Sedamdesetih godina u SSSR-u počinje se pojavljivati sve više crtanih fimova sa složenom radnjom, koji vrlo često nisu ni namijenjeni djeci. U nekima od njih smisao je bivao tako duboko filozofski i višeslojan da nisu svi shvaćali što je redatelj htio reći.
Odavno već klasik sovjetske animacije, ovaj je crtić samo na prvu loptu jednostavna bajka o prijateljstvu Ježića i Medvjedića. Ježić u filmu odlazi u posjet Medvjediću i na putu se nađe u gustoj magli u kojoj mu se počinju događati čudne stvari (sreće divnog bijelog konja, nailazi na drvo koje predstavlja ulaz u drugi svijet, prati ga strašna ušara, leteći miševi, i samo što se ne utopi u rijeci). Na kraju filma stiže do kuće svog prijatelja, gdje zajedno piju čaj i broje zvijezde. Film je pun referenci na "Božanstvenu komediju" Dantea Alighierija.
"Dok smo crtali Ježića, gledali smo ikonu Isusa Krista Andreja Rubljova. Trebalo je dočarati pripadnost junaka čitavom čovječanstvu. Njegov pogled, pokrete....", izjavljivao je redatelj. "Radi se o priči o tome kako naše uobičajeno stanje može iznenada postati katastrofalno, pod djelovanjem okolnosti za koje i ne pretpostavljamo da postoje", riječi su redatelja.
Desetominutni mjuzikl zasnovan je na bajci ruskog pisca i osnivača muzikologije Vladimira Odojevskog "Gradić u tabakeri". Dječak pokušava shvatiti kako funkcionira tabakera i dospjeti u nju. Sanjao je da je zaista ušao u tabakeru u kojoj se nalazio čitav grad. Žive boje i oštar stil afektacije pojačavaju utisak koji stvaraju kaotične scene iz "svijeta" kutije, a sve zajedno može izgledati gotovo zastrašujuće.
Slikar odlazi slikati u prirodi, međutim, planove mu osujećuje izvanzemaljac. Sletjevši na Zemlju, on pokušava shvatiti svijet u svom okruženju putem imitacije viđenog. Na kraju umjetnik uči izvanzemaljca zviždati melodiju "Speak Softly, Love" iz filma "Kum".
U studiju "Armenfilma", na čelu s redateljem Robertom Sakjancem, nastali su vjerojatno najbizarniji crtići u kolekciji, koji ipak nisu lišeni morala. Starac ulovi ribu koja govori i koja ga moli da je pusti riječima: "Učini dobro djelo i baci ga u vodu. Ono neće nestati već će ti se dobrim vratiti." Starac pušta ribu, ali budući da sada nema što jesti, očajan teško uzdiše i tim svojim uzdasima slučajno prizove čudovište iz zemlje. Putnik spašava starca začaravši i otjeravši čudovište. A kako se ispostavilo, u obličju putnika bila je riba koju je starac pustio.
"Psihodeličnost" crtanog filma manifestira se u usiljenosti: čudovište se stalno reinkarnira, bez problema prelazeći iz jednog u drugo obličje. Dodatnom efektu doprinose nadrealistički dijalozi putnika-ribe i monstruma. Riba daje nejasan i zbunjujući odgovor na svako pitanje formulirajući na taj način apsolutno suludu glupost - brzalicu koja definitivno izbacuje čudovište iz takta i ono odlijeće u svemir gdje ga obara meteor.
U ovom crtanom filmu gledatelj nailazi na istog starca kao u filmu "Riba koja govori". Starac odlazi u ribolov s unukom. Oni slučajno ulove vrč iz kojeg izađe drevni čarobnjak koji potom ukrade dječaka kako bi ovaj postao njegov nasljednik. Cijelo carstvo čarobnjakovo nagovara dječaka da ostane i pjevaju mu "Ostani dječače kod nas, bit ćeš nam kralj". (To je najuzbudljiviji dio crtanog filma. Pogledajte, nećete zažaliti.)
U crtiću ima mnogo čudnih likova: stvorenje pola čovjek - pola riba s ogromnim ustima, krokodil s automobilskim žmigavcima, riba s ljudskim nogama, čudovišta koja gutaju brodove i akvarij na dnu mora.
Pripovjedač, skačući s teme na temu, govori o muškarcu koji odlazi u šumu po novogodišnju jelku. Međutim, ne uspijeva odsjeći drvo i upada u vrtlog apsurdnih događaja. Do jelke dolazi tek na proljeće, iz trećeg pokušaja.
Po riječima redatelja, rukovodstvo filmskog studija odbilo je prvi naziv filma, a konačni "Padao je prošlogodišnji snijeg" pojavio mu se u snu. Kako ga ne bi zaboravio, ispisao je naslov na podu supruginim ružem za usne.
Iako je ovaj animirani film snimljen 1985. godine, premijerno je prikazan godinu dana kasnije, ali izmijenjen. Rukovoditelj filmskog studija nije dozvolio prikazivanje filma s obrazloženjem da "ništa nije jasno" i da je to jednostavno "bezobrazno". Film traje samo četiri minute. Sup pokušava naučiti noja da leti, ali se na kraju ispostavi da noj brže trči nego što sup leti, a "spor" između krila i nogu riješen je u korist noja.
U pjesmi koja se čuje u crtiću mjuziklu "32. prosinca" više se puta ponavlja rečenica "Vjerujte, ne vrijedi se svađati zbog svake sitnice", u kojoj se sažet i njegov smisao. Radnja se vrti oko bračnog para koji se posvađao zbog uzajamnih optužbi za prevaru uoči samog dočeka Nove godine, 31. prosinca uvečer. Supruga kaže da se supružnici ne razumiju jer je prema japanskom kalendaru ona konj, a on majmun. Oni se pretvaraju u spomenute životinje, a žena u obličju konja staje na put vlaku Djeda Mraza, i zbog toga Nova godina može i ne doći.
Učenik piše sastav na temu "Moja obitelj" gledajući popularnu televizijsku emisiju "Klub putnika" o turizmu i putovanjima. Dječakove misli prepliću se s glasom televizijskog voditelja i sastav postaje besmislen. "Između Urala i Altaja široko se rasprostire moja baka. Na njoj rastu mahovina, gljive i lišajevi." Na sličan način dječak piše i o drugim članovima svoje obitelji, a opise prate odgovorajuće fantastične videosnimke.
Animirani film počinje definicijom riječi "frustracija", nakon čega se pojavljuje pas koji zavija na mjesečini. Mjesec dospijeva u stroj za mljevenje mesa, a od supstance u koju se pretvara nastaju čudna stvorenja koja proždiru jedna druge. Film je tumačen kao politička satira fokusirana na reforme u zemlji koje nisu dale nikakve rezultate ili kao filozofska parabola o uzaludnosti života.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
