njeno prolijetanje kroz orbitalnu stanicu bez ikakvih rezova. Ona se kreće slobodno lebdeći, isto kao i snimatelj. Takvu koreografiju i takav osjećaj realnosti vjerojatno nema nijedan svemirski film.
A ne može se reći da je sve to bilo drastično skuplje od "običnih" filmova gdje se radnja odvija u bestežinskom stanju. Deklarirani budžet "Izazova" manji je od milijardu rubalja (oko 12 milijuna dolara).
Neposlušna kosa u ovo doba virtuozne CGI grafike predstavlja ogroman problem. Čak je i perfekcionist Christopher Nolan napravio propust s kosom. Jedan od malobrojnih tehničkih previda u njegovom filmu "Početak" (Inception) može se vidjeti u sceni s nultom gravitacijom, kada junak kojeg glumi Joseph Gordon-Levitt hoda po zidovima efikasnije od Spidermana, ali mu kosa "miruje".
Ali dobro, Gordon-Levitt ima kratku kosu, pa još i stiliziranu brilijantinom. Mnogo je teži zadatak vjerodostojno prikazati dugu kosu koja lebdi u bestežinskom stanju. Zbog toga su djevojke astronautkinje u filmovima kratko ošišane, poput dječaka, ili skupljaju kosu u čvrstu punđu.
U "Izazovu" taj problem rješava svemir. Nisu potrebni nikakvi vizualni efekti, kosa glavne junakinje "živi svoj život" i ostavlja fantastičan utisak vjerodostojnosti.
Zvuči neobično, ali u svemiru je riješen još jedan tradicionalni "svemirski" problem. Pomalo je komično kada se sva kosa podigne i "neće slušati", a filmovi o svemiru većinom su dramatični, tako da nepotrebni geg može lako ubiti svaku napetost. Međutim, svemirska frizura Julije Peresiljd toliko se organski uklapa u ambijent da se mi brzo na nju navikavamo i ne osjećamo nikakav žanrovski nesklad. Naprotiv, osjećaj vjerodostojnosti samo doprinosi većoj napetosti.
"Izazov" dokazuje da mi pogrešno zamišljamo svemir. Već nam je poznato kako izgleda Zemlja s ISS-a, jer se to prikazuje i u TV novostima, i u dokumentarnim filmovima. Ispostavilo se, međutim, da svemirska stanica izgleda nešto drugačije kada se snima profesionalnom kamerom RED, i kada to radi profesionalni snimatelj, a Šipenko je u Kaliforniji studirao i režiju i kameru. I dalje je ona, naravno, fantastična i nevjerojatno lijepa, ali ipak nema u njoj toliko high-techa i futurizma kao što bi se moglo pomisliti. Više je prilagođena za svakodnevni život i nije toliko oronula kako se prikazuje u filmu poput "Armageddona".
Ispostavilo se, također, da mi pogrešno zamišljamo boje i svjetlost u svemiru. Šipenko je u orbiti za osvjetljenje koristio tri LED-panela, ali sjvetlost koja dopire kroz prozore ISS-a stalno se mijenja i unosi novi kolorit u scene, pa se na Julijinom licu sve vrijeme prelijevaju boje – čas crvena, čas plava, čas zelena. Takve estetske "greške" ne mogu se isplanirati na Zemlji.
Danas, kada se na računalu može naslikati sve što čovjek poželi, svjetska kinematografija vraća se rukotvorenim efektima, što je svojevrsni paradoks. Najupečatljiviji je primjer film Christophera Nolana "Oppenheimer", koji je na pomolu, gdje je čak i nuklearna eksplozija imitirana bez korištenja grafike. "Izazov" prati taj trend, jer je praktičan efekt u kadru daleko bolji od računalnog. U filmu, naravno, ima i računalnih efekata, na primjer u sceni izlaska u otvoreni svemir. Autori su se očigledno nadali da će tu scenu snimiti uživo, ali izgleda da se to moralo ostaviti za neku drugu priliku.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
