"Lolita" Vladimira Nabokova: Kratak sažetak

Zaplet

„Lolita“ je roman koji je u formi autobiografije napisao izmišljeni lik po imenu Humbert Humbert. Priča sadrži naraciju cijelog njegovog života, ali se posebno fokusira na slučaj kada se narator zaljubi u 12-godišnju djevojčicu po imenu Dolores Haze kojoj je dao nadimak Lolita.

„Lolita“ 1962., redatelj Stanley Kubrick/Legion Media

Na početku knjige, čitatelji saznaju da Humbert čitavog života pati od seksualne opsesije djevojčicama od devet do četrnaest godina. On ih naziva „nimfetama“ i tvrdi da imaju demonsku prirodu koja ga privlači. Nasuprot tome, naratora odbijaju starije žene sa zrelim seksualnim željama.

Jednom prilikom, Humbert dolazi u gradić Ramsdale i nalazi smještaj u kući 35-godišnje Charlotte Haze. Ne dopada mu se, ni Charlotte, ni njena kuća, ali odlučuje da ostane tamo, jer se zaljubljuje u Charlottinu 12-godišnju kćerku Dolores.

Humbert se ne može oduprijeti nagonu koji ga vuče ka mladoj djevojci, ali postupa pažljivo kako ne bi izazvao sumnje. Stalno traži prilike da ostane uz Lolitu i pronalazi seksualno zadovoljstvo i od najmanjeg fizičkog kontakta s njom. Također vodi dnevnik u kojem iznosi svoje fantazije o djevojčici.

Kada mu Charlotte, koju Humbert smatra odbojnom, prizna svoje osjećaje, on se odlučuje poigrati i oženiti njome kako bi dobio skrbništvo nad Lolitom i službeni razlog da bude u njenoj blizini.

„Lolita“ 1962., redatelj Stanley Kubrick/Legion Media

Nakon tragične Charlottine smrti, Humbert vodi Lolitu na put kroz SAD kao njen jedini skrbnik. Jedne noći u hotelu drogira Lolitu tabletama za spavanje planirajući je zlostavljati u snu, ali na kraju odustaje od svog plana. Sljedećeg jutra, Lolita, kako Humbert sam tvrdi, sama započinje seksualni odnos s njim. 

Odnosi između Humberta i Lolite se pogoršavaju kako Humbert postaje sve opsesivniji i ljubomorniji na Lolitu, a njeno ponašanje, zauzvrat, postaje sve nestalnije.

Konačno se nastanivši u Beardsleyu, Humbert gubi kontrolu nad Lolitom, jer djevojku zavodi dramaturg po imenu Clare Quilty, koji želi Lolitu za svoje sebične svrhe.

Očajan, Humbert odvodi Lolitu iz grada, ali ona bježi. Napaćeni Humbert provodi ostatak ljeta bezuspješno tražeći Lolitu i njenog ljubavnika.

Kada se Lolita ponovo pojavi u Humbertovom životu godinama kasnije, ona mu kaže da je otišla s Quiltyem, koji je pokušao iskoristiti na svoje zle načine, ali da je od njega pobjegla i da je sada udana za drugog čovjeka.

Iako Humbert više ne doživljava Lolitu kao „nimfetu“, moli je da pobjegne s njim, jer osjeća da je ipak voli. Međutim, Lolita odbija.

Slomljenog srca, Humbert se osveti Quiltyu, ubija ga u njegovoj kući. Nakon toga, Humbert je uhićen. Umire u zatvoru nakon što je svoju verziju događaja ispričao u dnevniku. Lolita, u međuvremenu, umire tokom poroda.

Što se krije iza romana?

Nabokov je počeo pisati roman 1946. u SAD-u. Trebalo mu je osam godina da završi roman. Nijedan američki izdavač nije prihvatio knjigu koja je, na prvi pogled, naginjala žanru pornografije. Na kraju, roman je objavio francuski izdavač specijaliziran za avangardnu književnost i pornografiju.

Roman je dobio različite kritike i time izazvao skandal u izdavačkom svijetu. Neki su knjigu nazvali remek-djelom, dok su je drugi ocijenili kao prljavu pornografiju. Nakon objavljivanja u SAD-u, knjiga je postala bestseler, a Nabokov je stekao svjetsku slavu.

Roman, koji je Nabokov preveo, ili bolje reći, ponovo napisao na ruski jezik, došao je u SSSR 1967. godine i distribuiran je ilegalno. U Sovjetskom Savezu, kritičari su ga jednoglasno osudili.

Čak i danas, kontroverzni roman ostaje predmet rasprave. Neki čitatelji ga odbacuju kao pornografsku knjigu popularnu samo zato što je uspjela šokirati nespremnu javnost 1950-ih.

Drugi nazivaju „Lolitu“ remek-djelom bogatim poetskom prozom, skrivenim temama, suptilnim aluzijama, satirom i hranom za razmišljanje. Zaista, roman ima više slojeva koji nadilaze središnju priču koja se vrti oko zlostavljača i njegove maloljetne žrtve.

„Lolita“ 1962., redatelj Stanley Kubrick /Legion Media

Nabokov istražuje teme nepristrasne sudbine i ljudske kontrole nad svojim životima, zabranjene ljubavi, tabua, sebičnosti, konzumerizma u suvremenom društvu, otuđenja...

Naročito, autor pokazuje moć jezika i retoričkog uvjeravanja kroz koje postiže da glavni lik brani svoju pedofilsku sklonost skeptičnim čitateljima uz pomoć svojih besprijekornih retoričkih vještina.

Od kada je knjiga objavljena 1955. godine, izazivala je skandale, pažnju i pomiješane kritike, postavši jedan od najkontroverznijih romana ruske i američke klasične književnosti.