Zašto je Rudolf Nurejev toliko popularan diljem svijeta čak 26 godina nakon smrti?

Ralph Fiennes je premijeru svog filma iz 2018. godine Bijela vrana doveo u Moskvu. Kontroverzni balet Nurejev, u režiji Kirilla Serebrennikova,  premijerno je prikazan 2017. u Boljšom teatru. Svake godine izlaze brojni dokumentarci o ovom plesaču. Zašto redatelji i producenti Nurejeva smatraju tako intrigantnim?

Teško djetinjstvo

Rudolf Nurejev je bio obični sovjetski dječak čijim je venama kolala mješavina tatarske i baškirske krvi. Rođen je u vlaku Transsibirske željeznice 17. ožujka 1938. Biografi romantiziraju sliku o Nurejevu odnoseći se prema okolnostima njegova rođenja kao prema nagovještaju budućih stvari. I on doista je vodio lutajući život.

Obitelj Nurejev je tijekom Drugog svjetskog rata evakuirana iz Moskve u Ufu. Ekstremno siromaštvo, glad, hladnoća i maltretiranje u školi - nosio je odjeću svoje starije sestre - pridonijeli su stvaranju njegovog čeličnog karaktera.

Mladi Nurejev

Zaklada Rudolfa Nurejeva

Kad je Rudolfu bilo šest godina, njegovoj se majci posrećilo te je dobila ulaznice za balet. Mali je dječak bio toliko očaran izvedbom da je odlučio postati plesač. Njegov se otac musliman protivio toj ideji te je htio da njegov sin više vremena posvećuje svom školskom radu. No buntovni je Rudolf bio odlučan te je satove plesa pohađao u tajnosti od svog oca.

Učitelji plesa u Ufi su se pokazali sposobnima i inteligentnima. Uočili su potencijal mladog plesača i cijenili njegov srčani temperament, podučavajući ga ne samo baletnoj tehnici, nego i glumačkim vještinama. Pričali su mu o baletima Sergeja Djagiljeva i velikim baletnim plesačima.

Njegovi učitelji su bili diplomanti Koreografske škole Vaganove u Lenjingradu, a ta se škola smatrala najboljom u zemlji. Rudolfu su jasno dali do znanja da, ako ozbiljno želi ostvariti karijeru u baletu, postoji samo jedan put kojim vrijedi ići - a on je vodio do Lenjingrada.

Jednako teške tinejdžerske godine

Nurejev je u dobi od 17 godina napustio svoj dom i roditelje te se upisao na prestižnu Akademiju Vaganove. Tu se opet našao na meti vršnjaka - njegovi kolege su ga zadirkivali zbog provincijskih manira. No opet je imao sreće s učiteljima - došao je pod okrilje poznatog baletana i profesora Aleksandra Puškina. Nurejev je neko vrijeme čak živio u kući svog učitelja kako bi izbjegao maltretiranje u studentskoj spavaonici.

Nurejev u Lenjingradu

Zaklada Rudolfa Nurejeva

U potpunosti se posvetio svojoj umjetnosti. "Svaki bi korak trebao biti obilježen vašom vlastitom krvlju", rekao je jednom prilikom mladi plesač.

Nakon što je diplomirao na akademiji, njegov je talent odmah uočen te je kao solist primljen u baletnu trupu Marijinskog teatra (tada poznatog kao Kazalište opere i baleta Kirova). Njegova prva uloga u Labuđem jezeru na poznatoj pozornici donijela mu je neviđenu naklonost javnosti. Bilo je to 1958.

Prvi sovjetski prebjeg

Tri godine kasnije, 1961. godine, Marijinski teatar odlazi na turneju u Pariz, gdje operna publika nije bila ništa manje oduševljena od sovjetske. Ignorirajući KGB-ove smjernice o tome kako bi se izvođači trebali ponašati u inozemstvu, Nurejev se mnogo družio s francuskim plesačima, uživao u francuskoj prijestolnici i kasno dolazio u hotel.

Sovjetsko kazalište je trebalo otputovati u London, no Nurejev je dobio kartu za Moskvu. Rečeno mu je da ga pozivaju na važnu izvedbu. Osjećajući da će mu zabraniti da putuje u inozemstvo, izabrao je slobodu.

Slijeva nadesno: Plesači Margot Fonteyn, Frederick Ashton i Rudolf Nurejev u Londonu, 1961.

Getty Images

Francuske vlasti su mu dopustile da ostane, a Grand Ballet du Marquis de Cuevas je Nurejevu ponudio ugovor, iako je to već bio sam kraj sezone. Nakon toga je dobivao pozivnice iz raznih kazališta: nastupao je u Londonu, Parizu, Cannesu, Chicagu i New Yorku.

Važni sastanci

Kada je prvi put u Londonu vidio 42-godišnju primabalerinu Margot Fonteyn kako pleše, 23-godišnji Nurejev se strasno zaljubio u njezin ples te je sanjao o duetu s plesačicom. Sudbina mu se osmjehnula - Kraljevski balet ga je pozvao da s Fonteyn pleše u Giselle. Njihov duet je oduševio publiku. Plesači su stvorili kreativno prijateljstvo koje je trajalo godinama: napajali su jedno drugo energijom i radili na mnogim zajedničkim projektima.

Rudolf Nurejev i Margot Fonteyn

Getty Images

Nurejev je u Kraljevskom baletu ostao dugi niz godina - u njemu je plesao do 1977. godine. U isto je vrijeme dobio puno drugih ponuda, u nekim slučajevima koreografiranje produkcija. U Kopenhagenu je Nurejev upoznao Erika Bruhna koji ga je očarao svojim plesnim vještinama. Dvojica muškaraca su se zaljubila jedan u drugoga te su do Bruhnove smrti 1986. godine bili u otvorenoj i bliskoj vezi.

Rudolf Nurejev i Erik Bruhn

Getty Images

Pariška opera i HIV

Nurejev je 1983. godine došao na čelo Baleta pariške Opere. Donio je novu viziju baletnoj formi, priređujući i klasične i eksperimentalne izvedbe i stvarajući nekoliko mladih zvijezda koje su kasnije postigle svjetsku slavu. Kompanija je pod njegovim vodstvom bila tražena diljem svijeta i na čestim turnejama.

1989. godine, 30 godina nakon što je napustio domovinu, Rudolf Nurejev je posjetio Lenjingrad kako bi plesao u Kazalištu opere i baleta Kirova.

Jurij Belinski

Ubrzo nakon imenovanja, Nurejev je saznao da je HIV pozitivan. Probao je razne terapije, no njegova se snaga smanjivala iz dana u dan. Praktički više nije bio u stanju plesati, a posljednjih je godina života svoju energiju u opadanju posvetio dirigiranju.

Predsjednik Zaklade Rudolfa Nurejeva otkriva spomenik koji krasi grob plesača.

Francois Mori/AP

Nurejev je umro 1993. godine te je, u skladu s njegovim posljednjim željama, pokopan na ruskom groblju u Sainte-Geneviève-des-Boisu, koje je ujedno i posljednje počivalište Ivana Bunjina, Nadežde Teffi, Zinaide Gippius, Dmitrija Merežkovskog i mnogih drugih poznatih kulturnih ličnosti. Nurejevljev grob se lako može prepoznati po mozaičkom orijentalnom tepihu kojim je prekriven - tepihi su, poput plesa, bili njegova velika strast.