Smrt popularnog 42-godišnjeg glumca i glazbenika šokirala je milijune sovjetskih građana. Objavljen je natječaj za najbolji spomenik i na njemu su pobijedili kipar Aleksandar Rukavišnjikov i arhitekt Igor Voznesenski. Kao osnova za spomenik poslužila im je čuvena pjesma "Konji ćudljivi". Visocki je prikazan s gitarom, a konjske glave iza njegovih leđa podsjećaju na krila. U skulpturi na Vaganjkovskom groblju odražen je i neponovljivi stil Visockog kao izvođača – ekscentričan i uvijek s puno naboja.
Mnoge ulice u gradovima Rusije nose ime Vladimira Majakovskog. Čuveni pjesnik sovjetske avangarde rano je umro – izvršio je samoubojstvo u 37. godini života (još uvijek se vode diskusije o uzrocima samoubojstva). Spomenik na grobu Majakovskog na Novodevičjem groblju izradio je kipar Aleksandar Kibaljnikov u revolucionarnoj crvenoj boji i minimalističkom futurističkom stilu.
Crna granitna kocka stoji na grobu Vladimira Vorošilova na Vaganjkovskom groblju. On je čuven po tome što je pokrenuo i vodio kultni televizijski kviz "Što? Gdje? Kada?". Jedno od zagonetnih pitanja u kvizu uvijek je bilo u "crnoj kutiji", gdje se nalazio predmet, a natjecatelji su imali minutu vremena da otkriju što se u njemu nalazi. Autor spomenika je arhitekt Nikita Šangin, koji je i sam sudjelovao u kvizu.
Na grobu čuvenog sovjetskog glumca na Vaganjkovskom groblju podignut je spomenik u obliku filmske trake s kadrovima iz kultnih filmova u kojima je on glumio. Među njima su "Svadba u Malinovci", "Doživljaji kapetana Vrungelja", "Vojnik Ivan Brovkin", "Vatra, voda i..." i drugi.
Javnost je bila šokirana ubojstvom najpoznatijeg televizijskog reportera 1990-ih. Ubojice nikada nisu otkrivene. Na grobu Vladislava Listjeva na Vaganjkovskom groblju tuguje brončani anđeo.
Kultni sovjetski sportaš i trener za koga kažu da je "otac ruskog hokeja" zaslužan je za devetogodišnji period u kojem je "zbornaja" SSSR-a bilježila pobjede na svim međunarodnim turnirima. Njegova ličnost prikazana je i u popularnom filmu "Legenda br. 17", gdje Tarasova igra Oleg Menjšikov. Na Vaganjkovskom groblju, gdje je sahranjen, podignuta mu je čitava kompozicija od skulptura. Dvije polovice granitne stijene kao da su spojene hokejaškim palicama, a između njih je portret čuvenog trenera.
Sudbina poznate sovjetske glumice Fjodorove bila je dramatična. Ona je u Staljinovo vrijeme stupila u nezakonite odnose s vojnopomorskim atašeom SAD-a Jacksonom Tateom i rodila kćer. Zbog te je veze optužena za špijunažu i deset je godina provela u zatvoru. Crna figura iznad Zojinog portreta u bareljefu na Vaganjkovskom groblju upućuje na njezinu zagonetnu smrt. Fjodorova je ubijena u svom stanu, nakon čega su kolale glasine da je iza tog ubojstva mogao stajati KGB.
Heroj Sovjetskog Saveza i jedan od prvih sovjetskih kozmonauta, Pavel Beljajev bio je kapetan svemirskog broda u vrijeme kada je Aleksej Leonov izveo prvi izlazak u otvoreni svemir. Kasnije je Beljajev prvi ručno pilotirao svemirskim brodom. Na spomeniku na Novodevičjem groblju Beljajev je prikazan u skafanderu i s kacigom u rukama, a spirala oko njega simbolizira svemir.
Grabar je bio najpoznatiji sovjetski restaurator. Radio je, između ostalog, na čuvenoj ikoni "Sveta Trojica" Andreja Rubljova. Spasio je i mnoga druga staroruska remek-djela. Na njegovom grobu na Novodevičjem groblju stoji spomenik u obliku zida od bijelog kamena s bareljefom na kojem su prikazani lav, ptica i drugi simboli iz ikonopisačke i crkvene umjetnosti.
Za Ptuška se govorilo da je "sovjetski Walt Disney". On je stvorio kultne sovjetske crtane filmove "Zlatni ključić", "Bajku o caru Saltanu" i "Ruslana i Ljudmilu". Nadgrobni spomenik na Novodevičjem groblju podignut je povodom stogodišnjice njegovog rođenja. Rad umjetnika Vjačeslava Počečujeva simbolizira hrast iz bajke s korijenom okrenutim naopako, baš kao da je izašao iz Ptuškovih crtića.
Legendarni heroj Drugog svjetskog rata poznat je po tome što je u svojoj eskadrili osnovao amaterski jazz orkestar. Zbog toga je postao i prototip glavnog junaka u kultnom sovjetskom filmu "Samo starci idu u bitku". Na spomeniku na Novodevičjem groblju prikazan je s propelerom aviona i natpisom "Živjet ćemo", koji je zapravo slogan iz spomenutog filma.
Njegovo ime sada nosi stadion u Moskvi, a nekada je Eduard bio napadač moskovskog kluba "Torpedo" i olimpijski prvak u sklopu sovjetske reprezentacije. U njegovoj biografiji bilo je sportskih uspona, ali i osobnih padova. Dvanaest je godina proveo u zatvoru zbog optužbe koja je bila sporna, nakon čega je nastavio nogometnu karijeru. Na grobu Eduarda Streljcova na Vaganjkovskom groblju stoji zanimljiva kompozicija: njegovo lice u vrhu i lopta u dnu kao da su stiješnjeni između dvije granitne ploče.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
