Pjesmom kroz povijest Rusije: Hitovi koji su obilježili svoju epohu

Predrevolucionarne

Marš Preobraženske pukovnije

Preobražensku pukovniju formirao je Petar Veliki 1691. godine. Prva careva pukovnija još je za njegovog života dobila svoj marš. Poznato je da se svirao na proslavama organiziranim povodom pobjede u Sjevernom ratu 1721. godine. Kasnije, u 19. stoljeću marš je izvođen uz riječi vojničke pjesme ("Znaju nas Turci i Šveđani...."), koja je slavila podvige prvog ruskog cara i njegove vojske. Prije pojave himne Ruskog Carstva ("Bože čuvaj cara!") 1833. godine Preobraženski marš smatrao se neslužbenom himnom Rusije. Ime skladatelja nije poznato.

"Korobuška"

Tekst ove stare ruske pjesme ustvari je fragment iz poeme Nikolaja Nekrasova "Korobejniki" (1861.), međutim, melodija je očigledno starija. U Rusiji su je u drugoj polovici 19. stoljeća najčešće pjevali putujući trgovci, nudeći robu, ali se izvodila i o seoskim praznicima.

"Kaljinka"

"Kaljinka" uopće nije narodna pjesma. Napisao ju je u maniri narodne pjesme skladatelj i pjesnik Ivan Larionov koji je i autor teksta, a izvedena je u sklopu kućne amaterske predstave. Popularna je postala zahvaljujući pjevaču i sakupljaču narodnih umotvorina Dmitriju Agrenjevu Slavjanskom. On je 1868. godine oformio zbor "Slavenska kapela" s kojim je nastupao u Rusiji i inozemstvu, uvrstivši "Kaljinku" na repertoar. Pjesma je tako i postala čuvena.

"Ah ti verando, moja verando"

Ova ruska pjesma za ples, prvi put zabilježena 1790. godine, ima narodne korijene. U njenom se tekstu govori o djevojci koju strogi otac ne pušta da izlazi s mladim ljudima, ali ona se namjerava oglušiti o zabranu i "obradovati mladića". Junakinja pjesme pušta na slobodu sokola, stojeći u verandi, dograđenom rezbarenom tremu ruske drvene kuće.

"Oči čornije"

Tekst najpoznatije ruske romanse napisao je ukrajinski pjesnik Jevgenij Grebjonko na glazbu skladatelja Florijana Germana, Nijemca po rođenju, koji je živio u Ruskom Carstvu. Prvi je put romansa "Oči čornije" objavljena 1884. godine, a ogromnu popularnost stekla je zahvaljujući interpretaciji Fjodora Šaljapina koju je izvodio na svojim koncertima u inozemstvu. Pjevač je tekstu dodao nekoliko svojih kupleta posvećenih Talijanki Ioli Tornagi, kojom će se kasnije oženiti.

Sovjetske

"Murka"

Pjesme s tekstom iz kriminalnog svijeta postale su početkom 20. stoljeća, po dolasku boljševika na vlast, važan segment ruske kulture. Kako je do toga došlo? Objašnjavajući ovu pojavu istraživači danas ističu da su konspirativni slogan "Tko je bio ništa, postat će sve" i mržnja prema buržoaziji bili blisko povezani s pozicijom kriminalnog svijeta, koji je procvat doživljavao tih godina. "Murka" je jedna od najpoznatijih takvih pjesama, romantična po mjerilima kriminalnog svijeta. Naravno i sa svojim idealom žene. "Govor je držala žena po imenu Murka, lukava i hrabra, pred njom su drhatili i prepredeni razbojnici, lopovski život vodila je ona."

"Plava marama"

U valceru "Plava marama" nijednom se riječju ne spominje rat, ali mu to nije smetalo da postane jedna od najčuvenijih pjesama ratnog vremena. Skladao ju je skladatelj Ježi Petersburski 1940. godine, a pjesnik i dramaturg Jakov Galicki, koji je prisustvovao prvom izvođenju, napisao je tekst o rastanku djevojke sa svojim kavaljerom. U izvođenju velike sovjetske pjevačice Lidije Ruslanove pjesma je postala jedan od najvećih sovjetskih hitova. Iduće godine počeo je rat, a Ruslanova se uputila na front gdje je vojnicima Crvene armije često pjevala "Plavu maramu". Već od prvih dana rata bilo je jasno da paralelno s visokim stilom i odsječnim stihovima "Vodi se narodni rat, sveti rat" u vojničkim srcima titraju mirne, lirske riječi "Plave skromne marame". isticao je borac i pjesnik Aleksej Surkov. Upravo po motivu "Plave marame" pjesnik Boris Kovinjev napisao je stihove koje je znao čitav SSSR. "Dvadeset drugog lipnja, točno u četiri sata, Kijev je bombardiran, priopćeno nam je da je rat počeo."

"Sveti rat"

Pjesmu je samo dva dana nakon početka rata napisao poznati pjesnik, laureat Staljinove nagrade Vasilij Lebedev Kumač. Izvedena je pet put zaredom na Bjeloruskoj željezničkoj stanici u Moskvi uoči odlaska vojske na front, a potom se nije pjevala sve do listopada 1941. godine jer se smatralo da je suviše tragična. U pjesmi se pjevalo o teškoj smrtonosnoj borbi, a ne kratkotrajnom ratu. Međutim, nakon 15. listopada, nakon što je Wehrmacht osvojio Kalugu, Ržev i Kalinjin, bilo je očigledno da će rat biti iscrpljujući, upravo onakav kao iz pjesme.

"Sveti rat" postao je nešto poput neslužbene himne. Pjesma se svakog jutra mogla čuti na svesaveznom radiju poslije zvuka kremaljskog sata. "Za svijet i mir borimo se mi, a oni za carstvo tame", kao da je pjesma podsjećala na visoki smisao te borbe.

"Kaćuša"

Još jedna ruska pjesma s "narodnim" motivom, "Kaćuša", nastala je uoči početka Velikog domovinskog rata. Skladao ju je Matvej Blanter na riječi Mihaila Isakovskog, a prvi je put izvedena 1938. godine. Vjeruje se da su baš po ovoj pjesmi artiljerijskom oruđu koje je uvedeno u naoružanje u prvim godinama Velikog domovinskog rata sovjetski vojnici dali ime "Kaćuša". Djevojka Kaćuša iz pjesme upravo čeka svog dragog da se vrati iz rata, s daleke granice.

"Želim promjene"

Iako Viktor Coj pišući ovu pjesmu nije imao na umu protest i politiku, ona je okarakterizirana i ostala trajati kao takva. Čula se u završnici filma "Asa" Sergeja Solovjova i odmah postala hit i ključna pjesma perestrojke. Po svoj prilici zato što je vrlo direktno artikulirala zahtjev, odavno sazreo u društvu, u godinama uoči pada SSSR-a. "I odjednom postaje strašno da nešto promijenimo", kaže se u pjesmi o glavnom razlogu zašto se to nikada neće dogoditi. Cijela zemlja je osjećala isto.

Postsovjetske

"Knjigovođa"

Poslije raspada Sovjetskog Saveza na scenu "narodnih" junaka stupa novo lice, obični računovođa. Ženska pop grupa "Kombinacija", koja je stvarala u maniri grupe ABBA, snimila je potpuno nekarakterističnu za svoj stil pjesmu o običnom momku koji radi u prašnjavoj, tijesnoj prostoriji i ne može plaćati kredit. Unatoč tome junakinja pjesme bira njega, a ne "stranca" i "sina milijunaša".

Pjesma je godinama bila hit na svim uredskim zabavama budući da je dobro osjetila tko je u postsovjetskom vremenu "gospodar života". I dok je ranije to bila neka šefica na mesnim prerađevinama u prehrambenoj prodavaonici koja je mogla izvaditi ispod tezge deficitarnu robu, u novoj Rusiji to je bez sumnje bio knjigovođa. Čovjek koji je znao kako sakriti "rupe" u budžetu i ne skretati pažnju poreznika.

Naravno da nisu sve knjigovođe iz devedesetih godina prošlog stoljeća bili uključeni u kriminalne sheme. Međutim, pošteni siromašni knjigovođa bio je ništa manje markantni prototip nove zemlje. "Mali čovjek" koji iz dana u dan broji velike pare, ali tuđe.

"Kombat"

Grupa "Ljube" snimila je ovu pjesmu povodom pedesetogodišnjice Velike pobjede 1995. godine, a povezivala se s ratom koji je bio u punom jeku, prvim čečenskim. U refrenu pjesme govori se o teškoj svakodnevici zapovjednika bataljuna koji svakog dana riskira dobiti metak, ali nikada se ne krije iza leđa 18-godišnjih vojnih obveznika. Upravo nakon "Kombata" grupa "Ljube" postala je izuzetno popularna i postala čuvena po patriotskim pjesmama i lirskom junaku uvijek spremnom dati život za majku domovinu.

"Zemlja Limunija"

"Limun" je devedesetih godina prošlog stoljeća u Rusiji značio milijun rubalja, bio simbol bogatstva i uspjeha. U Sovjetskom Savezu tih novaca jednostavno nije bilo. Tisuće i milijuni ušli su u optjecaj tek u postsovjetskoj Rusiji u kojoj je tečaj rublja znatno pao, a u pozadini ekonomske recesije raskošno cvjetao kriminal, crno tržište i siva ekonomija. U osvit te epohe, 1990. godine pojavio se singl grupe "Dina" - "Zemlja Limunija".

"Pjevali smo o stranim čudima, o tome kako zaraditi novac", riječi su autora pjesme Alekseja Ribina. "Iza mora nalazi se limunov vrt, pronaći ću limun, i radovati se, ali tebi neću dati i ne usuđuj se kriviti me." U ovim stihovima Ribin je dočarao ruski moral tih godina, obogatiti se na svaki načim i ni s kim ništa ne podijeliti.

"Vladivostok 2000"

Rusi su 1998. godinu upamtili po užasnoj ekonomskoj krizi. Rubalj je pao, tisuće ljudi ostale su bez posla i sredstava za život. Međutim, još jedan važan događaj zabilježen je te godine, dolazak MTV-ja u Rusiju. Prije početka emitiranja ovog kanala rijetke strane pjesme mogle su se naći samo na piratskim diskovima na tržnicama. Smatra se da je upravo u trenutku pojave MTV-ja Rusija zaista postala dio globalnog svijeta. Kulturna ekspanzija bila je u punom zamahu, MTV je formirao oko sebe čitavu supkulturu koja je diktirala modu u idućem desetljeću.

"Vladivostok 2000" grupe "Mumi Trolj" bio je prvi videospot prikazan na ruskom MTV-ju. U pjesmi se govori o jednom od mogućih scenarija razvoja događaja poslije apokalipse koja se očekivala 2000. godine, i u koju Rusima 1998. godine, u kontekstu svih potresa, uopće nije bilo teško povjerovati.

"Poludjela sam"

Došle su dvijetisućite. Došlo je vrijema za traženje drugih puteva i formiranje novih vrijednosti. Grupa "Tatu", koju su činile 14-godišnja Julija Volkova i 15-godišnja Jelena Katina, postala je poznata krajem dvijetisućitih sa singlom "Poludjela sam". Producent Ilja Šapovalov maloljetnim djevojčicama namijenio je uloge zaljubljenih učenica koje ponavljaju: "Bez tebe ja nisam ja, bez tebe mene nema, a oni kažu, kažu, 'To je glupost'. A oni kažu, 'Treba odmah liječiti'."

Bez obzira na očiglednu provokativnost na rubu zakona (u Velikoj Britaniji, između ostalog, producent je kritiziran zbog propagande pedofolije i agresivnog queerbaitinga), "Tatu" su postale pop ikone u Rusiji i jedna od najprepoznatljivijih grupa u inozemstvu. Poslije tri godine djevojke su nastupile na Euroviziji s pjesmom "Ne vjeruj, ne plaši se, ne moli" i zauzele treće mjesto.

"Biografija"

Premda "Biografija" grupe "Krovostok" nikako nije iz devedesetih, s pravom pretendira na najbolje rimovano djelo na temu "krvavih devedesetih". Recitativ u primitivnom ritmu o životu kriminalca nadmašio je po citiranosti sve favorite intelektualne publike. "Da se mene pita, bez ikakvog razmišljanja uvrstio bih pjesmu u udžbenike povijesti", pisao je o pjesmi 2006. godine glazbeni komentator Boris Barabanov.

Sredinom devedesetih grupa je izvodila pjesme s kriminalno-pornografskim sadržajem i junacima s društvenog dna, privlačeći pažnju publike maksimalno udaljene od tog svijeta. "Svaka njihova pjesma u stanju je uzorno opisati svakodnevicu u Rusiji." Na ovaj način okarakteriziran je njihov drski i šokantni projekt. Grupa je 2015. godine zamalo bila zabranjena. Sud je utvrdio da 13 pjesama ove grupe potiče maloljetnike na zločine po 16 članaka kaznenog zakona. Ali ništa se nije dogodilo, prizivni sud ukinuo je blokadu njihovog stvaranja.

"Eksponat"

Spot za pjesmu "Eksponat" grupe "Lenjingrad" na YouTubeu je pregledan 187 milijuna puta. Pjesma o djevojci koja se sprema za izlazak trudeći se odgovoriti na standardne modne zahtijeve (pripijene hlače, frizura, cipele Louboutin) ne samo da je bila izuzetno zabavnam nego se i urezala u masovnu svijest. Ironična priča suvremene Pepeljuge bila bi jednostano prolazni duhoviti diskurs da nije riječ o pjesmi koja se pojavila u eri ruske supstitucije uvoznih proizvoda.

Djevojka iz spota nema mogućnosti obuti cipele Louboutin pa uzima obične i boji njihov potplat u crveno lakom za nokte. A što za to vrijeme rade slušatelji pjesme? Prema statistici internetske pretrage Google Trends, prvo traže što su to cipele Louboutin, a zatim ih "supstituiraju". Na mreži se može naći more objava "cipele kao Louboutin". Cipele Louboutin postale su dio nove ruske mitologije prema kojoj, ako sebi nešto ne možeš priuštiti, ne znači da ne trebaš pokušati to napraviti sam.