Ovo je ulična umjetnost u sibirskom gradiću, a stvorili su je umjetnici iz cijelog svijeta (FOTO)

Grigorij Šarov
Umjetnici sa svih kontinenata ispunili su mali sibirski grad svojim djelima, bez dogovora bilo s kim i čak bez dolaska u grad. Sve je to omogućio samo jedan čovjek.

Druge godine u Bratsku (u Irkutskoj oblasti, gotovo 5 tisuća kilometara od Moskve) održava se festival ulične umjetnosti "Jedan za sve". Njega potpuno sam priređuje 33-godišnji lokalni umjetnik Grigorij Šarov, bez sponzora, tima i podrške vlasti. Koncept je jednostavan i genijalan: umjetnici iz drugih gradova i zemalja šalju mu svoje skice, a on njihove radove realizira u svom gradu. 

Rad r1 iz Južne Afrike

Što je to Bratsk?

"Bratsk je mali industrijski grad, rekao bih čak sirovinski priključak. Ovdje se nalaze velike tvornice, ovdje je Bratska hidroelektrana i to je praktički sve", kaže Šarov.

Uličnu je umjetnost zavolio kada je živio u Moskvi. Prvi je rad nastao spontano. Na putu do posla vidio je obavijest "Karate klub je zatvoren". Sljedećeg je dana kupio crni pojas i pričvrstio ga na tom mjestu kao flor.

Grigorij se u Bratsk vratio prije pet godina, kada mu je umro otac. Tada je morao mnogo toga promijeniti u svom životu. Ono što je Šarov radio u Moskvi (koordinirao projekte u dizajnerskom studiju i pokušavao postati glumac) u Bratsku nije mogao raditi. "Tada sam pomislio: što umijem raditi? Imam blokić u koji zapisujem planove. Otvorio sam ga i vidio ideju da ozbiljnije slikam na ulicama."

Tada je uradio "Sportaše", hommage istoimenoj slici Kazimira Maljeviča. Slika je neočekivano "upalila", o njoj su pisali svi gradski mediji, pa čak i novinari iz Moskve. 

"Moji 'Sportaši' izgledaju potpuno isto, samo što četiri figure čuče. Ovo je aluzija na gopnike [problematični momci, predstavnici nižeg sloja ruskog društva koji imaju naviku čučati]. Čitavo djetinjstvo proveo sam u takvoj sredini. Bratsk je kriminalni grad. Ali kada sam otišao, učinilo mi se da je taj kulturni sloj iz 90-ih nestao, da tako nešto više ne postoji. A kad sam se vratio, s užasom sam otkrio da se u Bratsku ništa nije promijenilo. Tada sam smislio ovaj rad i on je privukao dosta pažnje."

Tada je Šarov shvatio još nešto. Ispostavlja se da je u Bratsku on jedini ulični umjetnik. I poželio je to promijeniti. 

Uobičajeni put je: odeš u gradsku administraciju, dogovoriš se, zatražiš budžet i čekaš (u pravilu, dugo). Po toj šabloni, kaže Šarov, organiziraju se svi slični festivali u Rusiji, ako su legalni. "Pritom je jasno da će budžet biti malen, a da socijalno-politička pitanja nećemo moći pokrenuti, jer će svaki rad biti odobren. To nisam htio. Pomislio sam: A što ako sve radove uradim sam?"

"Ovdje nema čak ni boja, po njih odlazimo u drugi grad"

Na prvom festivalu "Jedan za sve" 2020. godine bili su zastupljeni samo radovi ruskih umjetnika. Bilo mu je neugodno pisati umjetnicima i tražiti skice, jer većinu njih samo prati preko Instagrama. Ali, začudo, nitko nije mislio da je ideja čudna.

Najprije Šarov fotografira zanimljive lokacije i predmete, pokazuje ih umjetnicima, a oni mu šalju skice. Šarov ih nikad ne redigira. 

Rad oakoak-a iz Francuske

"U Bratsku, istina, postoje problemi čak i s materijalom. Danas su mi bili potrebni stari plakati, zvao sam sve reklamne agencije, ali su mi rekli: zasad nemamo ništa, nazovite poslije izbora", kaže on. Jednom je Šarov morao po boju ići u susedni grad Irkutsk, jer je nije bilo u Bratsku. 

Michael Pederson, Australija

Za pripremu mu je potrebno mjesec do mjesec i pol. Šarov sve radi sam, ne prima novac od sponzora ni od reklame. Ali pomažu mu prijatelji: netko donese ljestve, netko mu pomogne do noći lijepiti ogromne šablone ili odlazi po materijale u susjedni grad. "Na festivalu su uvijek prisutni vrlo konceptualni radovi. Često nisu lijepi, nisu estetski, to nisu pročelja ukrašena simpatičnim ilustracijama. To su male i vrlo britke ideje. Tu je neovisnost vrlo bitna."

Još ga nisu privodili u policijsku stanicu, kaže on. Jednom je pravio rad na prometnom raskršću i policija je dolazila triput, uvijek postavljajući razna pitanja. Ostavili su ga na miru tek kad im je pokazao reportažu o sebi na lokalnoj televiziji: "Zaključili su da, ako nekoga prikazuju na televiziji, onda mora da je sve u redu." 

Zašto se strancima sviđa Bratsk?

Do drugog festivala značajno se proširio prostor s kojeg dolaze sudionici i to na sve kontinente. "Uvečer sam sjedio i pretraživao pojmove kao što su ulična umjetnost Čilea, gledao što se događa u Čileu. I tako bezbroj puta, dok ne bih našao ljude koji mi odgovaraju, a međusobno se razlikuju."

"Naravno, nitko od njih zapravo ne zna gdje se nalazi Bratsk. Imam pripremljeno pismo sa+ objašnjenjem da je to mali grad u Sibiru, nedaleko od Bajkalskog jezera..."

Ispostavilo se da Bratsk inspirira strance. Mnogi priznaju da bi jednom htjeli posjetiti grad.

"Možda je Bratsk nekako posebno privlačan u tom pogledu. Ako pričamo o velikim gradovima, na primjer, o Moskvi, ona je već istrošena, posebno središnje prometne ulice. U Bratsku ima mnogo neobičnih neuređenih mjesta i stvari. S njima netko uvijek može nešto smisliti."

O hejterima i reakciji stanovnika grada

Šarov je dugo mislio da je reakcija stanovnika grada na festival isključivo pozitivna. A onda je dobio linkove na lokalne grupe na društvenim mrežama. Ispostavilo se da mnogi smatraju da su njegovi radovi vandalizam. Neki čak prijete da će ga prijaviti policiji. 

Alex Senna, Brazil

"Imao sam nekad svoj rad s aluzijom na tajnu večeru. Nalazio se na autobusnoj stanici. Jedna je žena u komentarima napisala da je negdje pročitala da će čovjek koji se fotografira ispred tajne večere brzo umrijeti. Zato ona više nikad ne polazi s ove stanice", prisjeća se Šarov. 

Grigorij Šarov

On mirno reagira na hejtere. Od početka je bio spreman na to da njegovu umjetnost neće svi razumjeti, kao i na to da većina radova neće preživjeti ni godinu dana (kuća s jelenom, na primjer, isječena je za potpalu ili za neku gradnju). Istina, na ulici su mu zasad prilazili samo ljudi s riječima zahvalnosti. Na ljeto ove godine Šarov je nominiran za nagradu Inovacija, jednu od glavnih ruskih nagrada u sferi suvremene umjetnosti, koju dodjeljuje Puškinski muzej.

"Samo na ovogodišnjem festivalu iz nekog razloga mnogi radovi nestaju čim ih objavim. A ponekad su uništeni i prije nego što ih objavim. Dva rada sam uradio uvečer, a ujutro sam se vratio fotografirati ih. I oba su bila uništena: izgažena i bačena na mjestu. To je dosta čudno." 

U pitanju su "raketa" Michaela Pedersona iz Australije i srce od šperploče umjetnika OAKOAK-a iz Francuske. Dok je na klupu s libelom iznad rupe u asfaltu umjetnika "Sve je jasno" iz Jekaterinburga reagirala gradska administracija tako što je iščupala klupu. Ali rupu nisu popravili.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće