Sofija Lebedeva
Jegor KomarovSofija Lebedeva spada među glumice kojima su veći dio života govorili: "Nikada nećeš biti tražena." Ipak, upravo se to dogodilo. S 28 godina već je igrala u gotovo pedeset ruskih i stranih projekata. Ove zime premijerno će biti prikazana dva ostvarenja u kojima je sudjelovala: druga sezona Netflixove spin-off serije "Vikinzi" pod nazivom "Vikinzi: Valhala" (događaji u njoj odigravaju se sto godina nakon događaja u originalnoj seriji), i film o nastanku čuvene videoigre "Tetris" Jona S. Bairda.
Sofija je rođena u Obnjinsku u Kaluškoj oblasti, prvom znanstvenom gradu Rusije. Potječe iz obitelji znanstvenih radnika, što je snažno utjecalo na njezin život. Roditelji su joj predviđali uspjeh na istom polju.
Odgajana je kao dijete raznovrsnih interesa, pohađala je lokalni kazališni studio i trenirala ritmičku gimnastiku. Gimnastici je posvetila deset godina života, ali nije krenula putem sportske karijere: "Nisam razmišljala o profesionalnom sportu. Hvalili su me, ali moje predispozicije ne bi mi omogućile ozbiljnije uspjehe. Sklona sam debljanju, i koliko se sjećam, trenerica mi je uvijek govorila: Sonja, treba smršaviti, smršaviti", pričala je Sonja.
Dok joj je kazališni studio u potpunosti godio. Redatelj Oleg Demidov u njoj je prepoznao talent. Međutim, roditelji su se još uvijek nadali da će ona krenuti njihovim stopama, pripremali su je za upis na Moskovsko državno sveučilište na fakultet za globalne procese.
Kada je završila školu, petnaestogodišnja Sofija imala je dovoljno bodova da upiše MGU, ali je ipak izabrala kazališnu školu u prijestolnici, koju je upisala iz drugog pokušaja. "Kada sam se pokušavala upisati u kazališnu školu i nisu me pustili u drugi krug u Ščepkinskoj školi, pitala sam: Zbog čega? Što ne valja? Rekli su mi da nemam talenta i da nikad neću postati glumica. Zatim su mi za vrijeme školovanja u kazališnoj školi govorili da imam neobičan, visok glas i da s takvim glasom neću imati glumačku karijeru", prisjeća se Sofija. Ali sve je to u njoj raspalilo želju za uspjehom.
Nakon školovanja je dobila posao u kazalištu i redovno nastupala na scenama MHAT-a, kazališta "Majakovski", Centra "Mejerholjd" i drugih prijestolničkih kazališta, igrajući glavne uloge. Ali njeno pojavljivanje na filmu svodilo se na epizodne uloge u serijama i kratkometražnim filmovima.
Sve se promijenilo 2014. godine, kada je Sofija Lebedeva dobila ulogu u dugometražnoj ratnoj drami "A zore su ovdje tihe". Za ulogu se morala udebljati osam kilograma, odrezati bujnu dugu kusu i savladati strah od vode. U jednoj sceni, naime, njena junakinja tone u močvari. Ovu je scenu snimala 20 puta i bilo je to za nju "pravo mučenje".
Posvećenost koju je pokazala u svom debitantskom filmu donijela je rezultate: redatelji su je nakon toga zapazili. Tada je odlučila ne ograničavati se na rusku kinematografiju te je angažirala agenta iz Engleske. Već 2018. godine njezin su talent mogli vidjeti gledatelji u inozemstvu. Sofija je u britanskoj seriji "McMafia" odigrala ulogu djevojke koja je bila u seksualnom ropstvu. Tijekom priprema za ovu ulogu glumica se srela sa žrtvama nasilja.
Ova suradnja sa stranom ekipom nadmašila je sva njena očekivanja. Serija je osvojila nagradu "Emmy" i Sofija je na stranom tržištu postala zvijezda u usponu.
Dok je snimala "Tetris", godinu i pol dana provela je u Glasgowu – "gradu suhova", kako ga pamti Sofija, jer su zbog restrikcija izazvanih koronavirusom radili samo supermarketi. Kasting je prošla poslavši self-tape (dobijete scenu i sami je snimite kamerom).
Nakon toga je preko šest mjeseci snimala "Vikinge" u Irskoj, igrajući ulogu "nesalomljive" Elene (Netflix ne dozvoljava da se više otkrije o ovom liku). "Tijekom rada na Vikinzima imala sam svoj tim, koji mi je pomagao u pripremama. Njega su činili povjesničar-konzultant (sada dobro poznajem 12. stoljeće), trener za izgovor, jer se u projektu pojavljuje veliki broj različitih akcenata i dijalekata, kao i djevojka koja se bavi drevnom svakodnevicom. S njom sam dubinski proučavala kako se osjećala žena u 12. stoljeću, što je tjelesno doživljavala, kakav je bio njezin pogled na svijet. Imala sam još mnogo fizičkih priprema: jahanje, borbene vještine", kaže ona.
Na snimanje u inozemstvo uvijek sa sobom nosi nekoliko malih crteža svoje sestre i najbolje prijateljice koja je slijepa i gluha, kao i igračku koju je dobila od mame. "Obitelj je jedan od mojih stupova. Moja mama je, nakon što je odgojila troje djece, stekla drugo visoko obrazovanje s pedeset dvije godine. Školovala se za stilisticu i kostimografkinju i nakon toga počela raditi na filmu. Jako sam ponosna na nju. Često od ljudi čujem da je već kasno da ostvare svoj san – nikada nije kasno!"
Osim snimanjima, Sofija se bavi suvremenim plesom, uči jezike i voli aktivan odmor uz tenis i vožnju snowboarda. O privatnom životu ne voli govoriti, tvrdeći da se nakon nekoliko neuspjelih veza odlučila usredotočiti na karijeru.
Pretplatite se na naš Telegram kanal!
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
