"Ruski Jules Verne" – pionir sovjetske znanstvene fantastike Aleksandar Beljajev

U SSSR-u cenzura nije zaobišla čak ni žanr znanstvene fantastike. Između ostalog, ona nije mogla prikazivati mračne antiutopije, nego je trebaa pružiti sliku progresa i budućnosti u pozitivnom svjetlu. Ipak, pisci su imali slobodu pustiti mašti na volju. Zato je Sovjetski Savez preplavila znanstveno-fantastična literatura.

Časopisi "Znanost i život", "Oko svijeta", "Tehnika mladeži", "Znanje je snaga" objavljivali su veliki broj djela u ovom žanru, a specijalno su za njih najbolji umjetnici izrađivali ilustracije, koje su također dobile kultni status. Šezdesetih godina pojavila su se braća Strugacki, Kir Buličov i drugi pisci koji su se bavili znanstveno-tehničkim dostignućima budućnosti, svemirskom erom i progresom. Ovi su autori u SSSR-u imali veliki broj obožavatelja, jer su kreirali nove svjetove, pružali prostor za "unutarnju emigraciju", fantaziju i bijeg, makar na kratko, iz sumorne sovjetske realnosti.

Dječak koji je živio u snovima

Beljajev je od djetinjstva volio avanturističke romane, a i svoj je život želio pretvoriti u avanturu: pravio bi jedrilicu ili padobran sanjajući da poleti, izvodio razne eksperimente, nešto izrađivao. Rođen je 1884. godine u vrijeme postojanja Ruskog Carstva. Po želji oca svećenika upisao je bogoslovsku školu, ali ne samo što nije počeo služiti u crkvi, nego se izjasnio kao ateist i, unatoč roditeljima, odlučio postati postane pravnik. Osim toga, Beljajev, koji je od djetinjstva volio glumu, bio je ljubitelj glazbe i kazališta. U rodnom Smolensku izrađivao je scenografije za predstave, samostalno naučio svirati violinu i sudjelovao u cirkuskom orkestru. Načinio je i prve korake u pisanju. Lokalne novine objavljivale su njegove kritike i reportaže.

Beljajev je s oduševljenjem dočekao Prvu rusku revoluciju 1905. godine, čak je otišao u Moskvu sudjelovati u štrajku i dospio pod budno oko carske žandarmerije. Kada je završio pravni fakultet, radio je kao odvjetnik i dobro zarađivao. Pritom su njegova istinska strast bili kazalište i novinarstvo.

Beljajev s bilježnicom kao dopisnik lista "Smolenski vjesnik", 1914.

Javna domena

Pisac je postao uslijed teške bolesti

Teško je zamisliti da bi Beljajev postao značajan pisac trčeći između kazališta, novina i suda. Međutim, 1915. godine pao je u postelju pogođen teškom bolešću. Zbog tuberkuloze kralježnice noge su mu bile paralizirane. Ostao je prikovan za postelju preko tri godine (pri čemu ga je mlada supruga napustila), ali nije očajavao, nego je počeo učiti strane jezike, čitati o novim znanstvenim i tehničkim tendencijama, a također upoznavati svjetove romana Julesa Vernea i Herberta Wellsa. Bio je oduševljen i progresivnim idejama kozmizma "ruskog Da Vincija" Konstantina Ciolkovskog. Na kraju je i sam Beljajev uzeo pero u ruku, ali ne više kao novinar. Počinje pisati umjetničke priče, pa čak i stihove, i svoje prve radove objavljuje u časopisima.

Zaokupljen samorazvojem preživljava revoluciju i Građanski rat (u to mu vrijeme majka umire od gladi). Ali 1922. godine Beljajev nekim čudom ponovo osjeća noge. Naučivši ponovo hodati uz pomoć najnovijeg izuma – celuloidnog korzeta, on se drugi put ženi i seli u Moskvu, gdje otvara odvjetnički ured. Premda će ga bolest i dalje pratiti do kraja života.

Znanstvena fantastika

Beljajev je oduševljen fotografijom, radiostanicama i drugim inovacijama tog vremena. Fantazija ga vodi u izmišljene svjetove, a od sredine dvadesetih godina počinje nizati romane koji će kasnije steći kultni status.

