Digitalni pikseli u spoju s ruskom narodnom umjetnosti (FOTOGRAFIJE)
Dmitrij je bio fasciniran ruskom narodnom kulturom još u djetinjstvu, dok je promatrao kako njegov otac oslikava male crne kutijice šarama s biljnim motivima, pejzažima i scenama povijesnih događaja. U Rusiji su postojale samo tri škole lakiranog minijaturnog slikarstva, a njegov otac je pripadao onoj iz sela Holuj u Ivanovskoj oblasti.
On je i sam napredovao u tom pravcu i sada crta koristeći ruske narodne ornamente i kaligrafiju. U njegovim radovima ruski stilovi gželj, hohloma i vjaz poprimaju suvremenu „dimenziju“ u vidu piksela.
Pixel art je vrsta računalne grafike. To su umjetnička djela na kojima se jasno vide pojedini pikseli, svojevrsni Minecraft u svijetu likovne umjetnosti. Lamonovljev vizualni stil je kombinacija pixel arta i domaće radinosti. Dmitrij to doživljava kao novu interpretaciju stare tradicije.
„Svaki majstor koji vidi moje radove reći će da oni nemaju nikakve veze s pravom narodnom umjetnosti i bit će u pravu“, konstatira Lamonov. „Ja nisam htio preuzeti domaću radinost u njenom izvornom obliku, nego samo stvoriti vizualni dojam narodne dekorativne umjetnosti. U mom stilu je ona protumačena kroz prizmu digitalizacije“.
Dmitrij je počeo eksperimentirati s digitalnom umjetnošću još 2008. godine, kada je studirao geografiju. Tada je od prijatelja dobio piratski disk s programom Photoshop. „Kod kuće sam ga instalirao na računalo i počeo istraživati. Fotografirao sam samoga sebe na različitim mjestima u sobi, a zatim sam iskombinirao te fotografije kao da sam prisutan u pet primjeraka. Sve mi se to svidjelo pa sam se odlučio time i ubuduće baviti“, priča nam Dmitrij.
Par godina kasnije Lamonov se preselio iz rodnog Sankt-Peterburga u Moskvu i upisao fakultet, smjer grafički dizajn, poslije čega je radio u struci u moskovskom studiju dizajna.
Dugo se sa zadovoljstvom bavio osmišljavanjem logotipa, ali mu nije bilo previše zanimljivo da koristi gotove fontove. Htio je sam dizajnirati svoje fontove, pa je obratio pažnju na kaligrafiju i upisao se u kaligrafsku školu.
„Tada mi se posebno svidio ruski ’vjaz’, on je vrlo elegantan i pogodan za dekoraciju“, kaže Dmitrij.
Zahvaljujući kaligrafiji iskoračio je iz okvira digitalnog stvaralaštva i počeo stvarati na fizičkoj podlozi, tj. na platnu, zidovima od betona i cigle, na napuštenim cisternama, itd.
On se, kako sam kaže, jedno vrijeme bavio „partizanskom“ uličnom umjetnošću. Ali radovi koji nisu usuglašeni s lokalnim vlastima ne mogu imati veće razmjere, jer je za to potrebno dosta vremena. „Samo u sklopu usuglašenih projekata postoji mogućnost da se prave veliki objekti. Zbog toga mi taj nelegalni street-art nije toliko blizak kao javna ulična umjetnost, gdje je sve napravljeno legalno i za gledatelje“, objašnjava Lamonov.
Tako je on, npr., uz dozvolu gradskih vlasti u Irkutsku oslikao stambenu zgradu visoku 15 metara.
A u Jekaterinburgu je od napuštenih cisterni dugih sedam metara napravio art-objekt. „Radio sam 13 dana. To je bio jedan od najkompliciranijih projekata u mojoj stvaralačkoj praksi“, rekao je kasnije.
U težnji da se „mimikrijom“ stopi s narodnim ornamentima Lamonov je proučavao tehniku jednopoteznog slikanja u dvije boje i posjetio poznatu Žostovsku manufakturu dekorativnog slikanja. Poslije toga je za njih oslikao poslužavnik svojom tehnikom, koji se sada čuva u muzeju ove tvornice.
Njegov stil je između ostalih privlačan i ljudima koji stoje iza komercijalnih projekata. S Dmitrijem su već kontaktirali proizvođači luksuznih tapeta i odjeće.
„Važno mi je da gledatelj vidi ono što radim i zato se trudim obuhvatiti što je moguće više vrsta podloga“, kaže Dmitrij. Njegov „ružičasti“ san je da oslika svemirski brod. I spreman je prethodno malo vježbati na običnom zrakoplovu.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu