Kratak sadržaj romana "Mrtve duše" Nikolaja Gogolja

U NAJKRAĆIM CRTAMA: Činovnik nižeg ranga Pavel Čičikov putuje kroz provincijske gradove i kupuje od spahija kmetove, ali samo one koji su već umrli. Reakcije spahija različite su.

Bivši činovnik Pavel Čičikov običan je čovjek, koji se ni po čemu posebno ne ističe. On dolazi u nepoznati provincijski gradić i predstavlja se kao spahija. Posjećuje lokalne zemljoposednike i obraća im se s vrlo čudnom molbom. Naime, Čičikov im predlaže da kupi od njih kmetove (ili "duše", kako se oni nazivaju u knjizi) koji su već umrli... Stvar je u tome što su se u 19. stoljeću, prije nego što je ukinuto kmetstvo, državne revizije kmetova obavljale jednom godišnje. Kmetovi koji su u međuvremenu umrli tretirali su se kao živi do sljedeće revizije. Nema nikakve logike u Čičikovljevoj želji da posjeduje "mrtve duše", njemu nisu ni potrebni živi ljudi. Treba mu samo njihov broj, kako bi se mogao tretirati kao "krupan poslodavac", što bi podiglo njegov socijalni status (plan mu je da sve te kmetove proda banci kao žive ljude i dobije za to velik novac).

1901., N. V. Gogolj, "Mrtve duše", izdanje A. F. Marksa

Javna domena

Većinu priče čini Čičikovljevo putešestvije od spahije do spahije. Svi oni su vrlo različiti likovi (ali je svaki od njih tipičan ruski karakter) s različitim društvenim statusom, i svi reagiraju na različite načine. Jedan se uplaši kad čuje takav prijedlog, drugi se ni najmanje ne začudi, nego se čak počinje cjenkati i tražiti velik novac za "mrtve duše"!

1901., N. V. Gogolj, "Mrtve duše", izdanje A. F. Marksa

Javna domena

Najzad Čičikovu polazi za rukom kupiti nekoliko "duša" i u provincijskom plemstvu već kolaju glasine da je on milijunaš. Dame obraćaju pažnju na bogatog neženju... Ali taj prividni uspjeh ne traje dugo. Čim se saznalo da je Čičikov kupio mrtve duše, sve se promijenilo, i o njemu počinju kolati najgore moguće glasine. Razočarani Čičikov prisiljen je napustiti grad.

U čemu je smisao romana?

1901., N. V. Gogolj, "Mrtve duše", izdanje A. F. Marksa

Javna domena

Prvi je i potpuni naziv romana "Čičikovljeve pustolovine ili Mrtve duše". Autor je definirao žanr kao epsku poemu, i zato se ovaj roman često uspoređuje s "Odisejom". Glavnu liniju radnje prate obimna lirska odstupanja u kojima autor iznosi svoja zapažanja o Rusima i Rusiji. Jedno su od najpoznatijih mjesta razmišljanja o radosti koju pruža brza vožnja u "trojci", tj. u kočijama koje vuku tri konja. Prva je fraza postala krilatica: "Koji Rus ne voli brzu vožnju?"“ I najzad, pisac se pita: "Zar i ti, Rusijo, ne hitaš naprijed kao žustra i nedostižna trojka?" On pokušava odgonetnuti smisao tog brzog napredovanja Rusije, ali pitanje je retoričko i nema odgovora.

1901., N. V. Gogolj, "Mrtve duše", izdanje A. F. Marksa

Javna domena

Gogolj je prvobitno planirao napisati veliki roman u tri toma, koji bi po strukturi podsjećao na Danteovu "Božanstvenu komediju", i prvi je dio vjerojatno zamišljen kao Danteov "Pakao", drugi kao "Čistilište", a treći kao "Raj". Međutim, pisac je uspio završiti samo prvi (postojeći) dio. U njemu, kao u Danteovom "Paklu", nema ni pozitivnih likova ni optimizma. Tu su samo grijesi, prljavština žalosne ruske stvarnosti i ljudsko licemjerje. Gogolj je počeo pisati drugi tom ("Čistilište"), ali se ispostavilo da nije u stanju prikazati nijedan lik s pojedinim pozitivnim crtama. Ta nemogućnost da realizira svoju namjeru toliko je izludjela Gogolja da je on spalio drugi tom "Mrtvih duša", i nakon toga je živio još samo devet dana.