Englez koji je glumio ruske negativce sada je postao "dobri Rus"

Kada je britanski glumac Andrew Byron posjetio pub u jednom gradiću u unutrašnjosti Engleske, primijetio je tamo mnogo stranaca. Bila je to široka lepeza predstavnika raznih naroda koji žive i rade u Engleskoj. Toga nije bilo prije tri desetljeća kada je Andrew bio dijete i živio u istom ovom gradu. Snažan dojam je na njega ostavilo saznanje da u pubu nije bilo predstavnika ruskog naroda.

Kao čovjek koji tečno govori ruski i koji je u filmovima glumio uglavnom Ruse, Byron se zapitao što će Rusi raditi, kojim će se poslom baviti i kako će se odnositi prema Englezima. Ta razmišljanja su ga potaknula da napiše dramu o Rusu koji živi u Engleskoj. Glavni lik je običan momak - sušta suprotnost ruskim banditima koje je Byron igrao prije toga (u 29 od 40 filmova na IMDb-u on je glumio Rusa).

Andrew Byron

Osobna arhiva

Njegova drama "Dobri Rus" premijerno je prikazana u Londonu početkom svibnja ove godine. Junak je ruski mladić Inokentij kojem je san napustiti težak život u Rusiji i steći slavu u Engleskoj kao glumac, onako kako on to shvaća. Inokentij dolazi u Englesku i svim se silama trudi razumjeti svaki naglasak koji čuje unaokolo - jorkširski, australski, američki...

Andrew sam igra u svim ulogama tako što preskače s jednog lika na drugi koristeći dobar sluh i vještinu da govori različitim naglascima i glasovima.

On se nada da njegov glavni junak Inokentij može utjecati na to da se u javnom mnjenju Velike Britanije promijeni predodžba o Rusima. Zasad, međutim, interes za njegovu predstavu pokazuju uglavnom Rusi koji tu žive.

"Oni su se jako obradovali kada su vidjeti da je ta tema pokrenuta, da Englez govori britanskom auditoriju kako su Rusi dobri. Njihova reakcija je najčešće bila popraćena riječima 'Hvala Bogu'", kaže Andrew.

Sve je počelo od poznanstva s Ruskinjom...

Andrew je dobar dio života posvetio Rusiji. Odlično govori ruski, bez engleskog naglaska. Nitko mu ne vjeruje da nije ruskog porijekla. Druži se s mnogim Rusima (jedan od njih je poslužio kao prototip za Inokentija) i voli slušati rusku glazbu. Byronov život se promijenio kada je upoznao jednu Ruskinju - baš kao u filmovima o Jamesu Bondu. Još je kao učenik privatne škole mladi Andrew Byron bio jedan od rijetkih koji su izabrali učiti ruski jezik (mogli su birati još grčki i njemački). U početku mu se ruski učinio toliko težak da nije mogao vjerovati da netko taj jezik zaista govori. Zatim su ga zamolili da jednoj Ruskinji pokaže školu. Taj trenutak je bio presudan. "Shvatio sam da je to živi jezik i da na njemu mogu razgovarati, premda u to vrijeme još uvijek dosta loše!", prisjeća se Andrew.

Byronov otac je radio u NATO-u kao prevoditelj za ruski, tako da je i u kući bilo nekoliko ruskih stvarčica. Jedna od njih je bio filmski projektor "Kvarc". Andrew je odlučio malo bolje shvatiti Rusiju i jezik koji je obilježio životni put njegovog oca, pa je odlučio učiti ruski.

Andrew Byron na Crvenom trgu. Lijevo - početak 1990-ih, desno - 2019. godina.

Osobna arhiva

Byron je početkom 1990-ih ušao u studentski dom Sveučilišta St. Andrews i vidio pismo zalijepljeno na zidu. Nije bilo upućeno nikome konkretno. Napisao ga je mladi Rus po imenu Konstantin. On je u Engleskoj tražio prijatelja s kojim bi se dopisivao. Andrew mu je odgovorio te je godinu dana kasnije otputovao u Moskvu da bi se sastao s Konstantinom. Byron je bio fasciniran nevjerojatnom darežljivošću tog mladića. Konstantin nije imao mnogo novca, ali je vodio svog prijatelja iz Engleske na plovidbu turističkim brodićem po rijeci Moskvi, zatim u muzeje, pa čak i u Boljšoj teatar. Svojski se potrudio da Andrew ponese što više dojmova iz Moskve.

Veliki uspjeh lijenog studenta

Andrew priznaje da je kao student bio lijen, ali opsjednut jezikom. Nije mu bilo dovoljno govoriti pravilno i ne griješiti u gramatici. On je htio govoriti kao Rus: "Htio sam se u potpunosti uklopiti i među Rusima se ne osjećati kao stranac". Po završenoj trećoj godini fakulteta u okviru programa razmjene učenika otišao je u nekadašnji ruski grad Odesu (sada u Ukrajini). Tamo je našao obitelj koja ga je primila i sve vrijeme je provodio s građanima Odese koji govore ruski. Tu je usavršio znanje jezika.

Byron je nakon fakulteta upisao glumačku školu u Londonu gdje je slušao predavanja Sama Kogana, sovjetskog stručnjaka za dramu (porijeklom iz Ukrajine), koji je razvio vlastitu verziju metode Stanislavskog. Za to je vrijeme redovito posjećivao Rusiju i nastupao na kazališnim festivalima. Pored toga, počeo je glumiti Ruse u filmovima. Likovi koje je glumio većinom nisu bili pretjerano druželjubivi!

Odakle potječu stereotipi o Rusima?

Andrew smatra da se svi stereotipi prikazivanja Rusa u filmovima zasnivaju na onome što se u Rusiji nekada događalo. Konkretno, riječ je o kriminalcima i ruskoj mafiji iz 1990-ih. "Sve to vuče korijene iz Hladnog rata kada je Sovjetski Savez bio neprijatelj broj jedan, i dobro je igrao tu ulogu. To samo pokazuje koliko je KGB bio uspješan. FBI i MI5 se nisu mogli mjeriti s KGB-om kada je riječ o vrbovanju špijuna. Rusi su bili bolji od nas! Ali očito je da to ne vrijedi za sve Ruse."

Iz vremena kada se snimao "Doktor Who: Piramida na kraju svijeta"

Daniel Nettheim/BBC, 2017.

Pisci scenarija uvijek trebaju stvoriti situaciju u kojoj se osjeća da je glavni junak u opasnosti. Naravno, u svim zemljama postoje užasni ljudi, ali negativac iz Italije ili Švedske nikada neće izazvati takvu reakciju kakvu izaziva negativac iz Rusije - ljudi tako razmišljaju. "Oni nemaju nekakva posebna pravila. Ako kažete da je Rus taj koji želi ubiti glavnog junaka, onda ljudi zamišljaju da će mu on učiniti nešto neopisivo strašno", kaže Andrew.

Kako su Rusi promijenili njegov život

"Rusi su me naučili da budem darežljiviji. Ne treba odlaziti u goste praznih ruku. Ne kažem da to nije svojstveno Englezima, ali sam kod Rusa sagledao koliko vrijedi darežljivost i pružanje pomoći ljudima. To je odraženo i u mojoj drami", objašnjava on.

Andrew priznaje da postaje drugi čovjek kada govori ruski. "Englez Andrew Byron je prilično suzdržan i dosta je stidljiv. Ali postoji i 'Andrej', moja ruska ličnost, i on je u većoj mjeri druželjubiv, pričljiv, hrabar i avanturistički nastrojen! Kao Englez ja sam oprezan u smislu: 'pa ne znam, možda, nisam siguran', a kao Rus ja više reagiram u smislu: 'da, učinimo to!' "

Andreja je oduševilo i to što će Rusi reći što misle ako smatraju da griješite. "Ako dođem u goste kod Rusa s kojima se družim i idem po njihovom stanu u čarapama, oni će mi reći da obučem papuče. I ako zviždim mogu me ušutkati. Englez to nikada ne bi napravio. On bi samo mirno pitao: 'Biste li mogli ne raditi to?', dok bi Rus rekao: 'Prestani!' Čim sam počeo govoriti ruski, odmah sam počeo i ja to raditi.

Plakat za Byronovu dramu.

Osobna arhiva

Andrew kaže da u Britaniji nije ni jako velika vrućina niti je jako hladno, i da su Britanci, kao i vrijeme, uvijek negdje u sredini, čak i kada samo razmišljaju. S druge strane, u Rusiji ima mnogo krajnosti - i u njihovoj geografiji, i u povijesti, i u klimatskim uvjetima. "Krajnosti u nevoljama i mračnim stvarima - sjetimo se strašnih trenutaka ruske povijesti. A s druge strane, to su krajnosti u darežljivosti, brizi za bližnje i požrtvovnosti. Dovoljno je sjetiti se Lenjingrada u doba opsade, bitke za Staljingrad i cijelog Drugog svjetskog rata u Rusiji. I na kraju, sjetimo se kako su ti ljudi preživjeli komunizam, kako su pomagali jedni drugima", zaključio je on.

Gdje možete pogledati "Dobrog Rusa":

Festival Brighton Fringe, 24.-27. svibnja

Stage.Moscow, raspored kazališnih predstava za 28. i 29. lipnja (na engleskom jeziku i s titlovima)