Miljenik europskih producenata Ivan Tverdovski 2018. je godine prikazao fantazmagoričnu sliku "paklene" Moskve, u kojoj cinizam, novac i veze odlučuju o svemu. Ako živiš u drugoj paradigmi vrijednosti (ili nisi imao sreće s podrijetlom), prijestolnica će te ispljunuti na periferiju i neće te ni zapaziti. Upravo se to događa s glavnim junakom filma Denisom, kojeg je majka još kao bebu ostavila u domu. Mnogo godina kasnije ona ga uzima sa sobom kako bi ga uključila u kriminalnu bandu (među članovima bande su sudac, odvjetnici i policija). Oni su za mladića iz internata zainteresirani zbog njegove specifične bolesti: on ne osjeća bol. A ne osjećati bol ili ne osjećati ništa je ideal u svijetu koji je stvorio redatelj. Kao superheroj sa svojom "supermoći" mladić se pokušava uklopiti u novootkrivenom svijetu.
U ruskoj je kulturi tema migranata danas znatno više zastupljena u kazalištu ili slikarstvu, nego u kinematografiji. Film "Ajka" je rijedak izuzetak, snimljen u koprodukciji s Kazahstanom, Njemačkom i Poljskom.
Ovo je priča o kirgiskoj migrantkinji u Moskvi, koja u prijestolnici pokrivenoj snijegom ide od jednog do drugog posla, rađa dijete, ostavlja ga u domu (jer nema drugi izlaz), a pritom se krije od kirgiske mafije, jer je od nje posudila novac. Na zaslonu pratimo šestodnevnu odiseju o ilegalnom, prljavom i bespravnom svijetu migranata, o kojem većina stanovnika grada ništa ne zna. Za potresnu ulogu Ajke glumica Samal Jesljamova dobila je nagradu za najbolju glumicu na Filmskom festivalu u Cannesu.
Po nalogu lokalnog bogataša sa zemlje pod zakupom činovnici istjeruju farmere. Tako počinje film jednog od najvažnijih ruskih socijalnih redatelja Borisa Hlebnjikova. Sukob korumpiranih činovnika i nezaštićenih farmera prerasta najprije u dramu malog čovjeka i njegovu pobunu protiv sustava, a zatim u gotovo klasičan vestern, prenesen u rusku stvarnost. Ali ipak film ne zapada potpuno u žanr tipičnog vesterna. Glavni junak Aleksandar (zvijezda novog ruskog filma Aleksandar Jacenko) je isti takav fatalist kakva je čitava zemlja koju prikazuje Hlebnjikov. Kako bi prešao u akciju, on najprije mora udariti o dno.
Nagrađivani film Jurija Bikova je mračna priča o sveopćoj ravnodušnosti. Životi 800 ljudi, koji žive u socijalnoj zgradi u stanju propadanja, doslovno vise o koncu: zgrada se svakog trenutka može srušiti. Problem primjećuje samo vodoinstalater koji se tijekom čitavog filma trudi na to skrenuti pažnju i isposlovati hitnu evakuaciju stanara. Problem je u tome što to nije u interesu činovnika. Njima je svejedno, oni toga dana slave rođendan gradonačelnika. Stanari zgrade opasne po život također nisu pretjerano zabrinuti. Oni su navikli da nitko za njih ne brine i zato ne vjeruju u iskrenu zabrinutost jednog čovjeka.
Kada je "Jelena" odnijela posebnu nagradu žirija programa "Poseban pogled" u Cannesu, to je uplašilo mnoge. U filmu se prije svega vidi borba između bogatih i siromašnih i opasnost koju mogu predstavljati siromašni ako priđu preblizu imućnima (baš kao u "Parazitu").
Jelena se udaje za bogatog Vladimira, ali ne iz ljubavi, nego iz interesa. Muž također prema ženi ne gaji posebno nježne osjećaje. On je ne zaboravlja često podsjećati na socijalni i kulturni ponor među njima. Međutim, Jelena od svog braka zapravo nema pravu financijsku korist, osim možda elitnog stana u kojem živi s mužem. Jednom joj zatreba novac da pomogne sinu iz prvog braka, no muž odbija pomoći. Tada se ona nađe prem moralnom dilemom: pomoći svome djetetu i odlučiti se na ubojstvo zbog nasljedstva ili ostati dobar čovjek. Prema riječima Zvjaginceva, upravo je to suština filma: "Tu je novac postao jedino mjerilo, energija ljudskih strasti. (...) Kao i moja junakinja, danas, baš u ovom trenutku, neki čovjek odmjerava i bira između moralne odluke i zločina."
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu