Roman je pisan u formi razmjene pisama između dvoje ljubavnika. Međutim, vrijeme i mjesto se ovdje ne podudaraju. On piše iz dalekog rata, Bitke kod Pekinga 1900., dok njezini odgovori stižu tijekom čitavog 20. stoljeća. On najvjerojatnije više nije živ. Autor čitatelju daje mig da ni vrijeme, ni udaljenost, pa čak ni smrt nisu prepreka pravoj ljubavi.
Prizor iz produkcije Marine Brusnikine nastale prema romanu "Pismovnik" u Moskovskom umjetničkom kazalištu Čehov.
Aleksandar Kurov/TASSOvaj je roman uprizorilo nekoliko kazališta. Šiškin, koji živi u Švicarskoj, na Zapadu je dobro poznat, osobito po svom ranijem djelu Vilina kosa. Pismovnik je preveden na nekoliko jezika, uključujući hrvatski.
Ova knjiga o samizdatu i životu u SSSR-u 1960-ih i 1970-ih godina sadrži pravu trpezu likova, od kojih svaki ima svoju sudbinu. Jedan je prisiljen odreći se svojih prijatelja, drugi je dobio otkaz i nigdje ne može naći posao, a treći se mora odreći vlastitih roditelja, jer ne zadovoljavaju ideale Komunističke partije.
Ulicka nudi dubok presjek društva toga vremena, kad je nakon kratke hruščovljeve “odjuge" SSSR opet završio u ponoru totalitarizma, i kada je svaka sudbina ovisila o hiru KGB-a.
Srednjovjekovna Rusija. Nevjesta mladog Arsenija umire tijekom teškog poroda. On vjeruje da krivnja leži na njegovim ramenima, jer nisu bili u braku. Stoga se odluči posvetiti životu molitve za spas duše svoje zaručnice. Uzevši novo ime Lavr, Arsenij postaje lutalica i kreće na hodočašće u Jeruzalem, prije nego što se konačno nastani kao pustinjak u šumi, gdje prima i liječi bolesne.
Vodolazkin se prvi u modernoj literaturi pozabavio svetim budalama, čestoj temi u srednjovjekovnoj povijesti Rusije. Jeste li ikad vidjeli katedralu svetog Vasilija na Crvenom trgu? Eto, ona nosi ime po jednom od njih. Ovim su se"Božjim ljudima", kako su ih nazivali, mogle oprostiti sve vrste prijestupa, čak i drskost prilikom obraćanja caru.
Nakon izdavanja knjige, filologa i stručnjaka za srednjovjekovnu Rusiju Vodolazkina su prozvali "ruskim Umberto Ecoom". No, unatoč očiglednom utjecaju potonjeg, Lavr je nevjerojatno originalan roman, prožet vještom stilizacijom staroruskog govora (prava glavobolja za prevoditelje) i dubokim razmišljanjima o moralnim vrijednostima.
Lazarusa Lindta, židovskog matematičkog genija, revolucija, ruski građanski rat, staljinističke čistke, pa čak i Drugi svjetski rat začudo ne uznemiruju. Umjesto toga, autor priča njegovu priču kroz prizmu onih koje je volio. U početku je to bila Marusja, supruga njegova šefa, koja je Lazara smatrala svojim djetetom i bila 20 godina starija. Zatim njegova vlastita supruga Galina, u kojoj glavni lik jasno vidi crte Marusje. Napokon, on služi kao mitski lik svojoj unuci Lidočki, koju nikada nije dobio priliku upoznati.
Ova se nekonvencionalna obiteljska saga proteže kroz čitavo 20. stoljeće i majstorski prikazuje kako su politički preokreti u zemlji utjecali na život običnih ljudi, prisiljavajući ih da se prilagode novim uvjetima života.
Sorokin krši uobičajenu linearnu formu romana. Telurija, koja se sastoji od 50 gotovo nepovezanih poglavlja, je antiutopija, u kojoj autor zamišlja Rusiju i Europu sredinom 21. stoljeća. Iz njegova nam uma dolazi novi srednji vijek u kojem je rat podijelio teritorije na male kneževine, u kojima žive ne samo ljudi, nego i mitska bića, poput kentaura i kinokefala (ljudi s psećim glavama).
U knjizi metal telurij postaje svojevrsni sveti gral, lijek koji onome tko ga uzme omogućuje da shvati sve što poželi i krene na bilo koji duhovni put. Ipak, uz pružanje nečuvenih mogućnosti, telurij je i smrtonosan...
Sorokin je jedan od najkontroverznijih suvremenih pisaca u Rusiji, koji s ponosom šokira čitatelje svojim konceptualnim romanima. On vladi zadaje prikrivene udarce te često ozlovoljava pristalice Kremlja i Rusku pravoslavnu crkvu. Njegove su knjige bile predmet sudskih slučajeva, pa čak i ritualnih spaljivanja. Bez obzira na to, Sorokin je jedan od najčitanijih autora u zemlji.
Prije objavljivanja ovog monumentalnog djela, Prilepin je bio poznat kao autor biografskih priča i kratkih romana o ruskoj interventnoj policiji, ratu u Čečeniji, izbacivačima u noćnim klubovima i svakodnevnim problemima s kojima se suočavaju mladi dečki iz provincije.
U Samostanu su njegovi jednostavni, prizemni likovi zatvorenici u logoru na Soloveckim otocima u počecima sovjetskog Gulaga 1920-ih. Pisac je pažljivo pročešljao brojne dokumentarne izvore kako bi stvorio živopisne portrete vođe logora i zarobljenika, kao i njihovog paradoksalnog postojanja unutar bivših samostanskih ćelija sa snovima o slobodi.
Ovo nije samo još jedan roman o strahotama Gulaga, nego priča o jednostavnom momku koji pokušava preživjeti u teškim okolnostima, cijelo se vrijeme boreći sa svojom savješću.
Muslimanka Zulejha živi pod paskom autoritarnog muža i svekrve. A tada sovjetska vlada prekraja njezin život - izvlaštava njezinu obitelj (pod optužbom da su kulaci ili bogati seljavi), ubija joj muža, oduzima zemlju i šalje je u Sibir. Na bizaran način, ona u izgnanstvu otkriva sebe i počinje osjećati, umjesto da mehanički radi ono što joj se kaže.
Glumica Čulpan Hamatova na snimanju filma Jegora Anaškina "Zulejha otvara oči" prema romanu Guzel Jahine.
Jegor Alejev/TASSDebi Guzel Jahine, spisateljice iz Kazanja, bio je književni događaj godine te je postao bestseler. Roman se temelji na pričama i sjećanjima autoričine bake (koja je, poput Zulejhe, u sibirskom progonstvu provela godine) i drugih Tatara iseljenih u 1920-ima.
Skupina veterana Afganistanskog rata, danas gangstera, drži čitav provincijski gradić u strahu. Mještani se klanjaju pred njima, moleći ih da im dozvole trgovinu ili da ih ne kazne. Jednom prilikom ilegalno za sebe i svoje obitelji zaplijene jednu novu nekretninu.
Glavni se lik Herman razlikuje od svojih kolega iz bande. Sanja o mirnom životu u sunčanoj Indiji, dok ga od sjećanja na Afganistan hvata jeza. Osim toga, prisiljen je skrivati svoje osjećaje prema djevojci kolovođe...
Kadar iz televizijske serije "Nevrijeme"
Sergej Ursuljak/Moskino 2018.Ova je knjiga bila jedna od najboljih umjetničkih interpretacija "divljih devedesetih" u Rusiji. Ivanov je uspio ne samo u prikazivanju atmosfere života u provincijskom gradu, nego i u uočavanju novih klasa postsovjetskih ljudi i njihovih vrijednosti.
Članovi obitelji Petrov se jedan po jedan razbole. Nakon toga se cjelokupno djelo nastavlja kroz prizmu njihove grozničave svijesti, u kojoj granice između stvarnosti i njihovih halucinacija izazvanih gripom postaju zamagljene.
Salnikovljevo je glavno postignuće stvaranje potpuno novog stila pisanja, koji oslikava najsitnije detalje svakodnevnog života, bilo da se radi o kapi znoja na čelu bolesne osobe, bilo o trzanju noge ispod pokrivača.
Kadar iz filmske verzije "Petrova" Kirilla Serebrennikova
Gogol CenterAutor je preko noći postao književna senzacija i otkriće godine. Dobio je nekoliko nagrada, a čuveni redatelj Kirill Serebrennikov snima filmsku verziju romana.
Ovo je pripovijest o životu moskovske mačke od kolijevke do groba iz prvog lica. Imat ćete osjećaj kao da je autor prikačio GoPro kameru na lutalicu i prodro u njezin um. Roman će čitatelja pritom odvesti na fascinantno putovanje nimalo šminkerskim predjelima Moskve.
U početku je književni debi Grigorija Služitelja među čitateljima i kritičarima podigao nekoliko skeptičnih obrva — korištenje mačje perspektive se činilo neoriginalnim, neki su brinuli oko nespretnih metafora i pokušaja nametanja mačjeg svjetonazora. Međutim, sve su se bojazni pokazale neutemeljenima — knjiga je osvojila nagradu publike i prisilila svoje ljudsko čitateljstvo da na svakodnevne stvari oko sebe baci novi, drugačiji pogled,
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
