15 stranih i domaćih filmova koje je Staljin najviše volio gledati
Josif Staljin bio je veliki ljubitelj filmova. U Kremlju je imao osobno kino gdje je uvijek sjedio u prvom redu. Fotelje su bile meke, a projektori najsuvremeniji za ono doba (tijekom 1930-ih). Kino je imalo ukupno četiri takva projektora (dva su bila rezervna). Nalazio se u prostoriji bivšeg zimskog vrta. Projekcije u Kremlju počinjale su kasno, iza devet sati uvečer, a završavale se u dva-tri sata iza ponoći. Prikazivali su se i domaći i strani filmovi. Što se tiče domaćih filmova, Staljin je bio njihov glavni gledatelj, cenzor i producent, kako su često navodile sovjetske novine. Evo popisa njegovih najomiljenijih filmova.
1. "Veseli momci" (1934.), Grigorij Aleksandrov
"Ovaj film pruža mogućnost da se čovjek odmori uz zanimljiv i privlačan sadržaj. Imali smo isti osjećaj kao nakon slobodnog dana" – tako je Staljin 1934. godine prokomentirao "Vesele momke". To je bila prva sovjetska komedija u obliku mjuzikla. Film je snimljen usred vatrenih diskusija koje su se tijekom 1930-ih vodile u umjetničkim krugovima, gdje je glavno pitanje bilo jesu li sovjetskom narodu uopće potrebne filmske komedije? Staljin je stavio točku na tu raspravu. S druge strane, sudbina scenarista nije bila nimalo smiješna. Vladimir Mas i Nikolaj Erdman uhićeni su na samom snimanju po optužbi da su širili "kontrarevolucionarne satirične basne". Dobili su po tri godine zatvora.
2. "Izgubljena patrola" ("The Lost Patrol") (1934.), John Ford
Staljin je iskreno volio vesterne, a ovaj mu je bio omiljen. Toliko mu se svidio da je "vođa naroda" naložio svojim kinematografima da naprave sovjetsku varijantu "patrole" pod nazivom "Trinaest". Staljin je volio mnoge filmove s Johnom Wayneom, naročito scene u kojima junak potpuno usamljen jaše kroz preriju, a zatim uvodi red u pobunjenom gradu.
3. "Čapajev" (1934.), Sergej i Georgij Vasiljev
Boris Šumjacki, organizator filmskih projekcija u kremaljskom kinu, zapisao je u svom dnevniku da je ovo bio prvi film koji je Staljin odgledao šutke, bez ikakvog komentara. A zatim ga je odgledao još 37 puta! Film o Vasiliju Čapajevu, sovjetskom vojskovođi iz doba Građanskog rata, doživio je trjumfalni uspjeh u kinima. Redatelji su snimili tri verzije završetka filma, a Staljin je osobno izabrao verziju koja je zatim postala službena.
4. "Svjetla velegrada" ("City Lights") (1931.), Charlie Chaplin
Tužna priča o slijepoj prodavačici cvijeća i Lutalici za kojeg je ona mislila da je bogat dirnula je mnoge, pa i Staljina. Redatelj Mihail Rom u svojim je memoarima napisao da je Josif Visarionovič jednom čak i pustio suzu u posljednjoj sceni.
Staljin je visoko cijenio stvaralaštvo Charlieja Chaplina, smatrajući ga vrijednim i pedantnim redateljem. S druge strane, zabranio je prikazivanje Chaplinovog "Velikog diktatora" u SSSR-u, da ne bi netko povukao paralelu sa samim Staljinom.
5. "Posljednji maskenbal" (1934.), Mihail Čiaureli
Ovo je bio prvi gruzijski zvučni film. U početku se Staljinu nije svidjela melodrama o revolucionaru-trudbeniku zbog "nagomilanih i zamršenih situacija u kojima se teško snaći". Međutim, već je u trećoj projekciji sovjetski lider "hvalio suptilnu ironiju, ispravno razumijevanje događaja i dobru glumu".
6. "Volga-Volga" (1938.), Grigorij Aleksandrov
Još jedna glazbena komedija redatelja Aleksandrova o tome kako dva umjetnička kolektiva iz provincije putuju brodom u Moskvu na glazbeno natjecanje kako bi dokazali prijestolnici da su oni također talentirani.
Još jedan u nizu "epskih" filmova o životu i dostignućima SSSR-a, i konkretno o tek otvorenom kanalu Volga – Moskva (svojevrsnom filmskom simbolu 1930-ih). Legenda kaže da je Staljin poslao kopiju ovog filma američkom predsjedniku Franklinu Rooseveltu kao primjer dobrog sovjetskog filma. Ni u ovom slučaju uspjeh samog filma u očima prvog čovjeka sovjetske države nije pomogao onima koji su ga snimali. Naime, snimatelj Vladimir Nilsen osuđen je za špijunažu i strijeljan tri mjeseca prije premijernog prikazivanja filma.
7. "Pod krovovima Pariza" ("Sous les toits de Paris") (1930.), René Clair
Ova francuska bulevarska sentimentalna priča o ljubavnom trokutu naišla je na Staljinovo razumijevanje: "nije zamorno", "veselo je", "a i ljudi u filmu su ugodni", rekao je on. Pet godina nakon premijere u Francuskoj film je prikazan i u SSSR-u.
8. "Tarzan, čovjek majmun" ("Tarzan the Ape Man") (1932.), W. S. Van Dyke
"Tarzan" je, po svemu sudeći, dospio u Sovjetski Savez zajedno s trofejnim filmovima koji su nakon rata doneseni iz Njemačke, iz takozvanog "Goebbelsovog arhiva" u predgrađu Potsdama. U državnom arhivu postoji bilješka o tome da je Staljin naručio projekciju ovog filma.
Po riječima kremaljskog filmskog tehničara Aleksandra Ganišina, Staljinu se ovo ostvarenje toliko svidjelo da je tražio da se film odmah prikaže na sovjetskim malim ekranima. Još je napisao i naslovne titlove: "Ovo je film o čovjeku koji od užasa kapitalističkog svijeta bježi u džunglu i tek tamo nalazi slobodu i sreću."
9. "Sestra njegovog sluge" ("His Butler's Sister"), (1943.), Frank Borzage
Priča se da je ovu američku mjuzikl komediju Staljinu poklonio Roosevelt, znajući da će se sovjetskom lideru jako svidjeti glumica Deanna Durbin. Staljin je nekoliko puta gledao ovaj film i uvijek posebno uživao u sceni u restoranu, gdje glavna junakinja pjeva romanse na ruskom jeziku. To se svidjelo i sovjetskim gledateljima, pa je film doživio fantastičan uspjeh, zbog čega je američki tisak okarakterizirao Deannu Durbin kao "kraljicu moskovskih ekrana".
10. "Ivan Grozni" (1944.), Sergej Ejzenštejn
"Ivan Grozni", Sergej Ejzenštejn, 1944., Centralni ujedinjeni filmski studio igranih filmova
Centralni ujedinjeni filmski studio/SputnikOsobno je Staljin došao na ideju da se snimi film o Ivanu Groznom. Generalnom je sekretaru bio jako privlačan lik vladara jake volje, čovjeka koji je "sabirao ruske zemlje". Ejzenštejn je snimio film u dva dijela, i prvi je ispao upravo onako kako je očekivao "vrhovni komandant": prikazan je epski lik Ivana Groznog kojem su interesi Rusije iznad svega. Za ovaj film je Ejzenštejn dobio Staljinovu nagradu I. stupnja.
Međutim, drugi dio filma, koji je snimljen godinu dana kasnije, "ocu naroda" nije se nimalo svidio. Generalisimus se toliko razgoropadio da je pored zabrane ovog drugog dijela ujedno zabranio i prikazivanje onog prvog. Prema jednoj verziji, Staljin je u drugom filmu sagledao neke neugodne paralele s vlastitom vladavinom.
11. "Prijateljice (1935.), Leo Arnštam
"Prijateljice", Lav Arnštam, 1938.
SputnikTri prijateljice svjesne su flagrantne društvene nepravde. Počinje Građanski rat i na ulice Petrograda zahvaćenog revolucijom one izlaze kao bolničarke radničkog odreda. Staljin je ovaj film cijenio zbog "mobilizacionog značaja", ali je scenaristica Raisa Vasiljeva i pored toga strijeljana u logoru 1938. godine kao "trockistica".
12. "Katja" (1938), Maurice Tourneur
Ovaj francuski film govori o zabranjenoj ljubavi ruskog cara Aleksandra II. i mlade kneginjice Katje Dolgorukove. U pitanju je ekranizacija povijesnog romana Marthe Bibesco. U Sovjetskom Savezu ovaj film nikada nije prikazivan u kinima, ali ga je Staljin odgledao nekloiko puta u svom osobnom kinu. Staljinov unuk Aleksandar Burdonski smatrao je da je njegov djed radnju filma dovodio u vezu s nekim događajem iz osobnog života.
13. "Krafna" (1934.), Mihail Rom
Ovo je bio posljednji sovjetski nijemi film i ujedno redateljski debi Mihaila Roma, kojem je zatim ponuđeno da snimi (a on nije mogao odbiti) "Lenjina u Oktobru" i "Lenjina 1918. godine". Staljinu se jako svidjela ova proizvoljna ekranizacija priče Guyja de Maupassanta. "Vrlo moćno i kulturno ukomponiran film, snimljen s velikim poletom i umjetničkim smislom", rekao je vođa.
14. "Novi Guliver" (1935.), Aleksandar Ptuško
Film o divu u zemlji Liliputanaca Staljin je odgledao četiri puta u tjedan dana. I sagledao je u njemu, naravno, autentičnu boljševičku poruku: "U ’Novom Guliveru’ s izuzetnom su vjerodostojnošću i snagom pokazani radnički pokret i ispravnost strategije oružanog ustanka proletarijata u kapitalističkoj zemlji."
15. "Trilogija o Maksimu", Grigorij Kozincev i Leonid Trauberg
Trilogija o dječaku Maksimu koji je postao profesionalni revolucionar obuhvaća filmove "Maksimova mladost" (1934.), "Maksimov povratak" (1937.) i "Viborška strana" (1938.). Staljin je ove filmove mnogo puta gledao u uvjerenju da se u filmu otkriva sve više smisla što se više puta odgleda. "U prvom gledanju filma sagledava se cjelina i stječe se samo opći dojam. U sljedećim projekcijama već se ulazi u suštinu i bolje se vide pojedinosti. Eto, kad sam prvi put pogledao ’Maksimovu mladost’, nije mi se svidjelo. Nekako hladno. A kasnije, kad sam opet pogledao, vidim da je dobar film."
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu