Kako je "Kaljinka" postala najpopularnija ruska pjesma

"Ka... ljin... ka, ka-ljin-ka, kaljinka moja!" Ovaj je jednostavni stih postao izuzetno popularan. "Kaljinka" nije narodna pjesma, samo je napisana u "narodskom" stilu.

Pjesma stvorena za rusku provinciju

U drugoj polovici 19. stoljeća u različitim krugovima društva postalo je moderno sve što je "tipično rusko". Ugledne dame nosile su dijamantne dijademe u obliku "kokošnika", arhitekti su projektirali zgrade i restorane u "seoskom" stilu, a glazbenici su osnivali profesionalne narodne orkestre. Zanimanje za narodnu glazbu i uopće narodnu umjetnost bilo je vrlo visoko. Mnogi su se bavili prikupljanjem narodnih pjesama, ili su sastavljali nove pjesme, ali u narodskom stilu.

Ivan Petrovič Larionov

Legion Media

Jedan od takvih bio je skladatelj Ivan Larionov iz trgovačkog grada Saratova na Volgi. On je bio ljubitelj narodnog stvaralaštva i putovao je po zemlji prikupljajući ruske pjesme. Jedno amatersko kazalište zamolilo ga je 1860. godine da sklada pjesmu za njihovu predstavu. Larionov je u tom trenutku već bio autor nekolicine popularnih romansi, tako da je u pjesmi "Kaljinka" odraženo sve ono što je skladatelj osjetio u tradicionalnoj glazbi.

Pjesmu je prvi put pred gledateljima izveo sam autor. Larionovljev prijatelj, pjevač i osnivač narodnog zbora Dmitrij Agrenjev-Slavjanski, koji je gostovao u Saratovu, čuo je pjesmu i zamolio da je uvrsti u svoj repertoar na gostovanjima u zemlji i inozemstvu. Larionov je pristao i tako se ova pjesma pročula u Europi, pa čak i u SAD-u.

Umjetnici Državnog akademskog Sjevernog ruskog zbora izvode ples "Kaljinka"

Said Carnajev/Sputnik

"Kaljinka" se jako svidjela stranoj publici. Mnogi su čak naučili refren napamet, jer nije težak.

Najpoznatija ruska riječ

Drugi val popularnosti zapljusnuo je "Kaljinku" poslije Drugog svjetskog rata, kada se ponovo probudilo zanimanje za rusku narodnu kulturu. Nekadašnja provincijska pjesma pojavila se na repertoaru Ansambla pjesama i plesova ruske vojske "Aleksandrov", koji izvodi i rusku narodnu glazbu.

Tada se pojavio i grupni ples uz ovu melodiju, i on se i danas često izvodi na koncertima.

Tako je "Kaljinka" dospjela na veliku scenu i sada se asocira s ruskom narodnom kulturom, te danas rijetko tko zna da pjesma ima i svog autora.

Vjerojatno ste slušali cover verziju grupe Morandi iz 2018.

Danas se "Kaljinka" već uveliko proširila i izvan glazbenih okvira. U inozemstvu se sada taj naziv često koristi za ono što ima veze s ruskim jezikom. Tako se danas zovu prodavaonice, trgovačke tvrtke i brendovi.

O čemu je riječ u pjesmi?

Nastup ruskog zbora i folklornog ansambla "Pjatnicki", Moskva

Legion Media

Naziv pjesme zapravo je naziv bobičastog ploda biljke Viburnum opulus (Crvena kalina) koja raste u centralnoj Rusiji. Pjesma se, međutim, ne odnosi na biljke. Ako se prevede doslovno, ispadne nešto gotovo besmisleno:

Калинка, калинка, калинка моя! (Kalina, kalina, kalina moja)

В саду ягода малинка, малинка моя! (U vrtu je malina, malina moja)

Ах, под сосною, под зеленою (Ah, ispod bora, ispod zelenoga),

Спать положите вы меня! (stavite me da spavam)

Ай-люли, люли, ай-люли, люли (od riječi "ljuljka", kolijevka)

Спать положите вы меня! (stavite me da spavam)

Dalje lirski junak spominje lijepu djevojku koja će se sigurno u njega zaljubiti jer on nju usrdno moli, i bor koji jako šumi dok on spava.

Sve u svemu, u pjesmi je odraženo raspoloženje lirskog junaka koji uživa u vrtu i ruskoj prirodi, i želi se malo opustiti u hladovini, gdje se sakrio od ljetne vrućine.