Ruski redatelj: "Hrvati su odlična publika"

Irina: Hoću vam odmah reći, kako je hrvatska publika neobična - takva koncentracija, takvo zanimanje prema predstavi smo malo gdje imali prilike vidjeti!

Ove godine, inicijator putovanja je bio festival PIF. Umjetnička direktorica festivala boravila je u Moskvi na predstavi "Lenjingradka", koja joj se jako svidjela te je odlučila pozvati kazališnu skupinu u Zagreb.

Russia Beyond: "Lenjingradka" je ozbiljna povijesna predstava; zašto baš ona?

Boris: Odlučili smo pokazati tu predstavu u kontekstu trenutne situacije u svijetu. Živimo u konstantnom strahu i napetosti. Mi želimo popričati o ratu, reći djeci što je rat, kako bi ih odvratili od istoga. Naš svijet je tako krhak i tako lako ga se može srušiti. Vjerujem da su to teške riječi, ali kada je to zaista tako. Tim više što je ovdje ne tako davno bio rat i svi ga se sjećaju. "Lenjingradka" je sinteza kazališta lutaka, kadrova kronike rata, animacije i igranog filma.

Boris Konstantinov i Irina Korčevnikova, Zagreb.

Russia Beyond: Kako je uopće moguće povezati kazalište lutaka s tako ozbiljnom temom, kao što je rat?

Boris: U početku je sasvim nejasno, zašto uopće kazalište lutaka. Gledatelji dugo gledaju u obično kino platno, gdje se kadrovi suvremenog Peterburga izmjenjuju s vojnom lenjingradskom kino kronikom. No, iznenada se kadar zamuti i postaje svojevrstan okvir za kazalište lutaka. Pojavljuje se glavni junak "Lenjingradki", domovoj ( kućni duh u slavenskoj mitologiji op.p. ) velikih očiju, klempavih ušiju i ogromne brade, te će se upravo kroz oči Timofeiča pokazati kako izgleda rat.

To maleno biće iz bajki brine se i štiti malenu djevojčicu Valju. Njezina kuća je razrušena i svih 900 dana blokade Lenjingrada ona se skriva u ormaru. Timofeič razmješta okolo kuće protutenkovske ježeve, svojom čarobnom metlom ruši neprijateljske avione i pribavlja hranu.

Russia Beyond: Predstava je namijenjena osobama starijima od 12 godina. Iz kojeg razloga?

Boris: To je lutkarska predstava za odrasle. Kod nas su ljudi navikli da kada čuju riječ "lutka", automatski pomisle da se radi o nečemu za djecu. Naše kazalište je nešto drugo. Naprimjer, na zapatu nema takvih stereotipa, da ako je na sceni lutka, da se radi o predstavi za djecu. U konačnici, lutke vole suptilnost, u kojima postoji poetika i filozofija. Radi se o izuzetno teškoj predstavi, meni je čak žao gledatelja koji dolaze pogledati predstavu. Spoj glazbe, arhivskih snimaka, sama tema; čovjek dobije naprosto "cijepljenje" od rata.

Irina: Stvar je u tome, što u predstavi djevojčici majka pogiba pred očima.... Naravno, kod nas nema krvi kao u blockbusterima, no s psihološkog aspekta je teže. Na kraju prikazujemo eksploziju atomske bombe. I smatram kako je to aktualno u vezi Sjeverne Koreje.

Russia Beyond: Smatra se kako se lošim izborom predstave odbija dijete od kazališta...

Nacional

Boris: Što se tiče "prave" predstave, ja osobno imam loše iskustvo s tim. Još kad sam bio dijete, na svojoj prvoj lutkarskoj predstavi u životu, ostao sam ravnodušan dugo vremena i nisam uopće pokazivao interes prema kazalištu lutaka, gdje je sve glasno, glupo i nezanimljivo. Ponovno sam ga otkrio već u odrasloj dobi.

Russia Beyond: Na čega bi se roditelji onda trebali orijentirati, kad kod djece još nisu formirane jasne preference?

U ranoj dobi savjetovao bih roditeljima da za svoju djecu izaberu predstave koje su vesele, bez glasne glazbe, bez dugih dijaloga; predstave gdje pripovjedanje proizlazi na razini osjetila, gdje je radnja interaktivna, katkad gotovo taktilna.

Najmlađa djeca mogu ići u tzv. "dječja kazališta" - formu koja je u kratko vrijeme doživjela svoj procvat u Rusiji, kako u kazalištima glavnog grada, tako na periferiji. Lijepa glazba, kvalitetna gluma glumaca, atmosfera koja neće stvarati dodatni stres djetetu, kako se dijete ne bi sljedeći put bojalo kazališta, odnosno nečega što je na prvi pogled zabava za stariju populaciju. U idealnom slučaju, ljudi ( bilo da su to autori, redatelji, glumci ) koji se bave predstavama za djecu, sposobni su primijetiti raspoloženje djeteta te brzo reagirati na promjene istoga, spriječivši time stvaranje nemira i straha kod djece.