Vilenjaci u Moskvi: 5 činjenica o tolkienistima u SSSR-u i Rusiji
1. Prvi prijevodi Tolkienovih djela širili su se u "samizdatu".
Tolkienova slava već je tijekom 1960-ih stigla i u SSSR. Ljudi su donosili njegove knjige s rijetkih putovanja u inozemstvo, a dalje je svaka knjiga prelazila iz jednih ruku u druge, u krugovima koji su znali engleski jezik. Jedan od prvih Tolkienovih čitatelja u Sovjetskom Savezu bio je Boris Grebenščikov, budući lider legendarne rock grupe "Akvarium". On je postao strastveni poklonik žanra fantastike upravo zahvaljujući romanu "Gospodar prstenova". Taj je roman ozbiljno utjecao i na sadržaj njegovih pjesama u ranom razdoblju. Čak je i naziv grupe na unutrašnjoj strani albuma "Trokut" napisan pismom vilenjaka tengwar i cirth koje je izmislio Tolkien.
Amateri su prevodili roman "Gospodar prstenova", a zatim su entuzijasti te prijevode prepisivali na pisaćim strojevima i sami pravili uvez. Tako se knjiga širila u narodu. Poznato je najmanje osam sovjetskih kompletnih ili djelomičnih preijvoda ove knjige. Najrasprostranjeniji i najbliži originalu bio je prijevod permskog filologa Aleksandra Gruzberga iz 1976. godine.
Tek 1982. godine moskovska izdavačka kuća "Detskaja literatura" objavljuje roman "Čuvari", varijantu prvog toma Tolkienovog romana, ali skraćenu i prilagođenu dječjem uzrastu. Prevoditelji Andrej Kistjakovski i Vladimir Muravjov pokušali su tu od romana koji pripada žanru fantastike napraviti nešto što više nalikuje na bajku. Mladi su čitatelji godinama jurišali na knjižare i biblioteke u potrazi za nastavkom, koji nije postojao. Integralna verzija romana bit će izdana tek početkom narednog desetljeća.
2. Prva sovjetska fanfikcija inspirirana Tolkienom bilo je križanje "Gospodara prstenova" i romana Stanislava Lema.
Za jedan od prvih prijevoda "Gospodara prstenova" (1966.) može se reći i da je prva fanfikcija. Zinaida Bobir znatno je skratila tekst i uvela nove linije radnje, i Srebrni Vijenac kao novi artefakt. U jednoj je verziji čak dodala i znanstvenofantastično okruženje, gdje su svi događaji romana prikazani kao da ih prepričavaju likovi preuzeti iz romana "Eden" poljskog pisca Stanisława Lema!
U romanu se opisuje kako su znanstvenici u budućnosti tijekom arheoloških iskopavanja pronašli Jedinstveni prsten i pomoću instrumenata "saznali" njegovu prošlost, pa u istraživanjima pokušavaju sve to znanstveno objasniti. Drugim riječima, prva fanfikcija inspirirana Tolkienom bila je ujedno i fanfikcija inspirieana Lemom. Spisateljica je svjesno izvršila takvo "nasilje" nad tekstom, jer je željela olakšati objavljivanje prijevoda u vrijeme kada je u SSSR-u cvjetala samo znanstvena fantastika, a žanr "neznanstvene" fantastike uopće nije bio poznat.
Na kraju je prva verzija njenog romana (ona u kojoj nema znanstvene fantastike) izdana tek početkom 1990-ih, kada je žanr postao popularan, i kada je i sam Tolkien postao popularan. Zatim su uslijedile druge fanfikcije. Na primjer, trotomni roman "Prsten tame" Nika Perumova, što je zapravo neslužbeni nastavak "Gospodara prstenova". Perumov je počeo tako što je oponašao Tolkiena, da bi kasnije pronašao vlastiti stil i postao jedan od najpopularnijih ruskih pisaca fantastike.
3. U Sovjetskom Savezu snimljene su dvije ekranizacije Tolkienovih djela. Vlasnici autorskih prava nisu ni znali za to.
Roman "Hobit" više je nalikovao na bajku, tako da je on u SSSR-u imao više sreće. Prvi je prijevod izdan 1976. godine, a tri godine kasnije u popularnom je Lenjingradskom teatru mladih gledatelja postavljen komad "Balada o slavnom Bilbu Bagginsu", koji je skoro gotovo godina ostao na repertoaru, pa je čak snimljen i za televiziju. U Sovjetskom Savezu često su ignorirana autorska prava stranih pisaca, tako da ni ovom prilikom nitko nije tražio dozvolu od autora originalnog djela.
Za potrebe ciklusa ekranizacija "Bajka za bajkom" na lenjingradskoj televiziji 1985. godine snimljena je jednosatna filmska adaptacija "Hobita" u žanru televizijske kazališne predstave pod nazivom "Čudesno putovanje gospodina Bilba Bagginsa". To je praktički bio još jedan pokušaj kazališne adaptacije romana, ali u paviljonu i pred kamerama. Radnja je maksimalno skraćena, glumci su igrali u jeftinim kostimima, s jeftinom šminkom, ali su korišteni jednostavni specijalni efekti poput efekta zadnje projekcije.
Tako otprilike izgleda i televizijska kazališna predstava "Čuvari" (1991.) na Lenjingradskoj televiziji. Glazbu za nju skladao je Andrej "Djuša" Romanov, jedan od osnivača spomenute grupe "Akvarium". On je ujedno nastupio u televizijskoj predstavi i kao pripovjedač. Dugo se smatralo da je ta snimka izgubljena, ali ju je 2021. godine netko postavio na YouTube. Online premijera privukla je pažnju svjetskih medija. Američki tjednik Variety čak je objavio veliki video o tome kako je predstava snimana.
4. Prve igre uloga tolkienista priređene su još 1990., tj. godinu dana prije raspada SSSR-a.
Već krajem 1980-ih u SSSR-u je formirana velika supkultura tolkienista. Njenu jezgru činili su sudionici raznoraznih omladinskih pokreta. Tu su bili klubovi ljubitelja fantastike, klubovi autorskih pjesama, komunarski klubovi (prvi sovjetski entuzijasti igre uloga), kao i hipici.
U Sibiru kod grada Krasnojarska 1990. godine priređene su prve Hobitske igre. Bila je to velika igra uloga uživo po motivima Tolkienovih djela, koja se kasnije počela održavati svake godine.
U Moskvi je jedna poljana u Neskučnom Sadu tijekom 1990-ih postala sastajalište tolkienista. Oni su tom mjestu dali naziv Eglador, po imenu prvog kraljevstva vilenjaka Međuzemlja. Svakog četvrtka ovdje se okupljala mladež u plaštovima sašivenim od zavjesa i štitovima napravljenim od prometnih znakova.
Kasnije su im se pridružili vrlo raznovrsni "padobranci", koji nisu uvijek bili trijezni, i to je prilično pokvarilo reputaciju čitavom pokretu.
5. U Rusiji ne jenjava ljubav prema Tolkienu, a njegovi vatreni poklonici postali su glavni likovi šala i viceva.
Novi impuls pokretu tolkienista donijela je Jacksonova ekranizacija "Gospodara prstenova". Prema podacima ruskog popisa iz 2002. godine, oko 600 000 ljudi izjasnilo se kao vilenjak, hobit ili neka druga izmišljena nacionalnost. Pojedinci se nisu zadovoljili nošenjem vilenjačkih ogrtača i puštanjem kose. Novine s početka 2000-ih pisale su o plastičnim operacijama s ciljem da se "produže" uši.
Nisu svi tolkienisti ujedno i sudionici u igri uloga. Netko piše knjige, stihove ili sklada pjesme po motivima Tolkienovih djela, i među takvim autorima ima pravih profesionalaca. Na primjer, 2017. godine je u moskovskom metrou održana premijera opere napisane po "Silmarillionu“ na jeziku vilenjaka uz sudjelovanje Predsjedničkog orkestra Rusije. Tolkienovih motiva ima i u solo stvaralaštvu rock pjevačice Helavise (liderice folk grupe "Meljnica") i u pjesmama metal grupe "Epidemija".
Pojedini tolkiniesti bave se proučavanjem svijeta koji je izmislio Tolkien, proučavaju piščevu biografiju, prevode njegova neizdana djela, organiziraju znanstvene konferencije i seminare, brane disertacije i pišu monografije.
Opera "Silmarillion. U sjećanje na Tolkiena", stanica metroa "Delovoj centr", Moskva
Aleksandar Avilov/Moskva AgencyPrijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu