Što se krije u "Junaku našeg doba", kultnom romanu Mihaila Ljermontova?

Petar Zabolotski, 1837./Tretjakovska galerija
Glavni junak ovog remek-djela jedan je od najodbojnijih likova u ruskoj književnosti.

Roman je zbornik kratkih priča o liku koji je prilično specifičan. Autor ga prikazuje kao utjelovljenje svih poroka njegove generacije.

Kratak sadržaj (Pažnja, spoiler!)

Radnja se događa na Kavkazu početkom 19. stoljeća. Rusko Carstvo šalje vojsku u borbu protiv sporadičnih grupa nepokornih lokalnih zajednica.

Ilustracija V. A. Poljakova za roman M. J. Ljermontova

Knjiga se vrti oko glavnog junaka, mladog carskog časnika Grigorija Aleksandroviča Pečorina, ali se u događajima opisuju i mnogi drugi različiti karakteri.

Grigorij Pečorin mladi je časnik koji je po kazni prekomandiran na Kavkaz. On je pametan i obrazovan, ali s konfliktnim karakterom. Razočaran je u život i traga za snažnim emocijama.

Jedne je noći video slijepog dječaka koji se nekud zaputio i krenuo za njim. Saznao je da je dječak povezan s krijumčarima, pa im je zaprijetio da će ih prijaviti, zbog čega su ga oni pokušali ubiti. Nisu uspjeli u tome i zato su nestali, ostavivši dječaka.

Zatim Pečorin odlazi u kueplj gdje od dosade odlučuje osvojiti srce mlade žene po imenu Meri. Neočekivano se u kupelji pojavljuje i bivša Pečorinova ljubavnica i on se počinje sastajati s njom i istovremeno se udvarati Meri kako bi na taj način prikrio svoju vezu s udanom ženom. Meri se zaljubljuje u Pečorina, a u nju je, s druge strane, zaljubljen bivši Pečorinov kolega. On širi unaokolo glasine o glavnom junaku i ovaj ga ubija u dvoboju. Na kraju Pečorin odbacuje Meri i ostavlja je slomljena srca, poslije čega dobiva prekomandu na Kavkaz, po kazni zbog sudjelovanja u dvoboju.

Ilustracija V. A. Poljakova za roman M. J. Ljermontova

Na Kavkazu se Pečorin sprijateljio s kapetanom u čiju je jedinicu prekomandiran. Tamo se zaljubio u mladu i lijepu Čerkeskinju po imenu Bela. Postigao je dogovor s Belinim mlađim bratom da dobije Bjelu u zamenu za konja koji je ukraden od ratobornog Čerkeza Kazbeka. Bela je tako postala Pečorinova ljubavnica, ali mu je brzo dosadila, pa on i nju počinje često ostavljati slomljena srca.

U njegovoj odsutnosti ratoborni Kazbek pokušava oteti Belu i tom je prilikom smrtno ranjava. Djevojka umire na Pečorinovim rukama, a glavni junak dobiva novu prekomandu.

Na novom je mjestu Pečorinov kolega jedne večeri u društvu kušao svoju sudbinu pomoću ruskog ruleta. Htio je dokazati da sudbina postoji i nitko ne može umrijeti prije onoga dana kad mu je suđeno da umre. Stoga je uperio pištolj sebi u sljepoočnicu i povukao obarač, ali pištolj nije opalio. Glavni junak, međutim, i dalje tvrdi da će taj časnik danas umrijeti, jer on, Pečorin, vidi "pečat smrti" na njegovom licu. I zaista, časnika iste noći na putu do kuće ubija pijani kozak. Pečorin i sam kuša svoju sudbinu i riskira život kako bi uhvatio ubojicu. I ostaje živ.

Ilustracija V. A. Poljakova za roman M. J. Ljermontova

Pečorin i njegov prijatelj su se rastali, a kod kapetana je ostao dnevnik glavnog junaka. Kasnije, kada su se slučajno sreli, kapetan mu je htio vratiti dnevnik, ali Pečorin se zaputio u Perziju i nije želio komunicirati sa svojim starim prijateljem. Otišao je bez pozdrava.

Interpretacija

Ilustracija V. A. Poljakova za roman M. J. Ljermontova

Ljermontovljevo remek-djelo opisuje razornu silu ljudskog egoizma i nihilizma. Pečorin posjeduje određeni šarm, ali je prikazan kao odbojna ličnost. On je opterećen svojom nadmenošću i invididualizmom, a ne želi premostiti ni jedno ni drugo. Gdje god da se nađe, on remeti uobičajeni tijek života ljudi u toj zajednici, često s dramatičnim i čak fatalnim posljedicama. Iz čiste je znatiželje "pomrsio račune" krijumčarima te su oni morali pobjeći ostavivši slijepog dječaka, a ovaj je samim tim osuđen da nekako sam preživljava. Iz osobnih je interesa slomio srce mladoj ženi i ubio čovjeka koji je, za razliku od Pečorina, zaista bio zaljubljen u nju. Na kraju je nenamjerno prouzrokovao smrt žene koja ga je voljela. Gdje god bi otišao, Pečorin je iza sebe ostavljao rasulo.

Ilustracija V. A. Poljakova za roman M. J. Ljermontova

Ljermontov prikazuje junaka za kojeg kaže da je utjelovljenje poroka svoga vremena, naglašavajući aktualnost svoje knjige za suvremenog čitatelja. Pisac smatra da čitatelje ne treba kljukati sladunjavim pričama sa sretnim završetkom, nego život treba prikazivati onakvim kakav zaista jest. Otud i naziv knjige.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće