Kako su drski sovjetski umjetnici provocirali vlasti i dušu Andyja Warhola kupili za nula dolara?

Danas oni Andyja Warhola opisuju kao totalnog idiota, a apstrakcije Gerharda Richtera (jednog od najunosnijih živih umjetnika na svijetu) uspoređuju s nečim što bi stvorila životinja kada biste joj u šapu ili u usta gurnuli četkicu. Ova arogancija nije posljedica svjetske slave, već drskost onih koji su "rođeni iza željezne zavjese".

Komar i Melamid

Moskovski muzej suvremene umjetnosti

70-ih godina, u SSSR-u poznatih kao "godine zastoja", ovi umjetnici su počeli smjelo izazivati sovjetske vlasti, tako što su likove Lenjina i Staljina koristili na svojim performansima, pravili "mesne okruglice" od komunističkog glasila "Pravda", organizirali legendarnu Buldožersku izložbu, samim tim stvarajući soc-art.

Što je soc-art?

Smatra se da je soc-art postmodernistička parodija na socrealizam. Vitalij Komar (rođen 1943. godine) i Aleksandar Melamid (rođen 1945.) bili su prvi umjetnici koji su se u Sovjetskom Savezu usudili se kroz umjetnost podsmjehivati vlastima. Istovremeno, soc-art je postao ironična sestra blizanka pop-arta. Dok je pop-art nastao kao reakcija na potrošačko društvo i hiperproizvodnju robe, soc-art je bio odgovor na pretjeranu proizvodnju propagande.

Podrijetlo socrealizma, iz serije "Nostalgični socrealizam" ,1982.-83.

Komar & Melamid

1967. godine u Sovjetskom Savezu je nizom manifestacija obilježena 50-godišnjica sovjetske vlasti. Ulice su posvuda bile okićene crvenim zastavama i parolama. I kao što su pop-umjetnici na Zapadu bili inspirirani onim što su vidjeli na ulicama (reklame popularne robe), tako su i Komar i Melamid u umjetničko polje unijeli ono što su vidjeli oko sebe.

Izložba u Moskvi

Moskovski muzej suvremene umjetnosti

Što je izazvalo nastanak soc-arta?

Priča o nastanku soc-arta zvuči kao ruska anegdota. 1972. godine, kada je SSSR proslavljao još jednu godišnjicu (ovoga puta 50 godina pionirskog pokreta), Komar i Melamid su dobili narudžbu da naprave postere za pionirske kampove. Posao je naručen zimi, u nezagrijanim prostorijama Pionirskog kluba koje su bile slabo zaštićene od ledenog vjetra. Umjetnike je grijala samo pomisao na honorar i alkohol, što ih je u kombinaciji dovelo do stanja samokritičnosti. Komar i Melamid su se nervirali, jer su morali pogaziti svoje principe samo zbog zarade, s obzirom da su dotad već bili priznate ličnosti u neslužbenim umjetničkim krugovima.

"Dvostruki autoportret nas kao pionira", 1982.

Komar & Melamid

Tada im je na pamet pala ideja novog avatara, izmišljenog umjetnika koji će zadatak realizirati iz srca, a ne iz glave. Tako je nastao fiktivni socrealistički umjetnik "Komar i Melamid". Umjetnici su te noći zaspali s osjećajem da su došli do velikog otkrića, a tako je i bilo. Jer oni su, i ne sluteći to, došli do ideje za koju se može reći da je preteča postmodernizma, s njegovom težnjom za farsom i parodijom.

Mesne okruglice "Pravda" i drugi memovi

Prepuni inspiracije, mladi stvaratelji su udahnuli život radovima svog fiktivnog umjetnika. Oni su svoja imena potpisivali ispod poznatih sovjetskih parola, sami sebe prikazivali kao Lenjina i Staljina, a članove svojih obitelji kao junake propagandnih postera. Moglo bi se reći da su Komar i Melamid stvorili memove prije nego što je ovaj termin izmišljen.

"Dvostruki autoportret iz soc-art serije"

ZUMA Press/Global Look Press

Umjetnici su razotkrivali lažnu prirodu socijalističkog realizma, ismijavajući sovjetsku ideologiju koja je postala parodija sebe same.

Stvarali su performanse koji se nisu mogli tumačiti drugačije nego kao političko svetogrđe. Na primjer, pravili su "mesne okruglice" od lista "Pravda" (istina) kako bi "okusili duhovnu hranu". A u kućnoj predstavi su igrali uloge Lenjina i Staljina, koji su okupljenoj publici navodno dali zadatak da naslikaju veliko djelo socijalističkog realizma. Svi prisutni su kasnije uhićeni.

Mesne okruglice "Pravda", 1974.

Vitaly Komar/Former Komar & Melamid Art Studio Archive

Sjedeći u policijskoj stanici zajedno s ocem nonkonformizma Oskarom Rabinom, odlučili su organizirati izložbu neslužbene umjetnosti, koja je kasnije postala čuvena kao Buldožerska izložba.

Buldožerska izložba

Komar i Melamid su se našli među inicijatorima Buldožerske izložbe underground umjetnika na pustom prostoru u predgrađu Moskve. Disidentima nije bilo dozvoljeno izlagati u državnim galerijama, pa su oni vječito tražili alternativne načine da prikažu svoje radove. U izložbi je sudjelovalo dvadeset ljudi. Iznenada su se pojavili suradnici KGB-a preobučeni kao radnici gradskog zelenila i počeli lomiti radove. Stigao je i buldožer i doslovno pregazio slike.

Uslijedila je reakcija na ove događaje: pojavili su se članci u zapadnim listovima u kojima je ovaj događaj opisan kao kršenje Helsinške povelje. Komar i Melamid su odlučili emigrirati, najprije u Izrael, a zatim u New York, gdje su proveli 40 godina.

Mrtve duše

Kad su se preselili u New York, umjetnici su svoje kritičko, satirično oko okrenuli prema zapadnom stilu života. Njihova prva meta bilo je tržište umjetnina. Jedna od njihovih najčuvenijih akcija iz američkog razdoblja bila je kupovina duša. Oni su osnovali "korporaciju" koja je navodno kupovala i prodavala ljudske duše i tako se na suptilan način podsmjehivala kultu kapitalizma. Krenuli su od klišeja, prema kojem umjetnik u djelo unosi svoju dušu, a galerija ga zatim prodaje za 50% profita.

Među onima koji su prodali svoju dušu Komaru i Melamidu bio je i Andy Warhol, koji joj je odredio cijenu od nula dolara. Umjetnici su se kasnije šalili da su je dobili jeftino, jer to nije bio prvi put da je prodaje.

Konferencija u Jalti, iz serije "Nostalgični socrealizam", 1982.

Komar & Melamid

Međutim, iako su napustili SSSR, Komar i Melamid su se nastavili baviti soc-artom. Na Zapadu su pronašli gomile akademskih slika koje su se mogle nabaviti gotovo besplatno. Prepravljali su ove slike, unoseći u salonski interijer političke ličnosti iz 20. stoljeća, kao što su Lenjin, Staljin i Hitler.

Ovaj postmodernistički hibrid akademizma i socrealizma pojavio se 80-ih na valu perestrojke. Vlasnici zapadnih galerija prihvatili su umjetnike. Njihove izložbe održavane su diljem svijeta, a njihove radove su otkupljivali muzeji kao što su Metropolitan i MOMA.

Slonovi koji slikaju

Nakon raspada Sovjetskog Saveza socrealistički umjetnik "Komar i Melamid" prestao je postojati, iako su dvojica umjetnika još neko vrijeme stvarala zajedno. 90-ih godina je njihov projekt "Slikarstvo slonova" postao veliki hit. Ova parodija na modernizam nastala je kada su umjetnici vidjeli kasne apstraktne radove Gerharda Richtera i zaključili da bi slonovi mogli slikati s istim uspjehom. Zadnja dijela Komara i Melamida, među kojima i serije radova "Izbor naroda" i "Monumentalna propaganda", nisu izgubila na oštrini i duhovitosti te su nastavila precizno odražavati duh vremena. Međutim, dvojac se 2003. godine raspao i umjetnici su krenuli u samostalno stvaralaštvo.

Vitalij Komar i Aleksandar Melamid, 2002.

Viktor Velekžanin/TASS