Otkrivanje spomenika Petru Velikom. Gravura A. K. Meljnikova s crteža A. P. Davidova, 1782.
Javna domenaU kolovozu 1782. godine na Senatskom trgu u Peterburgu otkriven je spomenik Petru Prvom. Na jednoj strani postolja na ruskom jeziku piše "PETRU prvom KATARINA druga ljeta 1782", a na drugom ista fraza na latinskom "PETRO primo CATHARINA secunda MDCCLXXXII".
Katarina Druga sama je došla na ideju da podigne spomenik prvom ruskom caru. Ona je bila njemačka princeza, žena Petra III. - unuka Petra Velikog. Preuzela je vlast u državnom prevratu i tako postala ruska carica. Na tronu je provela preko 30 godina, osvajala je nove teritorije i osnivala gradove u svim krajevima velike zemlje. U tom je smislu sebe doživljavala kao nasljednicu Petra Prvog i njegove državničke politike.
Spomenik Petru I. na Senatskom trgu u Sankt-Peterburgu. V. Surikov, 1870.
Državni muzej umjetnosti u Krasnojarsku/Javna domenaSpomenik je radio Étienne Falconet, čuveni francuski kipar. Falconeta je Katarini Drugoj preporučio njezin prijatelj, filozof Denis Diderot. Da bi napravio skicu zamišljenog konjanika, Falkonet je molio gardijskog časnika da propinje konja po nekoliko sati dnevno kako bi što bolje nacrtao tu scenu. Za rad na spomeniku dobio je zdanje privremenog drvenog Zimskog dvorca Elizabete Petrovne.
U Rusiji se od skulpture Petra Velikog očekivalo nešto sasvim drugo. Mnogi su mislili da će spomenik biti pompozan, da će imati složenu kompoziciju i mnoštvo alegorijskih figura. Falconet je, međutim, imao drugačiju ideju. "Spomenik će biti jednostavan", govorio je on, ne želeći prikazati ništa drugo osim Petra u običnoj odjeći, tj. s rimskom togom i plaštom (što je odgovaralo carevom asketskom ukusu). Umjesto sedla na konju je medvjeđe krzno.
Falconet nije želio prikazati Petra ni kao zavojevača, ni kao vojskovođu. "Daleko je uzvišenija ličnost graditelja, zakonodavca i dobrotvora svoje zemlje, i to je ono što treba pokazati ljudima", govorio je umjetnik. Po njegovoj zamisli Petrova se ruka uzdiže iznad zemlje koju car obilazi na konju. Pa ipak, lovorov vijenac na glavi upućuje na to da se radi o caru koji trijumfira u ratovima.
Carevu glavu nije napravio Falconet. Katarina Druga aktivno je sudjelovala u radu na spomeniku i odbacila je sve tri skice koje je napravio Francuz. Odobrila je verziju njegove učenice, mlade kiparice Marie-Anne Collot. Kao model je poslužila careva posmrtna maska, a gipsana kopija prototipa glave za spomenik sada se čuva u Ruskom muzeju u Peterburgu.
Ruski kipar Fjodor Gordejev napravio je drugi veoma važan detalj spomenika – zmiju koju konj gazi zadnjim kopitima. Ona simbolizira neprijateljske sile koje je Petar pobijedio (a također protivnike njegovih reformi).
Pored simbolične i estetske funkcije, zmija ima i vrlo važan tehnički značaj. Radi se o tome da tolika statua konja koji se propinje ne bi mogla stajati samo na zadnjim nogama, i zato je zmija jedan od neprimjetnih oslonaca spomenika.
Transport ogromnog kamena, 1770.
Javna domenaBilo je vrlo teško pronaći kamen za postament spomenika. Svi su se dali u potragu za njim, pa je čak i u listu "Sankt-Peterburgskie vedomosti" bio objavljen odgovarajući oglas. Pogodan kamen našao je jedan seljak na periferiji Peterburga.
Kamen je bio težak 2000 tona, a trebalo ga je pretjerati s jedne obale Finskog zaljeva na drugu, ukupno 7,8 kilometara. Transport je trajao dvije godine i u tu su svrhu napravljena specijalna pristaništa i brod koji je na kraju potopljen da bi se kamen mogao izvući na obalu.
Falconet je za godinu dana napravio maketu od gipsa i 1769. godine predstavio ju je javnosti, ali nije mogao samostalno odraditi lijevanje spomenika. Tada je u Peterburg došao njegov pomoćnik iz Francuske, ali ni on to nije uspio uraditi. Prvi je odljev napravljen tek 1775. godine, ali neki fragmenti nisu uspješno izliveni. Trebale su proći još tri godine da bi radovi na skulpturi bili okončani. Lijevanjem je rukovodio Vasilij Jekimov, a u postavljanju spomenika sudjelovao je profesionalni arhitekt Jurij Feljten.
Falconet je 1778. godine napustio Rusiju zbog konflikta s Katarininim osobnim tajnikom koji je bio odgovoran za čitav projekt. Odnio je sve crteže i skice, što je otežalo postavljanje spomenika (konačno je postavljen tek 1782. godine) i njegovu kasniju restauraciju.
Spomenik Petru Prvom izliven je od bronce. Na ruskom se on zove još i "Mednij vsadnik" ("Bakreni konjanik"), jer ga je tako nazvao Aleksandar Puškin u istoimenoj poemi napisanoj 1833. godine.
Puškin opisuje razornu poplavu u Peterburgu 1824. godine. U toj poplavi život gubi zaručnica glavnog junaka Jevgenija. U trenutku kada to saznaje, on gubi razum i zatim, prolazeći pored Petra koji sjedi na brončanom konju, optužuje ga za poplavu i za to što je napravio grad "pod morem" (i što je propeo cijelu Rusiju kao svoga konja). U prolazu Jevgenij šapatom prijeti spomeniku i poslije toga bježi, ali mu se čini da "Bakreni konjanik sve vrijeme juri za njim na konju čija kopita odzvanjaju u galopu".
Vjerojatno je riječ "bakreni" (rus. "mednij") Puškinu bila potrebna samo da bi se stih bolje rimovao. Na drugom mjestu on piše da je Petar "sjedio na brončanom konju". Međutim, upravo se ta upečatljiva metafora i danas čvrsto vezuje za spomenik.
Oko "konjanika" su se u gradu ispredali mnogi mitovi i legende. Jedna je od tih legendi vjerojatno i Puškinu poslužila da napiše svoje djelo. Tijekom rata protiv Napoleonove Francuske 1812. godine ruska se vojska povlačila i postojala je opasnost da Francuzi zauzmu Peterburg. Aleksandar I. tada je naredio da se iz grada evakuiraju vrijedna umjetnička djela, a među njima i spomenik Petru Prvom. Legenda kaže da je izvjesni bojnik Baturin tada ispričao carevom prijatelju kako mu se stalno ponavlja jedno te isti san. Navodno, on vidi kako Petar na konju prilazi Aleksandrovom dvorcu i kaže mu: "Dok sam ja na svom mjestu, moj se grad nema čega plašiti!" Čuvši to, car je odlučio ne evakuirati spomenik. Francuzi nisu zauzeli grad.
Ovaj spomenik odavno je postao vizitkarta Peterburga. Mnogi umjetnici bili su inspirirani izuzetno emocionalnim i dinamičnim prikazom cara i njegovog konja. Motiv konjanika pojavljuje se u slikarstvu, na razglednicama i poštanskim markama, a također na komemorativnim kovanicama. Naziv "Brončani konjanik" (zapravo "bakreni", na ruskom "Mednij vsadnik") postao je svojevrstan brend. Po motivima Puškinove poeme skladana je i popularna opera. Kip se pojavljuje i u drugim književnim djelima, između ostalih i u romanu "Mladić" Fjodora Dostojevskog: "brončani konjanik na izmučenom konju vrelog daha“). Kip je inspirirao i čuvenog Fabergéa. Uskršnje jaje "Petar Veliki" iz 1903. godine posvećeno je 200. godišnjici Peterburga i napravljeno je po narudžbi cara Nikolaja II. kao poklon carici Aleksandri Fjodorovnoj. Kada se jaje otvori, iz njega se pomoću mehanizma podiže minijaturni zlatni spomenik.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