Javna domena

U "Glavi profesora Dowella" (1924.) znanstvenik oživljava glave umrlih ljudi (protiv njihove volje). "Čovjek-amfibija" (1928.) govori o momku koji živi pod vodom, a ekraniziran je šezdesetih i bio najpopularniji film godine. "Zvijezda KEC" (1936.) pripovijeda kako znanstvenici uspješno osvajaju Mjesec i dugo žive na Zemljinim satelitima. Ukupno je napisao 17 romana i još veliki broj pripovjedaka. Beljajev je opisivao prijenos misli na daljinu i prijenos energije bez kablova, tvornicu za proizvodnju tekućeg zraka, Otok stradalih brodova izgubljen u okceanu. Mnoge fantazije Beljajeva čak su predvidjele realna dostignuća znanosti: podvodni život (i snimanje), osvajanje svemira, transplantologiju, pa čak i bespilotne letjelice.

Godinu dana prije smrti Beljajev je objavio svoj posljednji roman "Ariel" o mladiću koji može letjeti. Onakvom kakav je želio biti kao dijete.

Četiri najbolja romana Aleksandra Beljajeva

1. "Glava profesora Dowella" (1924.)

Kadar iz sovjetskog filma "Oporuka profesora Dowella"

Leonid Menaker/Lenfiljm, 1984.

Kirurg obavlja uspješnu (i nevjerojatnu) operaciju: on oživljava glavu svog pokojnog profesora Dowella. Kirurg počinje koristiti veliki profesorov um i u strogoj tajnosti obavlja još sličnih operacija. Kirurgova asistentica upoznaje Dowellovog sina i oni zajedno žele razotkriti kirurga-zlikovca, koji eksperimentira nad ljudima protiv njihove volje. Beljajev, koji je doživio paralizu, u ovom je romanu želio pokazati "što može doživjeti glava bez tijela".

2. "Gospodar svijeta" (1926.)

Kurjer, 1992.

Kako bi zaradio za život, mladi njemački znanstvenik prisiljen je raditi kao tajnik bankara. U slobodno vrijeme izvodi eksperimente i čak kreira aparat koji kao putem radiovalova omogućava da se misli prenose na daljinu (pitanje koje je jako zaokupljalo Beljajeva). Voljom sudbine ženi se nasljednicom ogromnog bogatstva svog bankara. Počinje koristiti svoju moć u njeno ime. A zatim, kako bi izbjegao da bude uhvaćen, izvodi masovne seanse slanja misli i na taj način u čitavim kvartovima Berlina izaziva čas paniku, čas euforiju...

3. "Čovjek-amfibija" (1928.)

Kadar iz sovjetskog filma "Čovjek-amfibija"

Vladimir Čebotarev, Gennadij Kazanskij/Lenfiljm, 1961.

Mladić po imenu Ihtiandar u djetinjstvu je imao vrlo slaba pluća i, kako bi preživio, kirurg mu je presadio škrge morskog psa. Otada je Ihtiandar mogao živjeti pod vodom. Međutim, ništa od spokojnog života. Mornari koji su ga zapazili odlučili su uloviti "morskog đavla" i upotrijebiti ga za svoje zle ciljeve. U međuvremenu se čovjek-amfibija zaljubljuje u običnu djevojku koju je spasio iz mora. Beljajev je, inače, ovdje na neki način predvidio budućnost: njegov Ihtiandar pliva u tankom prijanjajućem odijelu, s perajama, rukavicama i naočalama s debelim staklima. Suvremena ronilačka odijela, načinjena iz neoprena, nalik na drugu kožu, pojavila su se tek 50-ih godina u SAD-u.

4. "Zvijezda KEC" (1936.)

Tehnika Molodeži, 1950.

Jedan od prvih sovjetskih romana o svemiru posvećen je znanstveniku Konstantinu Ciolkovskom, kojim je Beljajev bio oduševljen (upravo su njegovi inicijali utkani u naziv KEC). Sasvim slučajno mladi lenjingradski znanstvenik Artemjev saznaje da u dalekim planinama Pamira postoji mjesto odakle ljudi u raketama lete u svemir. Osim toga, ispostavlja se da Zemlja ima umjetne satelite na kojima žive i rade znanstvenici. Artemjev i sam uspijeva odletjeti na Mjesec, gdje pronalazi tragove života.