Sedam najboljih suvremenih filmskih drama iz Rusije i o Rusiji

Jurij Bikov/Kinovista, Forever Films Media, Coda, Sharm Holding, 2018.
Tuga, patnja, životni konflikti i slomljene ljudske sudbine... Ruska kinematografija se, kao i književnost, s posebnim žarom bavi ovim temama. Pridsjetimo se najpopularnijih ostvarenja u posljednjih desetak godina koja se bave osobnom i društvenom dramom.

"Aritmija" Borisa Hlebnjikova (2017.)

Što očekivati: dramu o liječnicima, jednoj od najtežih profesija u suvremenoj Rusiji

Katja i Oleg su bračni par liječnika u tridesetim godinama. Oleg radi u vozilu hitne pomoći, a u slobodno vrijeme pije. Katja spašava živote onih koje u hitnu doveze njezin muž, a kod kuće razmišlja o tome kako joj je takav život smrtno dosadan te se želi razvesti.

Ovaj film je složeni dvostruki portret dvoje bliskih ljudi, čiji zajednički život puca pod teretom višegodišnjeg zamora od uzajamnih odnosa i samopožrtvovnosti radi spašavanja tuđih života.

Film "Aritmija" je postao hit među medicinskim radnicima. Nitko ranije nije tako precizno kinematografskim jezikom opisao njihov svijet. No ni široka publika nije ostala ravnodušna. Neki gledatelji kažu da je čitava kino-dvorana ridala prateći dramu između glavnih likova.

"Kombinat 'Nada'" Natalije Meščanjinove (2014.)

Što očekivati: atmosferu najsjevernijeg grada na svijetu, gdje je nada isto tako rijetka pojava kao i Sunčeva svjetlost

Noriljsk je grad iza Polarnog kruga, gdje praktički svi odrasli stanovnici rade u lokalnom industrijskom kombinatu. Za to vrijeme mladi slobodno vrijeme provode ispijajući votku na obali otrovnog "tehničkog" jezera. Oni nemaju što drugo raditi. U središtu drame je mlada medicinska radnica Nadja i njezin unutarnji konflikt na temu: "otići ili ostati". Ona pritom nema novca za put, a roditelji i prijatelji joj stalno govore: "Ti više nigdje nisi potrebna!"

Film Meščanjinove je prikazan na festivalu u Rotterdamu, a u Rusiji je proglašen početkom novog vala u kinematografiji, jer u njemu glumci na platnu konačno govore kao ljudi u stvarnom životu. Bez ikakvih književnih aspiracija, samo narodni hardcore.

"Živjeti" Vasilija Sigareva (2012.)

Što očekivati: putovanje mrtvih do svijeta živih

Svaki od deset junaka ovog filma se nalazi na samom pragu sreće, no ona za njih ipak ostaje nedostižna. Svi će se morati sresti sa smrću zbog tragičnih okolnosti. Netko će smrt prihvatiti, a netko ostati sam sa svojom tugom.

No glavna pitanja filma su: "Postoji li život poslije smrti voljenih osoba? I, ako postoji, kako mu se vratiti?" Sigarev prikazuje sve moguće varijante, a glumica Jana Trojanova, koja glumi djevojku kojoj je umro mladoženja, toliko vjerno prenosi njezine emocije da je čovjeku dok je gleda nepodnošljivo bolno.

Film Sigareva je osvojio prestižnu nagradu FIPRESCI koju dodjeljuje federacija filmskih kritičara i novinara u Wiesbadenu. Kritičari gledanje ovog filma uspoređuju s bavljenjem ekstremnim sportom, jer izaziva snažno lučenje adrenalina.

"Lovac" Bakura Bakuradzea (2011.)

Što očekivati: magiju "sporog" filma

Farmer živi u ruskoj zabiti zajedno sa ženom i sinom invalidom. Njihov život se odvija sporo i monotono. Jednom on angažira dvije radnice iz lokalne kaznene kolonije za neki posao i u jednu od njih se zaljubljuje...

Iako film ima romantičan početak, on nema nikakve veze s ljubavnim zavrzlamama i uzbudljivim preokretima. Zaplet istinski počinje tek četrdeset minuta prije kraja dvosatnog filma, no ostavlja snažan dojam. Prema riječima kritičara Jevgenija Gusjatinskog, Bakuradze je jedini redatelj koji umije snimati ruske predjele bez da koristi klišeje.

"Bajka o tami" Nikolaja Homerike (2009.)

Što očekivati: priču o suvremenoj Pepeljugi, koja odlazi u tamu da u njoj pronađe svjetlost

Gelja je potporučnica policije. Svakog dana na poslu ona vidi kako ljudi ostaju neosjetljivi na tuđe probleme i žive (metaforički) u mraku. U svom privatnom životu također ne nalazi sreću: usamljena je i sanja o velikoj ljubavi.

No u ovoj bajci dobri princ o kojem sanja Gelja neće doći. Suvremena verzija bajke ima drugačiju poruku: u životu svakog od nas imamo sve što nam je potrebno da čak i u samoći izađemo iz najcrnje tame. Čovjek samo mora biti odlučan u svojoj želji da pronađe svjetlost.

"Tvornica" Jurija Bikova (2018.)

Što očekivati: snažnu društvenu dramu

Tvornica koja proizvodi betonske ploče dospijeva u krizu. Krizu ljudskih odnosa. Lokalni oligarh zatvara tvornicu u kojoj već tri mjeseca ljudima nije isplatio plaće. Tristo radnika ostaje na ulici, no samo njih šestero odlučuje da se s njima ne može tako postupati.

Tako počinje, prema riječima redatelja, "mišićavi filozofski akcijski film o kolhoznicima u koži i s automatima". Pitanje društvene nejednakosti je tema čitavog filma, koji doseže razinu metafore primjenjivu na cijelo rusko društvo.

"Bez ljubavi" Andreja Zvjaginceva (2017.)

Što očekivati: patnju zbog izgubljene ljubavi

Mladi bračni par prolazi kroz razvod, pri čemu se nijedno od njih nema želju nastaviti brinuti o zajedničkom djetetu. Toliko su zauzeti svađom, uvredama i odnosima s novim ljubavnicima da i ne primjećuju odmah kada njihov sin Aljoša nestane. To je početak zapleta u obiteljskoj apokalipsi, u kojoj je svatko navikao da za svoju nesreću optužuje drugu stranu, a nikad sebe samog.

Kao i raniji filmovi Zvjaginceva, "Bez ljubavi" je bio pravi događaj u kinematografiji. Film je osvojio nagradu žirija na Filmskom festivalu u Cannesu, nagradu "Cezar" za najbolji film na stranom jeziku, bio je nominiran za Oscara i za Zlatni globus. Kritičari kažu da je ovo dosad "najbesprijekorniji" film poznatog redatelja, koji na najbolji način sadrži sve što Zvjagincev umije: tu su i nepristrana kamera, i detalji izvedeni s velikom preciznošću, i potresna priča, i beskonačni podtekst.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće