Pet filmova o Sankt-Peterburgu koje obavezno trebate pogledati

Oksana Bychkova/STS Igor Tolstunov Production Company, 2006
Ova filmska ostvarenja vjerno dočaravaju atmosferu kulturne prijestolnice Rusije. Dok ih gledate, imate osjećaj da se i sami tamo nalazite.

Sankt-Peterburg 27. svibnja slavi rođendan. Grad umjetnosti, muzeja i carskog nasljeđa mjesto je gdje se odigrava radnja u mnogim sovjetskim i suvremenim ruskim filmovima. Takvih filmova ima "na tone", a mi smo za vas izabrali ostvarenja s najviše romantike i humora.

1. Melodije bijele noći, 1976. ("Melodii beloj noči")

Radnja ove sovjetsko-japanske romantične drame događa se u najpovoljnije vrijeme za boravak u Peterburgu, tijekom čuvenih bijelih noći. Japanska pijanistica došla je prvi put u posjet SSSR-u i dočekana je kako svaka strana državljanka samo može poželjeti – upoznala se sa zgodnim sovjetskim kompozitorom Iljom i zajedno s njim posjećuje Ermitaž, vozi se pustim ulicama Lenjingrada i dobiva na poklon buket svibanjskog jorgovana. Oboje su mislili da je njihova romantična veza samo iluzija bijele noći, ali vrijeme će pokazati da su se prevarili...

Upozorenje: Ako volite pustiti suzu, na to će vas potaknuti božanstveni soundtrack peterburškog kompozitora Isaka Švarca u spoju s prelijepim prizorima vode!

2. Jesenji maraton, 1979. ("Osennij marafon")

"Tužna komedija" o prevoditelju Andreju Buzikinu koji svakog jutra mrzovoljno džogira sa svojim kolegom iz Danske, ali mu mnogo teže pada "džoging" na relaciji između žene i ljubavnice. Veći dio radnje se odigrava na Vasiljevskom otoku gdje Buzikin predaje filologiju na fakultetu i živi u Ulici brodograditelja (Korablestroitelej).

Andrej je talentiran i pametan, ali neodlučan. Ne umije reći "ne" kolegama i ne može se odlučiti za jednu ženu, zbog čega stalno mora lagati. Zato mu žena ne vjeruje čak ni kada govori istinu da se zbog podignutih mostova preko Neve noću nije mogao vratiti kući. Takve situacije su bile uobičajene krajem 1970-ih. Tko nije uspio prijeći prije nego što se podignu mostovi, morao je čekati do 5 sati ujutro (danas u to doba s Vasiljevskim otokom prometuje autocesta koja se plaća).

Zanimljivost: Danskog profesora igra njemački glumac-amater Norbert Kuchinke, koji je zapravo bio prvi dopisnik listova Der Spiegel i Stern u Sovjetskom Savezu.

3. Piter FM, 2006. ("Piter FM")

Ova romantična komedija o Maši koja radi kao DJ u radioprogramu i arhitektu Maksimu upečatljivo prikazuje grad – fantastične prizore njegovih krovova, elegantne kejeve, uboga dvorišta i zabavne peterburške stereotipe, i sve to u miniepizodama kao što su "Beskućni estet" ili "Mačo-alkoholičar".

Maša je izgubila telefon, a Maksim ga je pronašao. Dogovaraju se da se sretnu, ali svaki pokušaj im se izjalovi uslijed različitih okolnosti. Tijekom nekoliko dana oboje donose važne životne odluke: Maša odustaje od namjere da se uda za svog licemjernog dečka, a Maksim odustaje od radnog mjesta u berlinskom projektantskom birou. "Zgrade nalikuju na ljude. One su kao članovi obitelji ili najbliži prijatelji", kaže arhitekt u jednoj epizodi. On telefonom obećava Maši da će joj pokazati svoju omiljenu zgradu i čini se da je samo pitanje vremena kada će ona postati njegova nova djevojka.

Preporuka: Možete napraviti lijepu šetnju od Mašine zgrade (Kej rijeke Fontanke 24) do zgrade koja inspirira Maksima (Kej rijeke Fontanke, 159).

4. Kokoko, 2012. ("Kokoko")

Dvije žene se sreću u vlaku. Jedna je Liza, tiha i povučena radnica muzeja, a druga vulgarna Vika koja iz Jekaterinburga putuje u Sankt-Peterburg radi zabave. Ujutro saznaju da ih je netko opljačkao. Liza se sažali nad svojom novom poznanicom i pozove je u goste. Stari stan pun umjetničkih djela gdje se rado sastaje inteligencija predstavlja nešto potpuno novo za Viku koja dolazi iz radničke sredine. Želeći joj pomoći u traženju posla, nova prijateljica joj drži "kućni intenzivni tečaj", ali Vika prilično traljavo napreduje. Stil rokoko izgovara "kokoko", i to intonacijom drske provincijalke koja stalno pije i dovodi u stan slučajne poznanike. Komedija prerasta u dramu kada je jedna junakinja već spremna izvršiti zločin...

Zanimljiva činjenica: Liza radi u muzeju "Kunstkamera", poznatom po kolekciji anomalija ljudskog i životinjskog tijela koje je svojevremeno sakupio Petar Veliki. S druge strane, radnici muzeja doživljavaju Viku kao anomaliju, ona je za njih egzotična "zvjerčica" svoje vrste.

5. Ljeto, 2018. ("Leto")

Ovaj mjuzikl nas prenosi u ljeto 1981. u Lenjingradu, i u njegovu underground kulturu, rock koncerte i velike količine alkohola. Radnja se zasniva na ljubavnom trokutu između mladog glazbenika Viktora Coja (budućeg lidera grupe "Kino"), uspješnog rokera Mikea Naumenka i njegove žene Natalije. U filmu su prikazane samo pojedine znamenitosti ovoga grada, jer se radnja uglavnom odvija u lenjingradskoj "komunalki" (zajedničkom stanu iz sovjetskog vremena u kojem je živjelo po nekoliko obitelji). Da bi odglumio Viktora Coja, korejski glumac Teo Yoo je prije početka snimanja morao naučiti ruski jezik, slušati grupu "Kino", pa čak i neko vrijeme živjeti u komunalki.

Podatak o soundtracku: Film "Ljeto" je u Cannesu dobio nagradu za najbolji soundtrack. Zajedno s pjesmama sovjetskih rock grupa on obuhvaća i obrade pjesama "Psycho Killer" Talking Headsa, "Passenger" Iggyja Popa, "Perfect Day" Loua Reeda i "All the Young Dudes" Davida Bowieja u izvedbi suvremenih ruskih estradnih umjetnika.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće