Ljubav i rat kukaca: Kako se snimao prvi animirani film u carskoj Rusiji?

Sve donedavno ruska animacija nije imala rođendan. Dan ruske animacije konačno je službeno ustanovljen i slavit će se 8. travnja, na dan kada je 1912. godine prikazan prvi ruski animirani film "Lijepa Ljukanida" ili "Rat jelenaka sa strizibubama" Vladislava Stareviča. Desetominutna ljubavna filmska priča čiji su glavni akteri kukci, a u čijim su se ulogama našli pravi insekti, prije više od sto godina podigla je veliku prašinu. Bio je to jedan od prvih 3D animiranih filmova, ali ono što je još zanimljivije je da je publika bila jednostavno preneražena.

Pravi blockbuster

Kralj jelenaka Cervus u svom dvorcu priređuje raskošan bal. Počasni je gost grof Geros iz plemena strizibuba. Ugledavši na tronu pored kralja prelijepu Ljukanidu, grof se zaljubljuje. Osjećaje joj priznaje u vrtu gdje su se osamili. U tom trenutku pojavljuje se Cervus i započinje okršaj u kojem biva poražen. Očajna Ljukanida baca se s litice, ali preživi pad. Poslije toga odlazi kod Gerosa u dvorac, gdje su kraće vrijeme živjeli u miru. Cervus se, međutim, odlučuje na osvetu i kreće u rat protiv Gerosa. Ovoga puta moć je bila na njegovoj strani.

Međutim, kako Ljukanida ne bi pala u ruke neprijatelja, Geros pribjegava očajničkom potezu, diže u zrak sebe, Ljukanidu i Cervusovu vojsku.

Legion Media

Ovu jednostavnu radnju animiranog filma gledatelj je u to vrijeme doživljavao kao parodiju popularnog žanra "ljubavnih tragedija iz višeg društva". Ljubavna priča među kukcima postala je blockbuster.

"Bila je to bomba, prava senzacija. Publika u Rusiji masovno je gledala 'Ljukanidu', kaže povjesničar filma Nikolaj Izvolov. Novinari su mrtvi ozbiljni pisali kako je Starevič postigao sjajne rezultate u dresiranju kukaca.

Film nije bio ništa manja senzacija ni u inozemstvu. Glasnik filmskih radnika iz 1912. godine pisao je: "Iz pouzdanih izvora saznali smo da je u inozemstvu tiraža premašila sto primjeraka, što dovoljno govori o vrijednostima proizvoda."

Mrtve bube

Svi glumci bili su zapravo mrtvi kukci. Redatelj Vladislav Sterevič još od djetinjstva obožavao je i sakupljao kukce, praveći zbirke. Prvi film snimio je 1910. godine. Bio je zamišljen kao dokumentarac o životu kukaca, ali su insekti zbog svjetla bili pasivni. Zbog toga je snimio film s mrtvim kukcima pod nazivom Lucanus Cervus, što je latinsko ime za jelenka, a film je, inače, izgubljen.

Javna domena

Drugi film, snimljen u istoj tehnici i s istim "glumcima", bila je "Lijepa Ljukanida". Evo kako je redatelj pisao o radu na animiranom filmu.

"Insekte je, naravno, prvo trebalo na odgovarajući način pripremiti. Nije jako komplicirano provući kroz noge tanku žicu, pričvrstivši je za tijelo voskom. Od plastelina sam napravio 'poprište' kako bih imao osnovu za koju bi se držale noge insekata. S kretnjama buba nije bilo problema. Osmišljavajući borbu insekata, skicirao sam glavne poze. Prilikom snimanja podijelio sam svaki pokret na nekoliko faza. Za svaki kadar postavljao sam svjetlo."

Riječ je o nijemom filmu, bez titlova, a kako bi gledatelji mogli pratiti događanja, za vrijeme svake projekcije u kino dvorani, narator je naglas čitao rezime. Prikazivao se do sredine dvadesetih godina prošlog stoljeća.

"Prekrasnaja Ljukanida", 1912./rež. Vladislav Starevič/A. Hanžonkov i Ko

Poslije revolucije "Lijepa Ljukanida" prikazivala se pod naslovom "Kurtizana na prijestolju". Boljševici su javno osuđivali ponašanje nevjerne kraljice kukaca.