Definiranje "popularnosti" može biti teško, pogotovo kada se govori o fiktivnim likovima - zato smo za ove veličanstvene (ili odvratne) ljude, sva stvorenja mašte ruskih pisaca, primijenili različite kriterije: broj projekcija i upita na Googleu, intervjue s strancima i tako dalje. Evo do čega smo došli:
Nihilist je osoba koja odbacuje sve konzervativne vrijednosti kojih se društvo drži, onaj koji glasno viče: "K vragu s tim, sve su to licemjerje i gluposti!" Sam koncept je prilično star - no u Rusiji je Ivan Turgenjev prikazao idealnog nihilista, Jevgenija Bazarova, u svojem najpoznatijem romanu Očevi i djeca (1862.).
Mladi liječnik Bazarov prezirno kritizira sve napuhane razgovore o politici i ljubavi, smatrajući da su sve to besmislene brbljarije, čime šokira sve oko sebe. Puno radi, pokušava pomoći ljudima - no tragedija je u tome da se pritom osjeća bespomoćno i besmisleno poput svih ostalih.
Od trojice braće Karamazov, junaka istoimenog romana Fjodora Dostojevskog, Aljoša je najmlađi, najpopularniji na Googleu i najomiljeniji lik svog tvorca. Dok njegova braća Dmitrij i Ivan simboliziraju strast, odnosno racionalizam, Aljoša utjelovljuje kršćansku dušu, čistu od grijeha i punu ljubavi. U Braći Karamazovima funkcionira kao ogledalo za druge likove - koji se, u razgovoru s njim, uvijek punim milosti i razumijevanja, otkrivaju. Kasnije odlazi u samostan - no Dostojevski, koji je planirao nastavak romana, sugerira da je mogao postati revolucionar.
Kao i Aljoša, Nataša Rostova, mlada plemkinja iz Rata i mira Lava Tolstoja, pokazala se popularnijom od druga dva najvažnija lika tog epskog romana (Pjera Bezuhova i Andreja Bolkonskog), prema Googleu. To ne iznenađuje - ni Pjera ni Andreja nije odglumila Audrey Hepburn (u holivudskom filmu iz 1956.).
Kroz četiri sveska Rata i mira, Nataša se iz naivne trinaestogodišnje tinejdžerke, kroz strastvenu mladu ženu u potrazi za ljubavlju, pretvara u snažnu majku četvero djece - Tolstojov ideal ženske evolucije. Nataša je kroz cijeli roman nježno i drago stvorenje, uvijek spremno pomoći svojim susjedima.
"Djeco, svima vam govore: 'vrag je zlikovac', no to nije nužno tako" - ovako glase stihovi jedne stare blues pjesme, a Mihail Bulgakov, autor Majstora i Margarite, itekako se s time slagao. Profesor Woland, najprije prikazan kao "stranac" koji posjećuje Moskvu 1930-ih, zapravo je Sotona, koji je došao u inspekciju socijalističkog grada u pratnji grotesknih demona.
Bulgakov ne prikazuje Wolanda kao zlo stvorenje: on je više filozof koji kažnjava samo loše ljude, a sovjetske građane promatra sa zanimanjem, samo da bi otkrio da u njima nema ništa novo - i na kraju odleti, ostavljajući oštar miris sumpora u zraku.
Eponimni se likovi uvijek ističu - no to nije jedino što čini Ilju Oblomova iz romana Ivana Gončarova iz 1859. posebnim. On je pravi križar životnog stila ležača na kauču: tijekom cijelog romana on uglavnom i doslovno leži na kauču maštajući o velikim djelima koja će ostvariti, no nikad zapravo ne čini ništa da bi ih ostvario.
To je vrlo ruski tip lijenosti - sanjati o nečemu velikom, no nikada ne poduzeti niti korak prema ostvarenju tih snova, iz straha. "U svakom od nas postoji veliki dio Oblomova", napisao je kritičar Nikolaj Dobroljubov, suvremenik Gončarova. Stoga je Oblomov do neke mjere najruskiji književni lik ikada napisan.
Još jedan istoimeni lik (iz romana Borisa Pasternaka iz 1957. godine Doktor Živago), Jurij Živago, liječnik je čiji život prate užasi revolucija i građanskog rata početkom 20. stoljeća u Rusiji - no on nikada ne gubi svoje dostojanstvo. Doktor Živago je Pasternaku donio Nobelovu nagradu i mnoge nevolje kod kuće (sovjetske vlasti su bile nezadovoljne romanom o intelektualcu). Roman je i danas veliki hit; po njemu je snimljeno nekoliko filmskih adaptacija, uključujući i verziju iz 2002. godine u kojoj glumi Keira Knightley - tako da ne čudi što se Živago i dalje pamti.
U Rusiji je Jevgenij Onjegin, roman u stihovima Aleksandra Puškina, jedna od najpoznatijih knjiga ikada. Školarci još uvijek doslovno moraju učiti dijelove romana napamet, tako da će se nečega sjećati do kraja života, sviđalo im se to ili ne.
U inozemstvu su ljudi manje upoznati s pričom o Onjeginu - mladom iznurenom aristokratu koji uništava živote drugih, no koji na koncu i sam završi slomljen. No nekoliko talentiranih prijevoda na druge jezike, opera Petra Čajkovskog i britansko-američki film iz 1999. s Ralphom Fiennesom svakako doprinose Onjeginovoj popularnosti. Uključili smo ga na popis najvećih negativaca u ruskoj književnosti - no to ne čini njegovu priču ništa manje zanimljivom.
Najpopularniji od svih likova Fjodora Dostojevskog, Raskoljnikov iz Zločina i kazne, odavno je postao "meme" za ubijanje starica sjekirom. No on je u doba Dostojevskog utjelovio ideju grešnog intelektualca koji se usudio uzeti život drugoga zbog svojih apstraktnih superiornih ideja. On plaća visoku cijenu, ne samo zato što je otkriven i zatvoren, nego, što je još važnije, zato što trpi veliko kajanje i moralni kolaps.
Tehnički, Vladimir Nabokov je Lolitu (1955.) napisao na engleskom jeziku, a istoimena junakinja romana je Amerikanka, no kako je Nabokov bio ruski pisac te je preveo Lolitu na ruski jezik, nismo ga mogli ne uključiti na ovaj popis. Ova je priča o mladoj djevojci koju je ispričao pedofilični pripovjedač pokrenula pravu lavinu među američkim konzervativcima kada je objavljena. Adaptacije su brojne: dva filma (jedan u režiji Stanleya Kubricka), mjuzikl, dva baleta i opera.
Lik Lolite ostaje simbol izgubljene nevinosti - iako je vidimo kroz oči zlostavljača, koji je prikazuje kao pomalo zlobnu i podmuklu djevojku. U svakom slučaju, nemoguće je ne tugovati zbog njezine strašne sudbine. Možda baš zato ne prestaje biti slavna.
Ona je prava prvakinja, što i ne čudi - glavna junakinja istoimenog romana jednog od najpoznatijih ruskih pisaca Lea Tolstoja, oko trideset puta adaptirana od strane raznih redatelja i filmskih stvaralaca, i jednostavno portret strastvene, snažne žene čija se želja za srećom tragično sudarila s konzervativnim vrijednostima Rusije 19. stoljeća. Ako stranac zna za jedan lik iz svih ruskih romana, velika je vjerojatnost da će to biti upravo Ana Karenjina.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
