Ovi su gradovi SSSR-a "glumili" Zapad u sovjetskim filmovima (FOTO)

Santa Carolina, SAD – Koktebelj i okolica

Ala Surikova/"Mosfiljm", 1987.; Aleksandar Prokopenko (CC BY-SA 4.0)

Zabačeni gradić Santa Carolina na Divljem zapadu "nikao" je na Krimu tijekom snimanja "Čovjeka s Kapucinskog bulevara" (1987.). Nije bilo govora o putovanju u SAD radi snimanja filma, tako da se odgovarajući ambijent tražio unutar granica SSSR-a. Krim je bio idealna varijanta jer tamo priroda zaista podsjeća na preriju američkog Divljeg zapada, a raznovrsnost pejzaža omogućava da materijal izgleda kao da je sniman na različitim mjestima.

Ključna lokacija je bila okolina Bijele stene Ak-Kaja i obala Tihog zaljeva kod Koktebelja. Ovdje su snimane scene s Indijancima, napad bandita na diližansu majstora Festa i šetnje glavnih junaka.

Sav taj trud nije ostao neprimijećen. Film je na festivalu "Zlatni vojvoda 87" dobio specijalnu nagradu žirija "Za autentičan prikaz Divljeg zapada u divljim uvjetima sovjetske kinematografije".

Okolica grofovije Devon, Engleska – rt Aj-Todor i okolica

Stanislav Govoruhin/Odeski filmski studio, 1987.; Legion Media

U potrazi za odgovarajućim dvorcem za potrebe ekranizacije romana Agathe Christie "Deset malih crnaca" (1987.) filmska ekipa obišla je cijelu zapadnu obalu SSSR-a, ali ništa nije našla. Traženi ambijent primijećen je na Krimu, i tu je napravljen dvorac na divljem rtu blizu čuvenog "Lastavičjeg gnijezda".

Alpinisti su pomogli u podizanju dvorca mistera Owena, u kojem se odvija radnja. Dvorac je podignut na pustoj stijeni koju zapljuskuje more.

Druge scene snimljene su u samom "Lastavičjem gnijezdu", pseudogotskom dvorcu s početka 20. stoljeća. Ali taj dvorac dobro jr poznat sovjetskom gledatelju, pa je zato pažljivo maskiran i nije sniman tako da čitav stane u kadar.

London, Engleska – Tallinn, Republika Estonija

Vadim Derbenjov/"Mosfiljm", 1983.; Legion Media

Prilikom ekranizacije "Tajne kosova" (1983.), također po detektivskom romanu Agathe Christie, filmska ekipa pribjegla je lukavstvu. Naime, u London su puštena samo tri člana ekipe – snimatelj, redatelj i asistent. Oni su snimili panoramu grada, čime je označeno mjesto radnje, dok su scene s glumcima snimljene blizu estonskog grada Tallinna.

Odgovarajuća lokacija bilo je imanje Vazalema. Ono se počelo graditi još početkom 18. stoljeća u stilu engleskog viteškog dvorca, tako da se odlično uklopilo u radnju priče Agathe Christie.

Južna obala Engleske – Kaunas, Republika Litva

Vadim Derbenjov/"Mosfiljm", 1989.; Watas Arunas Gineitis (CC BY-SA 4.0)

Litva je također poslužila kao zamjena za Englesku. Scene u ljetovalištu St. Loo na jugu Engleske, gdje se odvija radnja s čuvenim detektivom Herculom Poirotom u djelu Agathe Christie "Opasnost u End Houseu", snimljene su u Kaunasu, drugom po veličini gradu Litve. Kao obala Cornwalla poslužilo je Kaunasko akumulacijsko jezero.

Gledatelji su visoko ocijenili stilizaciju redatelja Vadima Derbenjova. Pojedini detalji interijera i kostima zaista su napravljeni s velikom pažnjom.

Istanbul, Turska – Baku, Azerbajdžanska Republika

Leonid Gajdaj/"Mosfiljm", 1969.; Urek Meniashvili (CC BY-SA 3.0)

U sovjetskom filmu "Dijamantna ruka" (1969.) grad Baku "odglumio" je Istanbul, jer filmskoj ekipi nije dozvoljeno da putuje u Tursku. Glavna lokacija u Republici Azerbajdžan bilo je staro naselje Ičeri-Šeher i njegove znamenitosti: palača Širvanšah, džamija Džuma i Djevojačka kula. Tamo su radi što autentičnijeg ambijenta okačene table na raznim jezicima, između ostalog i na farsiju koji nema nikakve veze s Istanbulom. Ali tako je stvoren dojam da se radnja filma zaista odvija u inozemstvu.

Berlin, Njemačka – Riga, Latvijska Republika

Tatjana Lioznova/Filmski studio "M. Gorki", 1971.-1973.; Jorge Franganillo (CC BY 2.0)

Špijunska drama "Sedamnaest trenutaka proljeća" (1971.-1973.) o sovjetskom obavještajcu ubačenom u najviše krugove vlasti nacističke Njemačke djelomično je snimljena u Istočnoj Njemačkoj, ali je uloga Berlina dodijeljena Rigi, omiljenom gradu sovjetskih redatelja. Scene filma snimane su u ulici Jauniela, koja je po scenariju služila kao Cvjetna ulica u Berlinu.

Usput, ta je ista ulica poslužila i kao londonski Baker Street u sovjetskom filmu o Sherlocku Holmesu.

London, Engleska – Lenjingrad

Igor Maslenjikov/"Lenfiljm", 1980.; Txllxt TxllxT (CC BY-SA 4.0)

Sankt-Peterburg je ruski grad koji zbog svoje arhitektuure najviše "nalikuje na Europu". U Sovjetskom Savezu zvao se Lenjingrad, i u njemu su filmaši "prepoznali" London gdje je živio Sherlock Holmes.

Na primjer, kartaški klub "Bagatelle", gdje je Watson bio svjedok svađe između sira Ronalda Adaira i pukovnika Morana, snimljen je u vili Matilde Kšesinske, primabalerine Marijinskog teatra koju danas pojedini krugovi predstavljaju kao tajnu ljubavnicu cara Nikolaja II.